Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
”Ako se ne stidiš, čini što hoćeš!” (Ebu Davud: 4164) – ovako glasi drevna vjerovjesnička mudrost koja je tradirana do nas i koja se možda nikada kao danas ne otkriva u svoj svojoj istinitosti i jasnosti. Davno je još rečeno da se prava vrijednost nečega spozna(je) tek onda kada ono nestane ili ga nedostaje. Odsustvo stida kao vrline u sferi društvenog morala danas je više nego evidentno. U tom kontekstu je teško govoriti o stidu kao duhovnoj vrlini, jer savremeni društveni život u najširem smislu te riječi temelji se na raznim interesima, prije svega na interesima koji se tiču kapitala i novca, gdje su moralne vrline daleko prognane, a među kojima je u prvome redu upravo – stid.
Definicija stida
Arapska riječ za stid (stidljivost, povučenost ili čednost) je el-haja’, ali u islamu ova riječ ima specifično značenje. Ukratko, islamski haja’ , kao ogranak imana, označava stid pred Allahom kada se u čovjeku javi misao da počini neko loše djelo. Ovaj stid je osobina srca koja vodi udaljavanju od činjenja zlih djela (Kandehlevi, Cvjetovi…, 23).
Stid – Božanska osobina
Stid kao vrlina u svom najplemenitijem obliku dolazi od Uzvišenog Allaha. U jednom hadisu Allahov Poslanik, a.s., kaže: ”Zaista je vaš Gospodar stidljiv i darežljiv. Stidi se Svojih robova, kada Njemu ruke ispruže, da ih vrati praznim” (Tirmizi: 3556). U drugom se hadisu veli: ”Uzvišeni Allah se stidi kazniti onoga ko je osijedio u islamu” (Gazali, Mjerilo djela, 99). U ovim hadisima se na jedan slikovit i ljudima shvatljiv način govori o Uzvišenom Allahu, Koji je uzvišen i čist od bilo kakvih nesavršenosti i poređenja sa ljudskim stanjima i osobinama. U prvom hadisu aludira se na to da Uzvišeni Allah prima i odaziva se na dove Svojih robova kada Ga iskreno zamole, dok se u drugom hadisu misli na odustajanje od kazne onoga ko je osijedio u islamu.
Stid Muhammeda, a.s.
Muhammed, a.s., svojim vlastitim primjerom i kao najbolji uzor pokazao je šta znači stid u životu jednog muslimana. Njegov stid je model kojeg musliman teži dosegnuti i u životu primijeniti. O njegovom stidu posvjedočio je sam Kur'an, jer se u jednom ajetu kaže: …To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vama to rekne (el-Ahzab, 24). Naime, bilo je ljudi koji su jeli u Poslanikovim sobama i koji su uporno ostajali da sjede poslije toga jer su se kroz razgovor međusobno družili. Poslanika, a.s., osjećao se nelagodno zbog njihova razgovora, a bilo ga je stid da im naredi da se raziđu, sve dok nije objavljen gornji ajet. Da je Allahov Poslanik, a.s., (u ovom slučaju) otvoreno iznio ono što njegove misli skrivaju i naredio im da se raziđu, njima bi to bilo teško i vjerovatno bi rezultiralo nekim brbljanjima (Zamahšeri, El-Keššaf, 862).
Stid i iman
O tome da je stid ukras imana i da je neraskidivo povezan sa istinskim vjerovanjem saznajemo iz hadisa Allahovoga Poslanika, a.s.:
stid je dio imana: ”Iman ima sedamdeset (ili šezdeset) i nekoliko ogranaka. Najbolji od njih su riječi La ilahe illellah, a najniži uklanjanje neugodnosti s puta. A i stid je dio imana” (Muslim: 51); ”Stid je dio imana, a iman je u Džennetu. Besramnost je odvratnost, a odvratnost je u Vatri” (Tirmizi: 1931);
stid je cijelo dobro: ”Stid je svo dobro” (Muslim: 54). Značaj ovih riječi počiva u tome što je Vjerovjesnik, a.s., cijelo/sve dobro izjednačio sa stidom. Prema tome, stid je sinonim za dobro kao takvo. Shodno tome, gdje ima stida, ima i dobra; gdje stida nema – nema ni dobra;
iman i stid su povezani: ”Stid i iman su združeni. Kad nestane jedno, nestaje i drugog” (El-Hakim: 57).
Tajna je u tome – kako navodi šejh Muhammed el-Gazali – što čovjek, izgubivši stid, prelazi samo iz goreg u gore, pada iz poroka u veći porok i tone dok ne stigne do najnižih tmina:
”Vidimo da se iz loše faze prelazi u još goru. Kada čovjek prestane brinuti o posljedicama svojih grijeha, ne prihvatajući ničije savjete zbog svojih nedjela, kada počne zlostavljati ljude i tlačiti sve koji su u njegovoj vlasti – tada taj razulareni čovjek neće imati nikoga ko bi mu se smilovao. Naprotiv, on samo sije mržnju u srcima i uzgaja tu mržnju” (Karakter muslimana, 287).
Prema tome, zaključak je sasvim jasan: nedostatak stida ukazuje na nedostatak imana!
