– Ako nekome crna mačka pređe put, to ne mu donijeti sigurnu nesreću
Ovo vjerovanje ne tiče se savremenog nego starovremenog sujeverja, ali je i danas veoma rašireno.
E. Radford opisuje u Enciklopediji sujeverja historijat ove zablude, čiji je korijen u Engleskoj, kojom je tada vladao kralj Charles I.
Njegov strah da ne izgubi svog ljubimca, jednu crnu mačku, bio je toliki da je naredio da je čuva posebna straža.
Onoga dana kad se mačka razboljela i uginula, za vladara je sve pošlo naopako pa je već sljedećeg dana izgubio vlast i bio uhapšen.
Vjerovatno je od tog događaja stvorena legenda u kojoj su crnim mačkama pripisane mistične moći.
Ove životinje su na brodovima držane prije svega da bi miševi bili “pod kontrolom”, ali im je uskoro pripisana i moć uticaja na sudbinu broda, analognu onoj koju je imala i na sudbinu kralja Charlesa I – ako bi neko bacio mačku preko ograde broda ili ako bi ona sama pala u more, to bi značilo da će i brod završiti na dnu mora.
Uskoro su i mornari poćeli da tumače svoju sudbinu na osnovu ponašanja mačke. Kad mačka, recimo, priđe nekom od njih, to je značilo da će ga pratiti sreća, a ako mu priđe samo do pola puta pa se onda vrati, bio je to loš znak.
Ova vjerovanja preuzele su od mornara i njihove porodice, pa je u svakoj kući sa bar jednim mornarem držana crna mačka.
Smatralo se da ona “čuva kuću” od nesreće koja je na moru mogla da zadesi moreplovca.
Ovo vjerovanje do te mjere je bilo izraženo, da su crne mačke smatrane za pravu dragocjenost, pa se događalo i da budu predmet krađe.
Dalji razvoj vjerovanja uobličio je ono što je i danas rašireno kod mnogih naroda, pa i našeg.
Onoga dana kad se mornar pripremao za put, ukućani su gledali kakvu će mu sreću “proreći” crna mačka jer se vjerovalo da ona zna šta ga čeka.
Ako bi krenula od njega ka vratima, pokazujući mu simbolično put, bio je to dobar znak i on je polazio bezbrižan, ali ako bi mu “presjekla” put to je značilo da mu ne savjetuje da krene jer ga na putu čeka nesreća.
(TBT, Nedeljnik)
