Čim je Maryam Rajavi završila s govorom, nebo iznad stotina njenih pristalica u SAD-u ispunilo se bijelim, zelenim i crvenim konfetima – bojama iranske zastave.
Obučena u sjajnu tamnoplavu suknju i sa odgovarajućim šalom blago svezanim oko vrata – skroman način nošenja hidžaba koji je na Bliskom istoku davno izašao iz mode – Rajavi je optužila iransku vladu za „terorizam i agresiju“.
„Iran Maryam, Maryam Iran,“ uzvikivali su demonstranti, držeći transparente s likom Rajavi iskazujući tako divljenje koje graniči s religijskom posvećenošću liderici iranskog Mujahideen-e Khalqa, poznatog kao MEK ili PMOI (Narodni mudžahedini Irana).
Obučene u žuto, pristalice MEK-a bile su glasne, ali disciplinirane, poredane poput vojske u redove, zureći u ogroman ekran postavljen ispred zgrade State Departmenta u Washingtonu.
Mahali su iranskim zastavama iz predislamske revolucije na kojima se nalazi zlatni lav s mačem umjesto riječi Allah na arapskom koja je danas emblem.
Kritičari ovu iransku opozicijsku grupu opisuju kao „totalitarni kult“, izražavajući zabrinutost oko njenog širenja u krugovima moći u američkom glavnom gradu. Prije tek sedam godina, američki State Department MEK je stavio na listu terorističkih organizacija, a diskutabilna reputacija grupe je nešto čega su Rajavi i njene pristalice potpuno nesvjesne.
Na demonstracijama 21. juna, Rajavi je to čak i priznala, optužili su kritičare MEK-a da stoje uz iransku vladu i provode “sramnu kampanju demonizacije” protiv grupe. Time se, kazala je u videu na farsiju, sa engleskim titlovima, “nastoji sačuvati narativ da je narodu Irana bolje s teokratskom vladavinom mula”.
U svom kratkom govoru putem video feeda, Rajavi je također zahvalila svojim “prijateljima” u SAD-u. Danas oni uključuju predstavnike, senatore, bivše generale, bivše ambasadore i aktuelne političare svih političkih opredjeljenja.
U stvari, dvojica najbližih suradnika Donalda Trumpa su na platnom spisku MEK-a: savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i predsjednikov lični advokat, Rudy Giuliani, debelo su naplatili svoja obraćanja na MEK-ovim mitinzima u posljednjih nekoliko godina.
Pristalice MEK-a, koji su stajali ispred iste zgrade koja je njihovu organizaciju proglasila terorističkom 1997. godine, iznosili su zahtjeve pred američku vladu. “SAD, SAD, poduzmite nešto; mule moraju biti sankcionirane!”, vikali su. “#FreeIran” (slobodni Iran) je zlatnim balonima također bilo ispisano u gomili.
Osim Giulianija i Boltona, političari iz obje velike američke političke stranke pohvalili su MEK kao prodemokratski pokret uprkos njegovoj prošlosti.
“Smiješno je što su uspjeli dobiti utjecaj koji danas imaju u SAD-u”, rekla je Barbara Slavin, direktorica Inicijative za budućnost Irana pri Atlantskom vijeću, u Washingtonu.
“Mislim da je to prvenstveno zbog novca … plaćaju lobiste da vode njihov slučaj”, kazala je za MEE. “Na svojoj strani imaju veoma utjecajne ljude kao što su John Bolton i Rudy Giuliani.”
Giuliani se ovog mjeseca opet pojavio na podiju MEK-a, vodeći konferenciju u Albaniji, gdje se sada nalaze disidenti. Bivši gradonačelnik New Yorka opisao je grupu kao “vladu u egzilu”, rekavši da je ona spremna alternativa za vođenje zemlje ako padne iranska vlada.
“Ne moramo reći: ‘Šta bi moglo biti gore?’ Znamo da postoji nešto mnogo bolje“, rekao je Giuliani, koji je javno zabavljao prisutne i podržao mogućnost smjene režima u Teheranu.
