Prije 17 godina, kada je bila u svojim tridesetim, Cindy je sa svojom partnericom odlučila da želi djecu.
Satima su pregledale profile donora sperme, odlučivši se konačno za čovjeka sa čistim medicinskim kartonom i malo nasljednih bolesti u porodici. Znale su davaoca samo po njegovom identifikacionom broju.
Cindy je rodila zdravog dječaka, a kasnije je, koristeći spermu istog davaoca, ponovo zatrudnila. I ponovo je nosila dječaka.
Kada su malo porasli, dječaci su uspjeli pronaći nekoliko polubraće i sestara unošenjem identifikacionog broja donora u onlajn bazu podataka. Potom su roditelji odlučili da sva djeca začeta istom spermom budu podvrgnuta DNK testu.
Rezultati su pokazali da Cindyini dječaci nisu u srodstvu sa drugom djecom. Banka sperme prodala joj je spermu drugog davaoca umjesto one koju je odabrala poslije pažljive pretrage.
Kasnije je saznala da je historija bolesti u porodici donora daleko od savršene: njegova baka umrla je od raka mozga, a djed je imao Alchajmerovu bolest.
Ne postoje zvanični podaci o broju djece začete vještačkom oplodnjom u Americi na godišnjem nivou, iako neki stručnjaci procjenjuju da bi broj mogao ići i do 60.000. Također, niko ne prati broj ljudi u SAD-u koji u nekom trenutku otkriju da sperma koju su kupili ne odgovara donoru koga su odabrali. Ovakvih slučajeva je, međutim, sve više. Sve veći broj roditelja otkriva da im je prodata pogrešna sperma, i to nerijetko decenijama nakon začeća.
“Ove priče su izuzetno srceparajuće i predstavljaju veliki izazov u zakonskom smislu”, kaže Dove Fox, bioetičar sa Univerziteta u San Dijegu u Kaliforniji. “Banke sperme su slabo regulirane, a zamjene ove vrste nisu potpuno nepredvidive kada u obzir uzmete činjenicu da banke i dalje koriste zastarjele metode sortiranja uzoraka poput olovke i papira.”
Melisa, samohrana majka iz Massachusettsa, otkrila je da joj je klinika za vještačku oplodnju prodala pogrešnu spermu tek kada je njena tada 21-godišnja kćerka uradila DNK test.
Ona je povezana sa polubratom koji je znao donorski broj anonimnog oca. To, naravno, nije bio davalac koga je Melissa odabrala na klinici dvije decenije ranije.
“Dat mi je uzorak pogrešnog donora i nema šanse da bih to ikada saznala da moja kćerka nije uradila DNK test”, kaže Melissa.
“Ne znate šta će dijete naslijediti”, nastavlja ona. “To nije isto kao silovanje. Postoji medicinska procedura, ali svejedno se u vaše tijelo stavlja sperma i zaista sam se osjećala fizički zlostavljano.”
Malo je pravnih lijekova za roditelje koji prime pogrešnu spermu. Neki smatraju da je riječ o prevari, ali sudovi uglavnom imaju stav da nema nikakve povrede prava i zakona ukoliko je dijete zdravo.
“Sud bi mogao reći, niste dobili donora koga ste željeli, ali kako znate da je jedan donor bolji od drugog”, kaže Sonia Sutter, profesorica prava na Univerzitetu George Washington u Washingtonu koja se naročito bavi bioetikom.
Iako Administracija za hranu i lijekove (FDA) regulira reproduktivno tkivo poput sperme i jajnih ćelija kako bi se spriječilo prenošenje bolesti, ona se ne bavi procesom selekcije davalaca.
Moglo bi doći do pravnih reformi nakon što je otkriven duboko uznemirujući slučaj. Ljekar za plodnost sedamdesetih i osamdesetih godina u Indiani je koristeći sopstvenu spermu vještački oplodio najmanje 46 žena.
Šezdesetoro ljudi sada vjeruje da je ovaj ljekar njihov biološki otac, a nekoliko njih je čak pokrenulo sudski postupak. Indiana je u maju usvojila zakon koji regulira začeće uz pomoć sperme donora.
Dr. Fox, sa druge strane, smatra da bi zaštita trebalo da bude sveobuhvatna. On je predložio novi koncept, “kompromitirano stvaranje”, koji podrazumijeva da sudovi prepoznaju gubitak kada su reproduktivni izbori kompromitirani zanemarivanjem ili ilegalnom praksom ljekara.
Vrhovni sud u Singapuru je 2017. godine pretresao slučaj u kojem je sperma slučajno zamijenjena, te je bračni par dobio dijete mešovite rase.
Sud je utvrdio gubitak “genetskog afiniteta” i dodijelio bračnom paru 30 posto novčane naknade za podizanje djeteta u iznosu od 233.000 dolara.
Dr. Fox smatra da bi ovakva praksa mogla doprinijeti sprečavanju nesavjesnih postupaka u klinikama.
“Čitav zbir nesavjesnih praksâ doveo je do toga da ljudi dobijaju djecu čija polovina DNK potiče od ljudi koji nisu ni nalik onome što su sami odabrali”, zaključuje dr. Fox.
(TBT, NYT)