Piše: Roger Cohen, thebosniatimes.ba
Vladimir Putin, predsjednik Rusije, rekao je za Financial Times da je “liberalna ideja prevaziđena”. Ona je, kaže Putin, “nadživjela svoju svrhu”. Predsjednik Donald Trump njega smatra zabavnim. U Japanu, na samitu G20, on upire prstom u Putina i kaže mu, smijući se, “Ne miješaj se u izbore”.
Činjenica da Putinove tvrdnje više nisu apsurdne i da Trumpova neozbiljnost više nikoga ne iznenađuje predstavlja krunski dokaz američkog sunovrata u posljednje tri decenije. Prije trideset godina pao je Berlinski zid. Dvije godine kasnije, nestao je Sovjetski Savez. Liberalna ideja je trijumfirala, a američka moć bila je praktično neosporna u “unipolarnom trenutku”.
Taj trenutak je bio moćan.
A taj put od dominacije američke ideje do Trumpovog nepristojnog tetošenja autokrata priča je o šansi koju je Amerika protraćila.
Ne mogu zamisliti bolji vodič za kontemplaciju od knjige The Back Channel Williama Burnsa, njegovih dirljivih memoara o diplomatskom životu. Burns, nekadašnji zamjenik državnog sekretara SAD i ambasador u Moskvi, bio je, to je opći konsenzus, jedan od najboljih službenika vanjskih poslova u posljednjim decenijama, čovjek neobičnog rasuđivanja i dalekovidosti. Dovoljno je reći da je 1993. godine, u poruci Clintonovoj administraciji koja će preuzeti vlast, napisao:
“Demokratska društva koja ne uspiju brzo donijeti plodove ekonomskih reformi, ili se ne uspiju prilagoditi pritiscima etničkog samoizražavanja, lahko skliznu u ‘izme’, a najprije u nacionalizam.”
Burns, koji se danas nalazi na čelu CEIP-a, američki gubitak “neprikosnovene pozicije moći” pripisuje dijelom neminovnim geopolitičkim trendovima, između ostalog i usponu Kine i Indije u “vijeku Pacifika”.
Taj gubitak je, međutim, sačinjen od onoga što on naziva “smrtonosnim pogrešnim koracima”. Među njima su “inverzija sile i diplomatije” nakon 11. septembra kada su se dezorijentirane SAD ukrcale na “put za rat sa Irakom” koji je smatran “upadljivo intenzivnim i nediscipliniranim”.
Teme Burnsove knjige su devalvacija diplomatije i nesrećne odluke u tome kome će se zemlja prikloniti. Sve je, za Burnsa, kulminiralo Trumpovom “poharom američke diplomatije” koja je “naše prijatelje zbunila, neprijatelje okuražila, a temelje međunarodnog sistema koji smo sagradili i očuvali sedam decenija učinila opasno krhkim”.
On piše o “unilateralnom diplomatskom razoružavanju” pod Trumpom, nastalom jednako od “ideološkog prezira i tvrdoglave nekompetentnosti”. Predsjednikov stav prema diplomatiji je “narcisistički, ne institucionalni”, primjećuje Burns, i pun “pokazivanja mišića i tvrdnji bez činjeničnog osnova” koji vrijeđaju saveznike i podilaze autokratama.
Sjetite se, sve ovo dolazi od izuzetno promišljenog i opreznog čovjeka koji je svoj život posvetio tezi da diplomatija ne znači “savršena rješenja, već ishode koji koštaju manje od rata i čine da su svi u boljoj poziciji nego što bi inače bili”.
Jedno od tih nesavršenih ali korisnih rješenja bio je nuklearni sporazum sa Iranom koji je Trump, prije nego što se iz njega povukao, nazvao “najgorim sporazumom svih vremena”, a u čijem je potpisivanju kao pregovarač Burns odigrao ključnu ulogu. To je, piše Burns, “upravo ona vrsta riskantnog, arogantnog, nepromišljenog ponašanja koje je ranije umanjilo naš utjecaj i koje bi lahko ponovo moglo dovesti do istog”.
On ističe: “Napustiti nesavršene sporazume je veoma rijetko bolje rješenje od neprekidnog ukazivanja na njegove nesavršenosti.”
Naročito kada “napuštanje” vodi SAD na ivicu nepotrebnog rata.
Erodiranje američke moći i uticaja, prema Burnsu, počinje mnogo prije Trumpa. On lamentira nad gubitkom jedinstvene američke kohezije koja je, na kraju Hladnog rata, ujedinjenoj Njemačkoj obezbjedila mjesto u NATO-u. Burns ističe neuspjeh da se dovoljno rano primijeti kako će rusko “poniženje i ranjeni ponos” pod Putinom dovesti do ponovnog uspona.
Širenje NATO-a bilo je, navodi Burns, “u najboljem slučaju preuranjeno, a u najgorem bespotrebna provokacija”.
On smatra da je predsjednik Barack Obama pogrešio što se nije držao svoje “crvene linije” protiv upotrebe hemijskog oružja sirijskog režima. Obamina administracija je “trepnula” i, navodi Burns, “ostavila dugotrajni biljeg”. U tom vakuumu je napredovao Putin.
Sada ruski predsjednik tvrdi da je liberalizam prevaziđen. Griješi. Potrebniji je nego ikada, iako mu se i Trump ruga. Ali sposobnost Amerike da unaprijedi liberalnu demokratiju ne može demonstrirati, kako Burns kaže, “State Department u kojem se službenici zastrašuju, autocenzuriraju ili jednostavno ignoriraju”.
(TBT, © 2019 The New York Times)