Nastavio je sa šalama da Rajavi ima više podrške nego što je on ima u Američkom Kongresu – a sudeći po utjecaju grupe među moćnicima u Washingtonu, Giuliani je možda u pravu.
Dvostranačka podrška
Tokom godina, demokrate Eliot Engel i Brad Sherman, republikanski kongresmen Tom Meklintok, senator John Cornyn, senatori demokrate Gary Peters i Jeanne Shaheen i pokojni senator John McCain prisustvovali su događajima vezanim za MEK i govorili u njihovu korist.
Na prošlomjesečnom skupu u Washingtonu, i demokratski i republikanski političari pohvalili su borbu grupe protiv iranske vlade. Otkako je 2012. godine uklonjen sa spiska stranih terorističkih organizacija, MEK koristi svoju prednost legalnog djelovanja u zemlji, te potiče na neprijateljstvo prema Iranu kako bi se dodvorio političarima.
“Osuđivanje i kritiziranje Irana je dobra politika u određenim krugovima … Ako postoji i solidan finansijski podsticaj, mnogi političari lahko se prijave”, kazao je Ryan Costello iz Nacionalnog iransko-američkog vijeća (NIAC), sa sjedištem u Washingtonu.
Prošlog mjeseca, ključni zakonodavci i bivši zvaničnici poslali su poruke podrške na okupljanju MEK-a u Washingtonu, uključujući senatora Boba Mendeza, predsjedavajućeg Komiteta za vanjske odnose.
“Hvala vam što kontinuirano ističete stanje Iranaca pod represivnim, brutalnim režimom”, kazao je Mendez u pismenoj izjavi koju su pročitali tokom demonstracija. “Dijelim vašu viziju za bolju budućnost Irana i svih Iranaca.”
Skup se održao u manje od 24 sata nakon što je Trump naredio, a zatim otkazao, vojne napade na Iran usred sve većih tenzija između dviju zemalja. New York Times je tada izvijestio da je Bolton bio jedan od glavnih zvaničnika Bijele kuće koji ohrabruju vojnu akciju.
Bolton, redovni govornik na skupovima MEK-a, dijeli stav grupe da se iranski režim ne može reformirati već mora biti srušen. Na konferenciji MEK-a u Parizu 2017. godine, nekoliko mjeseci prije nego što se pridružio Trumpovoj administraciji, Bolton je okupljenima rekao da će slaviti pad iranske vlade prije 2019. godine.
“Više od deset godina koliko dolazim na ove događaje govorim da je zvanična politika Sjedinjenih Američkih Država trebala biti svrgavanje režima mule u Teheranu”, kazao je tada.
Nekoliko govornika na prošlomjesečnom skupu također je naglasilo da je MEK prava zamjena za vladu u Teheranu. “Potreban nam je novi režim, a taj režim ste vi, MEK”, rekao je Bill Richardson, bivši guverner Novog Meksika i američki ambasador u UN-u od 1997. do 1998. godine.
Organizacija iransko-američkih zajednica (OIAC), povezana sa MEK-om, nije odgovorila na višestruke zahtjeve MEE-a za intervju o svom lobističkom djelovanju u SAD-u.
Na pitanje da li MEK ima dovoljan legitimitet da bude alternativa iranskoj vladi, kao što su rekli neki od zagovornika grupe, Slavin je rekla MEE: “Ne, uopće ne.”
Međutim, dodala je da nisu svi donosioci odluka koji govore na MEK događajima nužno svjesni povijesti grupe niti nužno podržavaju organizaciju. “Oni znaju da se ova grupa protivi iranskom režimu”, kazala je Slavin. “Oni ne gledaju u detalje, ne ispituju prošlost grupe.”
Historija MEK-a
MEK je osnovan u Iranu 1965. godine kao ideološki vođen, socijalistički i islamistički pokret suprotstavljen diktatorskoj vladavini šaha Mohameda Reze Pahlavija. Ušao je u redove Islamske revolucije 1979. godine, ali se usprotivio vođi ustanka Ruhollahu Homeiniju ubrzo nakon pada Pahlavija.