Vrste stida
Stid od Allaha, dželle šanuhu
Brojni su kur'anski ajeti koji ljude opominju da Uzvišeni Allah sve vidi, zna ili čuje, kao što su npr. ovi ajeti: Zar čovjek ne zna da Allah sve vidi? (el-‘Alek, 14); Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice (Kaf, 16). Kako se onda ne stiditi od griješenja prema svome Gospodaru Koji sve vidi i Koji nam je dao sve blagodati koje uživamo? Kur'an, dakle, računa na stid čovjekov pred Njegovim svevidećim Gospodarom. Ibn Mes'ud prenosi: ”Božiji Poslanik, a.s., je rekao: ‘Dolično se stidite Allaha!’ ‘Mi se stidimo Allaha, Allahov Poslaniče’, rekosmo. ‘Nije tako! Doličan stid od Allaha je da se čuva glava i ono što je u njoj; stomak i ono što je u njemu, da se misli na smrt i muke. Ko želi Ahiret, ostavit će dunjalučke ukrase. Onaj ko to čini, dolično se stidi Allaha”’ (Tirmizi: 2382).
Stid od meleka
Plemeniti ashabi govorili su: ”Zaista su sa vama oni koji se od vas ne odvajaju, pa ih se stidite i počastite vašim djelima!” Uzvišeni Allah u Kur'anu veli: A nad vama bdiju čuvari/ kod Nas cijenjeni pisari / koji znaju ono što radite (el-Infitar, 10-12). Ovi ajeti kazuju nam da su meleci zvani kiramen katibini vjerni naši pisari i pratioci. Oni kao da nam još kazuju: Stidite se ovih časnih meleka, počastite ih dobrim djelima, nemojte im pričinjavati neugodnosti vašim bestidnim riječima ili djelima, jer i njih uznemirava ono što uznemirava i obične ljude!
Stid od ljudi
Prenosi se da je Huzejfe el-Jemani rekao: ”Nema dobra onaj koji se ne stidi ljudi!” Od Mudžahida se prenosi da je kazao: ”Da jedan musliman od drugoga muslimana nema ništa drugo osim stida prema njemu koji ga sprječava da počini kakav grijeh, bio bi mu dovoljan!” U ovom smislu jedan hadis otkriva tajnu stida pred drugim ljudima: ”Ono što ne voliš da ljudi pri tebi vide, ne čini to ni kad si sam’’ (Džami'u l-kebir, 1/21053). Ove Vjerovjesnikove, a.s., riječi na najefikasniji način brišu ljudsko licemjerje i podsjećaju nas da nikada nismo sami!
Stid od samoga sebe
I na koncu, čovjek se treba stidjeti samoga sebe. Jer ako se stidi drugih a ne stidi se sebe, onda potcjenjuje samoga sebe. Bestidnost je prvi znak da čovjek potcjenjuje samoga sebe, a pametan čovjek to ne čini! U jednoj arapskoj izreci se kaže: ”Ko u tajnosti radi nešto čega bi se stidio pred drugima taj sebe ne smatra vrijednim!” U ovom smislu, stid doista predstavlja dragocjenu osobnu vrijednost koja je uvijek na cijeni, kod Stvoritelja i kod ljudi.
Stid – keffaret za grijehe
O tome da je stid na cijeni kod Uzvišenog Stvoritelja uočavamo i iz sljedeća dva hadisa: Abdullah b. Mesud prenosi od Vjerovjesnika, a.s.: ”Ko god počini neki manji ili veći grijeh pa se poslije toga zastidi, već mu je taj stid keffaret (iskupljenje)” (Bejheki: 387/5); Ebu Umame, prenosi od Allahovoga Poslanika, a.s.: ”Zaista, melek koji stoji na desnoj strani šest sahata drži pero nad robom muslimanom koji počini grijeh, pa ako se on zastidi, pokaje i zamoli oprost od Allaha za taj grijeh, on svoje pero vrati, a ako se ne pokaje, upiše mu jedan grijeh” (Medžme'u z-zeva'id: 10/346).
Čega se ne treba stidjeti
Već smo naveli hadise koji ukazuju na stid kao Božansku osobinu. Ali, Kur'an nas također obavještava da se Allah ne stidi istine (el-Ahzab, 53), ili: Allah se ne stidi da za primjer navede komarca ili nešto sićušnije od njega (el-Bekare, 26). Ovaj drugi ajet objavljen je kada su mekkanski idolopoklonici zamjerili Kur'anu da omalovažava njihove kipove, da otkriva njihovu nemoć da stvore bilo šta, pa i najsićušnije stvorenje poput komarca ili mušice. Kazali su: ”Nije u skladu sa stidom da se na ovaj način napadaju naša božanstva…”
Ovim Kur'an podučava da nema mjesta stidu kada je u pitanju istina: kipovi su lažna božanstva i nije ih nedolično predstaviti na ponižavajući način. Dakle, kada je u pitanju laž, nema stida! Nema stida ljudima kazati da su pogriješili, da su u zabludi i sl. Nema stida u istini! Onaj ko se stidi osuditi zlo, ko se stidi naređivati dobro, a zabranjivati nevaljalo, ne smatra se stidljivim. Također, stid ne treba biti prepreka kada je u pitanju nauka i spoznaja vjerskih propisa.
(TBT)
