Vole marširati među glasnim studentima i maskiranim antifašistima, mašu prolaznicima i nadaju se da će sa nekim razmijeniti pokoji osmijeh.
“To su Bake”, neko je viknuo sa prozora na trećem spratu dok su demonstranti prolazili bečkim Petim distriktom u martu. “Pogledajte! Bake!”
One su “Bake protiv desnice”, desetine žena iz generacije koja je posmatrala svoje majke kako pate u Drugom svjetskom ratu i uvela demokratiju u Austriju.
One su sada, oslobođene od bremena odgajanja djece i posla kako bi ih izdržavale, pokretačka snaga protesta protiv zaokreta Austrije ka desnici pod palicom vlade kancelara Sebastijana Kurza.
One čak streme formiranju međunarodnog “pokreta otpora” protiv desničara i ekstremista u čitavoj Evropi, čak i šire, kako su Bake saopštile na okupljanju u martu.
“Bijesne smo zbog njihove politike”, kaže Monika Salzer, 71-godišnja baka troje unučadi. Ona je u novembru 2017. godine osnovala grupu na Facebooku u odgovor povratku desničarske partije u vladu. Prošle godine registrirala je Bake kao zvaničnu organizaciju u Austriji koja danas broji 300 članica, a okuplja žene iz svih krajeva Njemačke i Austrije, ali i hiljade pratilaca na društvenim mrežama.
Spisak stvari zbog kojih su Bake ljute je dugačak: rezanje sredstava za ženske programe, diskriminacija žena koje ne primaju kompenzaciju za vrijeme koje provedu podižući djecu, demonizacija izbjeglica i manjina, ali ponajviše sveukupni manjak empatije u političkom diskursu.
“Oni žele da unište sve što smo gradile proteklih 50 godina”, kaže Monika Salzer o Kurzovoj koaliciji konzervativaca i desničara.
Iako se broj prisutnih Baka mijenja od protesta do protesta, one su postale politički prepoznatljive.
Za Iren Heider, koja se grupi pridružila na demonstracijama na Dan žena 8. marta, godine u kojima su Bake nisu samo neobične, već veoma značajne.
“Sjajno je što starije žene žele da se njihov politički glas čuje”, ističe Heider (48).
Ovu grupu definira otvorenost; uprkos imenu, dobrodošao je svako, bez obzira na spol ili godine, ko podržava protivljenje diskriminaciji i desničarskoj ideologiji. Ono što je važno je da niste član nijedne stranke.
“Ne želimo mjesta u parlamentu, niti želimo da postanemo kancelarke”, kaže Suzan Scholl (69), nekadašnja reporterka nacionalne televizije ORF, a koja će ove godine dobiti prvo unuče. “Želimo da društveni i demokratski principi naše zemlje u kojima smo mi odrasli važe i za našu djecu i unučad.”
Na generalnom okupljanju u martu grupa je oformila evropski ogranak uoči izbora za Evropski parlament koji će biti održani krajem maja, i prevela ime na engleski jezik.
“Odlučile smo i da su nam potrebne jarkije boje”, kaže Monika Salzer, smejući se. “Mi smo odavno prevazišle ružičastu.”
Heinz-Christian Strache, bivši lider Slobodarske partije i Kurzov zamjenik, nehotice je doprinio popularnosti ove grupe na mitingu održanom u Ridu.
Obučen u Lederhosen i sa kriglom piva u ruci, Strache je veličao uspjeh vlade u borbi sa migrantskom krizom i hvalio se dostignućima vlade. Onda se dotakao i demonstranata.
Monika Salzer i Suzan Scholl bile su oduševljene. “Svi pričaju o nama”, kaže Salzerova. “Čak i vicekancelar.”
Sabine Schweighoffer (49) pridružila se protestima u martu.
“Bake su ujedinitelji”, kaže ona. “Iako društvo želi da one budu apolitične, one postaju politička sila.”
(TBT, NYT)
