Grupu pjevača predvodio je jedan od najznačajnijih gospel muzičara tog doba, prečasni James Cleveland, a članovi su mahom poticali upravo iz Los Angelesa. “Prečasni je samo rekao: ‘Ti ideš na probu, i ti ideš na probu’”, prisjeća se Mary Hall, tada 22-godišnji alt. “Nisam mogla vjerovati da se spremam pjevati sa Kraljicom soula. To je još uvijek jedan od najboljih trenutaka u mom životu.”
Taj trenutak – dvije noći muzike i usklađivanja glasova prije nego što će se nastupiti uživo pred publikom u jednoj baptističkoj crkvi – odveo je do najprodavanije ploče Arethe Franklin u historiji, “Amazing Grace”, koju su činili i aranžmani kultnih gospel pjesama poput “How I Got Over” i “What a Friend We Have in Jesus”.
Sve donedavno ovo živo izvođenje, iako zabilježeno na snimku, bilo je malo poznato.
“Amazing Grace” sada je u ograničenom broju primjeraka ponovo u prodaji, a fanovi konačno mogu pogledati nastup.
Aretha je do 1971. godine već bila jedna od najvećih zvijezda pop muzike, sa hitovima poput “Respect” i “Think”.
Čelnici kompanije “Warner Bros.”, koji su Arethinu producentsku kuću “Atlantic Record” otkupili još 1967. godine, nadali su se da će film za gospel uraditi ono što je Woodstock učinio za pop muziku. “Warner” je režiju prepustio Sydneyju Pollacku.
Probe u Los Angelesu su počele mjesec dana ranije, a držao ih je Cleveland koji je Arethi bio mentor kada je bila dijete.
Aretha, tada 29-godišnjakinja, trebalo je da dovede ritam sekciju iz New Yorka. Cleveland je zaposlio harizmatičnog 27-godišnjeg Alexandera Hamiltona da diriguje horom.
Konačno izvođenje, kako se na Pollackovim pažljivo ukomponiranim snimcima vidi, prštalo je od tuge i od radosti. Znoj i suze slivaju se niz Arethino lice. Cleveland jeca. Starije žene u redovima u transu.
Kada se pročulo da je Aretha u gradu, isprva skromna publika od prve večeri sutradan se pretvorila u masu. Njen otac je požurio u Los Anđeles da zauzme mjesto u prvom redu – ali i da održi govor.
Cijenjena gospel pevačica Klara Ward sjedila je pored njega u šljokičastoj haljini. Svratili su i Mick Jagger i Charlie Watts is Stonesa.
Ali Pollack i njegova ekipa napravili su grešku; u produkciji je učestvovalo mnogo ljudi, nisu se koristile klape, i snimak nije usklađen sa zvukom.
Tim je odustao od filma prije šest sedmica. Sa napretkom digitalnom tehnologije, producent Alan Eliot uspio je sinhronizirati snimak.
Iako se Arethi nije dopao film i dugo se opirala objavljivanju, njena nećaka Sabrina Owens ga je nedavno podržala.
“U trenutku kada sam vidjela film prvi put pre tri godine, znala sam da ga i drugi moraju vidjeti”, kaže ona.
(TBT, NYT)
