Kutak za
govornike se nalazi u Londonu i poznat je kao dom slobode govora, gdje svako ko
želi može stati na improvizirani podijum te pustiti svoj glas da se čuje nadaleko
i naširoko. Da li će se neko tom govoru odazvati, naravno, to je druga stvar.
Fotografija Philipa
Wolmutha, Hayd Park-London
Već punih
35 godina fotograf Philip Wolmuth je dokumentovao ovaj kutak koji se nalazi u
poznatom Londonskom Hyde Parku. Njegov hobi je bio povod da objavi knjigu na
temu slobode govora. Evo, kako Wolmuth piše o promjenama koje je on uočio na
ovom dijelu Hayd Parka tokom vremena bavljenja svojim hobijem.
“To je mjesto strasti, nepoštovanja i prividne anarhije koje
mi je odmah privuklo pažnju tokom moje prve posjete “kutku govornika” 1977. godine.”
Nešto
manje od 30 godina ranije George Orwell je opisao ovo mjesto kao “jedno od manjih čuda svijeta“, pišući da je u Hyde Parku slušao “Indijske nacionaliste,
temperamentne reformiste, komuniste, trockiste, govornike Socijalističke
partije Velike Britanije, katoličke sveštanike, slobodne mislioce, vegeterijance, mormone, Vojsku spasa, Crkvenu vojsku, te veliki broj
raznih ludaka “.
Do
1977. godine, indijski nacionalisti su ovdje osvajali publiku svojom borbom govorništva,
a danas su i dalje tu mnogi vjerski
oratori i razne druge političke grupacije. Svi oni ovdje i dalje propovijedaju, proklamiraju i naravno, raspravljaju sa
publikom.
Razne teme za diskusiju
su ovdje uvijek
prisutne, a one gotovo u potpunosti su nevezane za dnevnu štampu i naslove u njoj
Najmanje
polovica govornika su propovjednici. Pitanja o rasi, vjeri i nacionalnosti se
ovdje raspravljaju opsesivno. Ovo mjesto se promijenilo tokom godina: nedjeljom popodne gužve su manje; danas postoje manji podijumi koji
pripadaju nekim grupama ili organizacijama, a
intezivitet vjerskih govora se povećao. Razne teme za diskusiju su uvijek
prisutne a one gotovo u potpunosti su nevezane za dnevnu štampu i naslove u njoj.
Muslimanski propovjednik
poentira
Demografija
govornika i publike se također promijenila: danas je ovdje prisutan podjednak broj
muslimanskih i kršćanskih propovjednika. Ipak, bez obzira na sve ove promjene ”kutak za govornike” je zadržao jedinstven
izgled koji se odlikuje generisanjem velikog intenziteta ekscentričnosti argumenata licem u lice.
Šta se događa u parku postaje jasnije tek kada ponovo
posjetite ovo mjesto. Neki od redovnih govornika i posmatrača tu dolaze godinama. Neke teme diskusija su
godinama prisutne, a one se odnose posebno na one diskusije
koje se tiču rasprava o sličnosti i različitosti Biblije i Kur’ana.
Ovakve rasprave znaju da traju nedjeljama.
Podijum na kojem piše
”Sloboda govora, otvorena rasprava, svako je dobrodošao u našim raspravama.”
Postoji
mnogo toga što me veže za ovo mjesto.
Govor
Heiko Khooa, marksiste koji
je govorio u parku 1986. godine te tako izazvao jednu od najvećih gužvi koja je eruptirala otvorenom
raspravom o globalnim političkim
i ekonomskim pitanjima.
Govor
Heiko Khooa, marksiste koji je govorio u parku 1986.
Susreti
sa Khoom podsjećaju na
jedan izvanredan stil, ako ne i sadržaj, kao i susreti sa gospodinom Soperom, sveštenikom
Metodističke crkve, socijalistom i pacifistom koji je ovdje imao svoj kutak sa podijumom od 1926. pa sve do njegove smrti 1998. godine.
Lord Soper
Anarhista
i alternativni komičar Tony Allen, koji je prešao iz publike u poziciju govornika
sredinom 1970-ih. Zatim pisac i režiser, internacionalac Ishmahil Blagrov, koji se prvi put popeo na podijum 1980-ih.
Tony Allen
Blagrov
je bio jedan iz plejade generacije mladih crnih britanskih govornika koji su
dolazili da tu razgovaraju, dobacuju i raspravljaju o pitanjima rasizma, imperijalizma i
crnačkog identiteta u periodu od 1980-ih
i 1990-ih – ponekad u ljutnji, često
sa velikim humorom.
Intezivne
političke rasprave se danas ovdje vode na arapskom
jeziku kao nova pojava posljednjih godina: ovo frustrira nearapske govornike/pripovjedače.
Ova novina je zapravo odraz demografskih
promjena u Londonu u cjelini,
a posebno na području oko Hyde Parka.
Ishmahil Blagrove 2001.
Čak
su i neke od vjerskih rasprava – inteligentno dizajnirane i zbog toga su
postale omiljena tema ovog mjesta – ponekad djelujući intrigantno filozofski.
To je ono što krasi istinsko, neposredno, te daje izgled i zvuči kao javna rasprava.
U oba pravca “gledaoca i govornika” kao i samog sadržaja rasprave, atmosfera je sasvim drugačija od često uvredljivih, često anonimnih razmjena komentara na Twitteru i ostalim društvenim mrežama.
Ponekad ove rasprave izgledaju mnogo životopisnije i interesantnije
nego rasprave putem TV ekrana.
Životopisna rasprava
Kad su
prisutni obični ljudi onda oni razgovaraju licem u lice. Oni mogu odmah
izazvati jedan drugog da objasne i opravdaju ono što govore te mogu da dođu do ukusa
rasprave. Lord Soper bi ih nazivao “Kontroverzna družina”.
Svijet
danas treba mnogo ovakvih mjesta i rasprava.”
Kršćanski propovjednik poentira 1993.
Žena proklamira vječni život
Socijalistička skupina 1978.
Žene govornici su u manjini
Žena katolički propovjednik
Još jedan katolički propovjednik
1977.
The Bosnia Times