Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Prenosi se da je Sufjan b. Abdillah es-Sekafi rekao: Jednom sam kazao: O, Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu o čemu nikoga neću pitati poslije tebe (ba'deke) (a u hadisu koga prenosi Ebu Usame kaže se: gajreke – osim tebe). Muhammed, a.s., odgovorio mu je: “Reci: Vjerujem u Allaha pa ostani ustrajan u tome!“ (Muslim: 159)
Iz ovoga kratkog ali sadržajnog hadisa mnogo se spoznaje. Allahov Poslanik, a.s., , ovim hadisom kao da otkriva suštinu vjere islama: vjeruj u Allaha, dž.š., i ostani ustrajan u tome, tj. uvijek, a ne samo ponekad, slušaj ono što ti On, Uzvišeni, i Njegov Poslanik, s.a.v.s., zapovijedaju.
Ustrajnost u vjerovanju i djelovanju
Pojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, čiji je vrhunac spoznaja Uzvišenog Allaha, i na djelovanje, gdje se kao ideal postavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti. Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojni ajeti Kur'ana. Na vrlo upečatljiv način o tome govori se u 30. ajetu sure Fussilet (Objašnjenje): Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah”, pa poslije ustraju u tome… (…summe'stekamu…)
Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo u izgovaranju riječi ”Gospodar naš je Allah”, jer pojam ustrajnosti (istikameta) nema samo to značenje. Također, ustrajnost dolazi zajedno sa čvrstim uvjerenjem i istinskom spoznajom. Prema tome, možemo kazati da se pod pojmom ustrajnosti (istikameta) u ovom ajetu podrazumijeva: (1) ustrajnost u vjeri (dinu), tevhidu i spoznaji (ma'rifetu) te (2) ustrajnost u dobrim djelima.
Komentari Kur'ana pružaju obilje podataka o tome kako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashaba i tabi'ina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo u tim značenjskim aspektima.
– Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberi proučio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni na putu pokornosti Uzvišenom Allahu.
– Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djeluju iskreno u ime Allaha, dž.š.
– Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni koji izvršavaju propisane farzove.
– Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajni u izvršavanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemu i koji se klone grijeha.
– Mudžahid i Ikrime kažu da su to oni koji ustrajavaju na riječima šehadeta La ilehe illellah sve do smrti.
– Sufjan es-Sevri mišljenja je da su to oni koji rade shodno onome što govore.
– Fudajl b. ‘Ijad smatra da su to oni koji se sustežu od dunjaluka i dunjalučkih blagodati (zahidi), a žude za onim što je vječno i neprolazno (Taberi, Kurtubi, Razi, Ibn Kesir, Ševkani).
Sva ova mišljenja, iako naglašavaju različite stvari, u suštini se odnose na jedno te isto – na neprestanu ustrajnost u pokornosti Uzvišenom Allahu riječima, djelima i svim bićem. Fahruddin Razi u svome Velikom tefsiru (27/122) zaključuje da riječi: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” obuhvataju riječi i vjerovanje, dok riječi pa poslije ustraju u tome obuhvataju dobra djela.
Ustraj na Pravome Putu
Iz 112. ajeta sure Hud saznajemo da se ustrajnost kao takva naređuje Muhammedu, a.s., i vjernicima koji ga slijede: Ti ustraj na Pravome Putu, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite!
Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje Muhammedu, a.s., da ustraje na Pravome Putu (festekim), tj. na vjeri sa kojom ga je Uzvišeni poslao ili na Kur’anu kojeg mu On, Uzvišeni, objavljuje. A tako neka postupe i vjernici koji su uz tebe, tj. ashabi koji su se pokajali zbog širka, kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravome Putu. I objesni ne budite, tj. ne prelazite Allahove granice; ili: Ne pretjerujte u pogledu Kur'ana, tj. ono što Kur'an proglašava haramom nemojte dozvoljavati; ili: Ono što dozvoljava nemojte zabranjivati; ili: Nemojte se oholiti ni pred kim; ili: Nemojte prelaziti granice onoga što vam je naređeno; ili: Ne odustajte od puta zahvale i poniznosti svome Gospodaru – jer On dobro vidi ono što radite.
Ibn Abbas je rekao da Allahovom Poslaniku, a.s., iz cijeloga Kur'ana nije objavljen teži ajet od ovoga ajeta iz sure Hud. Stoga je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Osijedila me sura Hud i njoj slične sure”. Ovo je Allahov Poslanik, a.s., kazao kadas su njegovi ashabi primijetili da je naglo osijedio (Kurtubi).
Sujuti u svome tefsiru prenosi da je Ali es-Sirri kazao: Sanjao sam Allahovog Poslanika, a.s., pa sam mu u snu rekao: ”Preneseno je da si rekao da te je osijedila sura Hud!” ”Tako je” – odgovori Poslanik, a.s. Upitao sam još: ”Šta te je iz nje osijedilo: kazivanja o vjerovjesnicima ili propasti prijašnjih naroda?” ”Ne, nego riječi: Ti ustraj na Pravome Putu, kao što ti je naređeno” – odgovori Allahov Poslanik, a.s. (ed-Durru l-mensur, 3/320).
Ko hoće – ustrajat će
Kao što Uzvišeni Allaha olakšava dobro onome ko želi da čini dobro, tako isto Uzvišeni Allah olakšava ustrajnost onome ko želi da bude ustrajan. Uzvišeni je rekao: Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je na Pravome putu (et-Tekvir, 27-28) – tj. onome ko hoće da bude ustrajan na Putu Istine i ko nepokolebljivo vjeruje u taj put.
Dakle, Kur'an je opomena, podsjećanje ili pouka svim ljudima. Ali Kur'anom će se okoristiti samo oni koji žele da su na Pravome putu, odn. oni koji žele da budu ustrajni. Drugim riječima: Oni koji žele uputu – bit će upućeni.
U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet: onome od vas koji hoće da je na Pravome Putu, Ebu Džehl rekao: ”Stvar je do nas. Ako hoćemo, bit ćemo na Pravome putu, a ako nećemo – pa i nećemo biti!” pa je objavljeno: Vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (.: Ibn Kesir, Kurtubi). Prema tome, čovjek čini hajr s Allahovom pomoći, kao što i zlo čini s njegovom voljom. Zato nam je sada jasnije zašto je čuveni i pobožni Hasan el-Basri učio dovu: Allahumme, ente Rabbuna, ferzukne l-istikameh! – Allahu, Ti si naš Gospodar, pa opskrbi nas ustrajnošću (istikametom)!
(TBT)