Suočivši se sa fatalnom represijom nove iranske vlasti, MEK je započeo niz napada na vladine zvaničnike i sigurnosne snage. Članovi grupe, predvođeni suprugom Maryam Rajavi, Massoudom Rajavijem, otišli su u egzil i konačno se nastanili u Iraku 1986. godine. Tamo su stali na stranu Saddama Husseina u njegovom ratu protiv njihove domovine.
Rat između Irana i Iraka bjesnio je od 1980. do 1988. godine, kada je stotine hiljada ljudi ubijeno i iračke snage su otvoreno koristile hemijsko oružje u borbi. U kasnoj fazi rata, militanti MEK-a su bili na čelu, što je dovelo do velikog upada na iransku teritoriju, koji je vojska zemlje suzbila 1988. godine. Poslije rata, MEK je ostao u Iraku, a prema nekim kritičarima, uključujući NIAC, grupa je pomogla iračkim snagama da brutalno uguše kurdske i šiitske ustanke početkom devedesetih godina – ove optužbe MEK odbacuje.
Tokom američke invazije na Irak 2003. godine, kojom je srušen Hussein, američke snage su bombardirale baze MEK-a u zemlji prije nego što su postigle sporazum o prekidu vatre sa grupom. Massoud Rajavi je nestao te godine, a njegovo mjesto boravka ostaje nepoznato, ostavljajući Maryam samu na čelu organizacije.
Počevši od 2009. godine, iračka vlada postala je otvorenije neprijateljski nastrojena prema MEK-u, zbog sve većeg iranskog utjecaja u Bagdadu. Kao rezultat toga, SAD su predvodile nastojanja da izvuku članove grupe iz Iraka i zatvore svoju glavnu bazu u kampu Ashraf izvan glavnog grada, gdje su članovi grupe bili zatvoreni nakon invazije.
Izašavši iz Iraka, MEK se počeo raspoređivati u Albaniju 2013. godine. Godinu dana ranije, bivša američka državna sekretarka Hillary Clinton uklonila je grupu sa crne liste terorista State Departmenta – 15 godina nakon što je prvobitno dodata – omogućavajući njenim članovima da slobodno rade u SAD-u.
Tokom debate o legalizaciji MEK-a u SAD-u, saradnica New York Magazina Elizabeth Rubin upozorila je da grupa može iskoristiti svoj novi status kako bi Washington uvukla u rat sa Teheranom.
“Ako se grupa skine sa liste terorista, ona će moći slobodno lobirati u američkoj vladi pod maskom iranskog pokreta za demokratiju”, napisala je 2011.
“Novija historija je pokazala da Sjedinjene Države često završe podržavajući ne samo pogrešne grupe prognane sa Bliskog istoka, već i najmanje važne.”
Crna lista i popularnost
Ali ne gledaju svi MEK u negativnom svjetlu; neki su postavili pitanje zašto se grupa uopće našla na američkoj crnoj listi terorista.
Raymond Tanter, profesor političkih nauka koji je bio član Vijeća za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući početkom osamdesetih, izjavio je da je proučavao povijest grupe i uvjeren je da se nalazina “pravoj strani pravde”.
U intervjuu za MEE prošlog mjeseca, Tanter je rekao da je bivši predsjednik Bill Clinton stavio iranske disidente na listu stranih terorističkih organizacija 1997. godine kako bi umirio Teheran. “Bili su tamo jer je Clintonova administracija htjela učiniti uslugu nekim od takozvanih “umjerenih” koji su bili izabrani u Iranu”, kazao je.
“[Vrhovni vođa Ali] Khamenei je zvučao kao [da] je bio voljan pregovarati, ali ti zvukovi su postali vrlo, vrlo isprazni i ništa od toga nije došlo.” Tanter je rekao da izbjegava koristiti termin MEK zbog crne liste State Departmenta, preferirajući PMOI, odnosno Mudžahedini iranskog naroda. Tanter je za MEE izjavio da dvostranačka podrška grupi proizlazi uglavnom iz organizacionih nastojanja grupe OIAC. Kazao je da OIAC čine iranski Amerikanci iz cijelog SAD-a, uključujući mnoge na pozicijama.
