Piše: Paul mason, thebosniatimes.ba
Fašizam stiže u Ameriku. Širi se ne samo iz podzemnih pokreta ultradesničarskih fanatika, već i iz same Bijele kuće. To je jedini racionalni zaključak koji se nameće poslije Trumpovog istupa u Sjevernoj Karolini. Nema potrebe da mi objašnjavate koliko to odudara od vaših predstava o tome šta je fašizam.
Za vrijeme trominutne tirade posvećene demokratskoj članici Kongresa Ilhan Omar, u kojoj je izgovorio niz prljavština na njen račun, okupljeni su počeli skandirati: „Vratite je kući!“ U tome im se pridružilo i nekoliko bijelih žena odabranih da stoje i poziraju iza Trumpovih leđa. Ilhan Omar je rođena u Mogadišu, ali stekla je američko državljanstvo još 2000. godine. Ona pripada populaciji od 40 miliona američkih državljana koji su imigranti prve generacije, što je 14 posto stanovništva Amerike.
Poslije serije rasističkih tvitova u kojima je napadao četiri demokratske članice Kongresa, to je bio jedini mogući ishod. Tvrdnje da je ljevica strana američkoj kulturi i da bi najbolje bilo da se političarke kao što je Alexandria Ocasio-Cortez vrate tamo odakle su njihove porodice došle jasan su i proračunat pokušaj da se pridobiju glasači naklonjeni idejama o supremaciji bijele rase.
Sa jedne strane, pozivi na deportaciju državljana SAD tamnije puti ovdje su prije svega retoričko sredstvo, kao i većina Trumpovih ispada. Ne postoji zakon po kom bi Ilhan Omar i Alexandria Ocasio-Cortez mogle biti „vraćene“ bilo kuda. Kao i kada je pozivao da se uhapsi Hillary Clinton, Trump takvim izjavama verbalizira protivzakonite i iracionalne fantazije svojih reakcionarnih glasača.
Ali Trumpova nova strategija je mnogo više od skupa retoričkih sredstava. Postoje milioni Amerikanaca koji mogu biti „vraćeni“ – budući da nemaju reguliran boravak ili su djeca imigranata sa neriješenim statusom.
Kao i Rashida Tlaib i Ayanna Pressley, Ilhan Omar i Alexandria Ocasio-Cortez su hrabro odlučile da se usprotive nehumanom tretmanu izbeglica i migranata u prihvatnim centrima. Trumpova reakcija pokazuje da ne-bijeli Amerikanci koji pokazuju solidarnost sa ljudima koje zatvaraju u kaveze kao životinje i oduzimaju im djecu i sami mogu biti proglašeni za nepoželjne strance, iako imaju legalan status.
Ako saslušate Trumpovu tiradu iz Grinvila, primijetit ćete da je struktura njegovog argumenta pozajmljena iz ideologije hitlerizma. Počinje „radikalnom ljevicom“ – to su „ekstremisti“, protivnici američkog ustava „koji odbacuju temeljne vrijednosti naše nacije“. Onda prelazi na Ilhan Omar, koju serijom netačnih citata prikazuje kao osobu spremnu podržati neprijatelje Amerike. Tome dodaje neosnovane optužbe za antisemitizam. A masa okupljenih poentira skandiranjem.
Znamo kuda to vodi jer su nam poznati primjeri iz nacističke Njemačke. Alexandria Ocasio-Cortez je Trumpove prihvatne centre opisivala kao „koncentracione logore“, što je za neke možda bilo kontroverzno. Ipak, ono što je dovelo do Kristalne noći i holokausta bila je rasijalizacija nemačkog političkog diskursa praćena rasijalizacijom njemačkih zakona.
Kao i svi Trumpovi skupovi, Greenvile je bio klasičan primjer za ono što je Hannah Arendt opisivala kao „privremeni savez rulje i elite“. Cilj, kao i u Njemačkoj 30-ih godina, jeste da se preusmjeri tok historije: da se poništi globalizacija svjetske ekonomije, zaustavi širenje multietničkog i višejezičnog društva, suspendiraju zakoni koji garantiraju ljudska i jednaka prava za ljude drugačije boje kože.
Zanimljivo je i šta je najviše razdražilo prisutne: to nije bio demonstrant ljevičar koga su odvukli sa skupa. On ih je samo inspirirao da počnu skandirati Americi – kao da je neslaganje sa Trumpom znak manjka patriotizma. Ne, najviše su bili uvređeni kada je Trump rekao da Ilhan Omar „s visine gleda na marljive Amerikance i tvrdi da u mnogim dijelovima ove zemlje vlada neznanje“.
Recimo to jasno i glasno. Ljudi koji dolaze na Trumpove skupove nisu glupi. Ali pokazuju jednu vrstu proračunate ij. To je pokret koji poriče nalaze o klimatskim promjenama i izjašnjava se protiv vakcinacije, protiv eksperata i protiv kulture. Glavni indikator da li će neko glasati za Trumpa nije siromaštvo, već uverenje da je sticanje fakultetske diplome beskorisno.
Ako vas zanima kada i zašto su dijelovi poslovne elite odustali od načelne podrške idejama liberalizma i postali donatori Trumpovog projekta, odgovor je depresivno očevidan. Preplašeni su mogućnošću i najmanje redistribucije bogatstva i moći koja bi se mogla dogoditi ako na vlast dođe administracija koju bankari, špekulanti i saudijska kraljevina ne drže u džepu.
Spremni su da iskoriste rasizam, jer se u Americi i Britaniji pokazalo da je to najsigurniji način da se mobilizira srednja klasa čiji prihodi i dalje opadaju i koja živi u ekonomskoj neizvjesnosti od 2008.
Elita spremna da se posluži rasizmom nije ništa novo. Ali elita spremna da prihvati politizaciju pravosudnog sistema, otvoreni nepotizam i rasijalizaciju politike – to je oštar zaokret. Elita spremna da preko telepromptera šalje poruke mržnje ciljajući na političarke koje bi u neka druga vremena bile slavljene kao uzor i primer uspjeha. To je početak fašizma.
To znači da će predsjednički izbori 2020, čak i u slučaju da pobijedi demokratski kandidat, proizvesti masovan plebejski pokret inspirisan sadašnjim predsjednikom, čovjekom koji ljevicu, feministkinje i ljude drugačije boje kože proglašava za nepoželjne strance. U deceniji koja dolazi dominirat će mit bijele Amerike o „zabadanju noža u leđa“. A iz pepela Trumpovog mandata neće se uzdići ništa dobro.
Ko se ne pobuni bit će saučesnik u zločinima koji dolaze.
(TBT; New Statesman)