Ipak, podrška u kongresu ne znači nužno i opipljiv utjecaj na terenu. Kritičari MEK-a kažu da grupa nema predstavnike u samom Iranu, gdje se ljudi gnušaju pokreta zbog njegove militantne povijesti.
“Oni nemaju sljedbenike u Iranu, u stvari, oni su široko omraženi jer su stali na stranu režima Saddama Husseina tokom Iransko-iračkog rata”, kazala je Slavin. “Oni nemaju svoje pristalice u zemlji.”
U nedostatku nezavisnog izvještavanja u Iranu i zahvaljujući tajanstvenoj prirodi aktivnosti MEK-a, teško je utvrditi koji nivo podrške grupa uživa među Irancima.
Tanter, međutim, kaže da se popularnost MEK-a može mjeriti izraženom zabrinutošću iranske vlade u vezi s grupom. Navodeći nedavno istraživanje njegovih studenata na Univerzitetu Georgetown, Tanter je rekao da iranska vlada neprestano spominje MEK. “Posvećena pažnja je pokazatelj koliki značaj PMOI i NCRI imaju u Iranu”, kazao je.
Međutim, Slavin odbacuje taj argument, rekavši da iranska vlada izražava zabrinutost zbog MEK-a jer smatra da je ta grupa posrednik za Saudijsku Arabiju i Izrael. “MEK je počinio terorističke akte u Iranu; budimo realni u vezi s tim”, izjavila je Slavin za MEE.
Militantna prošlost
Prije sedam godina, NBC News je citirao dva američka zvaničnika koji su rekli da su MEK-ovi operativci, koje je obučio Izrael, odgovorni za ubistvo pet iranskih nuklearnih naučnika u periodu od 2007. do 2012. godine. Grupa je tada odbacila navode kazavši da se radi o „apsolutnoj laži“.
Međutim, MEK je optužen za niz napada tokom njihove historije.
U izvještaju američkog State Departmenta 2006. godine navodi se da je MEK izvršio niz smrtonosnih napada u Iranu, među kojima je i bombardiranje u Teheranu 1981. godine, kada su poginule desetine najviših iranskih zvaničnika, uključujući i predsjednika suda Mohammada Beheshtija. Grupa je također otvoreno izvela nasilne napade na iranske ambasade širom svijeta 1992. godine.
Štaviše, u predrevolucionarnoj eri u Iranu, MEK je stajao iza “bombaških napada i pucanja na američko vojno osoblje stacionirano u Iranu”, izjavio je bivši zvaničnik američkog State Departmenta Daniel Benjamin u kolumni za Politico 2016. godine.
Međutim, ta militantna prošlost sada je iza MEK-a, kazao je Kazem Kazerounian, profesor inženjerstva na Univerzitetu u Connecticutu koji je u junu govorio na MEK-ovom u Washingtonu. Kazerounian je taj pokret nazvao “organiziranim, legitimnim otporom tiraniji iranskog režima”.
“Trenutno nisu nasilni; oni nisu vojna organizacija”, izjavio je za MEE. Kazerounian je rekao da su članovi grupe “ključni organizatori” mirnih protesta unutar Irana i dodao da borba MEK-a protiv iranske vlade daje kredibilitet.
“U nedostatku mogućnosti da se održe demokratski izbori – koje zapravo želimo održati čim ovaj režim padne – otpor je osnova legitimnosti Iranskog nacionalnog vijeća otpora”, rekao je Kazerounian.
Ipak, za grupu koja se zalaže za rodnu ravnopravnost i kaže da je to glavna pro-demokratska iranska frakcija, MEK se ne trudi sakriti svoje veze sa ultrakonzervativnom, autokratskom vladom Saudijske Arabije.
Na MEK-ovim skupovima često gostuju govornici koji podržavaju Saudiju, a ponekad čak i njezini zvaničnici. Na primjer, Turki al-Faisal, saudijski princ, bivši šef obavještajne službe i ključni diplomata, obratio se na MEK-ovom skupu u Parizu 2016. i 2017. godine, što je izazvalo optužbe iz Teherana da Rijad podržava terorizam.
Salman al-Ansari, predsjednik Saudijsko-američkog komiteta za odnose s javnošću, grupe u Washingtonu koja lobira za Rijad, također je govorio na konferenciji MEK-a u Albaniji 13. jula. U više navrata prekidali su ga uzvici i pokliči podrške pristalica MEK-a dok je oštro kritizirao Iran i na arapskom i farsiju.
“Ja vam kažem jasno, kao građanin Saudijske Arabije koji voli svoju zemlju i Arap ponosan na svoj identitet i musliman koji je počašćen svojom religijom… mi smo svi Ashrafije”, kazao je, odajući počast MEK-ovoj bazi u Albaniji, poznatoj kao Kamp Ashraf-3.
Bivši kanadski premijer Stephen Harper govorio je na konferenciji pokreta ovog mjeseca u Albaniji, gdje su mu se pridružile desetine zvaničnika i bivših ministara iz cijelog svijeta, uključujući bivšeg američkog senatora i demokratskog kandidata za potpredsjednika Joea Liebermana i članove parlamenta iz svih dijelova Bliskog istoka.
Većina govornika osudila je Iran i uputila hvalospjeve Maryam Rajavi i MEK-u.
Ali Rajavi nije uvijek bila toliko cijenjena u zapadnim prijestolnicama. 2003. bila je kratko privedena u Parizu, zajedno sa desetinama članova MEK-a po optužbama za terorizam. Deceniju kasnije, objavila je plan u 10 tačaka za MEK u kojem je obećala podršku slobodnim izborima, rodnoj ravnopravnosti, ukidanju smrtne kazne i okončanju iranskog nuklearnog programa.
Jedna odredba manifesta, međutim, izgleda da je odgovorila na dugotrajnu zabrinutost među zapadnim pristalicama MEK-a oko komunističke ideologije grupe – obećavši da će poštovati privatnu imovinu i ekonomiju slobodnog tržišta.
U izvještaju State Departmenta za 2006. godinu navodi se da MEK miješa “marksizam, feminizam, nacionalizam i islam”. Zaista, originalni logo grupe prikazuje komunističke simbole, uključujući srp i crvenu zvijezdu, a ispod je ajet iz Kur'ana koji veliča one koji se bore – mudžahedine.
Ljevičarski ideali pokreta mogu se činiti neobičnim partnerima desničara kao što su Bolton i Harper. Međutim, Tanter, profesor političkih nauka, rekao je da je razgovarao sa mnogim članovima MEK-a i saznao da su oni “uz” američkog senatora Bernija Sandersa, koji sebe opisuje kao demokratskog socijalistu.
Osim ideologije, grupe za prava osuđuju MEK-ov tretman prema vlastitim članovima. Pokret zahtijeva potpunu predanost Rajavijima i organizaciji, a izvještaj Human Rights Watcha iz 2005. optužio je grupu da traži od svojih sljedbenika da se razvedu od supružnika kako bi u potpunosti bili posvećeni MEK-u.
HRW je također rekao da grupa počinila prekršaje “od pritvora i progona običnih članova koji žele napustiti organizaciju, do samica, teških premlaćivanja i mučenja članova disidenata”.
U 2009. godini, Rand Corporation, kalifornijski think-tank, rekao je da je MEK 1980-ih od svojih članova počeo zahtijevati “skoro religioznu posvećenost Rajavijima”. Osim toga, MEK je prisilio svoje sljedbenike da ostanu u celibatu i prekinu veze s prijateljima i rođacima, navodi se u izvještaju Randa.
A kako bi nadoknadili pad popularnosti zbog saveza sa Husseinom, grupa je počela regrutirati iranske ekonomske migrante na Bliskom istoku pod lažnim izgovorom – obećavajući poslove i vize zapadnim zemljama, navodi se u izvještaju.
Uprkos izvještajima o ovim aktivnostima, MEK ostaje pod velom tajne – i teško je potpuno razumjeti njegovu složenu ideološku osnovu, kazala je Slavin.
Jednostavno rečeno: “To je kult.”
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)
