Ta bi mreža – pokazao je pokus “Aurora” u laboratoriju ministarstva energetike u Idahu – mogla poslužiti i za uvišestručavavanje štete takvog terorističkog napada do neslućenih razmjera. Prema procjenama ministarstva, ukupne štete mogle bi se mjeriti stotinama milijardi dolara, napad bi trećinu SAD-a mogao ostaviti bez struje na nekoliko mjeseci i paralizirati zemlju. Ministarstvo smatra da javnost treba znati za taj rizik, zasad nepoznat većini Amerikanaca.
Iako je ministarstvo zatražilo od CNN-a da obavijesti javnost i dalo mu na raspolaganje videosnimku električnog generatora koji se u slučaju takvog napada raspada, ipak javno nisu iznesene pojedinosti kakav bi konkretno napad bio posrijedi. Znalci te problematike imaju dvije pretpostavke na što je ministarstvo domovinske sigurnosti htjelo upozoriti.
U laboratoriju u Idahu pokus je napravljen samo na jednom generatoru srednje snage. U laboratoriju je simulirano stanje generatora spojenih na električnu mrežu. Objašnjeno je da je simuliran napad koji je onesposobio softver generatora, izazvavši u njemu ozbiljna mehanička oštećenja, tako da se generator zapalio i zadimio. Stručnjaci tvrde da bi se istovjetni problemi pojavili kod svih generatora, pa i onih velikih u elektranama.
Taj je pokus, tvrde u ministarstvu domovinske sigurnosti, toliko alarmirao njegovo vodstvo da je o rezultatu obaviješten i Bush, pa je predloženo da se odmah poduzmu mjere za smanjenje opasnosti od napada. Već se rade izmjene u softveru koji kontrolira rad generatora, ali i u fizičkoj zaštiti generatora. Prioritet je da se te promjene najprije poduzmu u nuklearnim elektranama.
Budući da računalni sustavi reguliraju i američku energetiku, svako onesposobljavanje kompjuterskog sustava može zatvoriti elektroenergetsku mrežu u SAD-u na dulje vrijeme. Zato se stručnjaci za sigurnost jako boje internetskog napada na sustav kontrole elektroenergetske mreže, napada kakve su doživljavali drugi kompjuteri u SAD-u, pa i oni u Pentagonu i ministarstvu domovinske sigurnosti. Stručnjaci upozoravaju da u tim centralama ima i opreme izrađene izvan SAD-a, sa softverom inozemnog podrijetla, u koji su možda teroristi imali uvida pa znaju njegove slabosti.
No postoji još jedna mogućnost napada elektroenergetskog sustava – nuklearni napad. Ta teorija mnoge je iznenadila, jer o njoj malo tko u SAD-u išta zna, iako je njeno proučavanje počelo još 2001., a 2005. podnesen je podrobanan izvještaj komisije sastavljene od vrhunskih stručnjaka. Oni koji su radili na tom izvještaju tvrde da najveći rizik za SAD nije da neki neprijatelj SAD-a nuklearnim oružjem napadne naseljeno područje i pobije stanovništvo, nego je mnogo veća opasnost nuklearni napad na poseban način – onesposobljenje elektroenergetskog sustava. Tako usmjeren nuklearni napad, čak i male snage, kojem bi cilj bio stvaranje elektromagnetskog udara, mogao bi onesposobiti elektroenergetski sustav trećine SAD-a, a ako struje ne bi bilo tri mjeseca, koliko je potrebno da se sustav obnovi, to bi SAD nanijelo štetu od najmanje 700 milijardi dolara, ali i mnogo ljudskih života.
Takav napad nuklearnom bombom manje snage, izveden s tim ciljem, uništio bi 7 posto američke ekonomske snage. Prema tvrdnjama stručnjaka, koje citira CNN, to bi bilo jednako kao da SAD istodobno udari 40 ili 50 velikih uragana, a to bi bila veća ekonomska šteta nego što je ijedna moderna ekonomija doživjela, veća od velike ekonomske krize početkom 30-ih godina, veća i od ukupnog savezničkog bombardiranja Njemačke u II. svjetskom ratu.
Niko dosad nije poduzeo nuklearni napad te vrste, ali ga je vrlo jednostavno izvesti. Treba nad područje neprijatelja ispaliti raketu s nuklearnom bojnom glavom i aktivirati je na velikoj visini, između 60 i 350 km iznad Zemlje. Eksplozija na toj visini vjerojatno ne bi napravila izravnu rušilačku štetu na tlu, niti izazvala ijednu ljudsku žrtvu, ali bi izazvala elektromagnetski udar, koji bi imao dalekosežne katastrofalne efekte. Taj elektromagnetski udar imao bi obilježja iznimno snažnog radiovala, koji se širi u svim smjerovima pravocrtno od mjesta eksplozije. Razorno bi djelovao na sve električne i elektroičke uređaje “u vidokrugu eksplozije“. Efekt bi bio sličan posljedicama strujnog udara. Elektromagnetski udar onesposobio bi sve električne i energetske uređaje na tlu, koji bi jednostavno pregorjeli.
Sve bi se to dogodilo u djeliću sekunde, a posljedice bi bile katastrofalne u svakoj razvijenoj zemlji, gdje funkcioniranje svih javnih službi, države i gospodarstva ovisi o modernoj tehnologiji. Iako od posljedica same nuklearne eksplozije – vrućine, radijacije itd. – možda nitko ne bi stradao, već i neposredne žrtve udara bile bi brojne. Istog trenutka na širokom području prestala bi svaka gospodarstvena aktivnost, jer bi nestalo struje, u mnogim gradovima nestalo bi i pitke vode, bio bi prekinut zračni, vjerojatno i željeznički promet, bila bi onesposobljena opskrba hranom i energentima širokih područja, što bi se u gradovima osjetilo već za dan-dva. Telefoni ne bi radili, televizije i radija više ne bi bilo, a teško da bi se mogle i tiskati novine. Privatni kompjuteri postali bi obične kutije, pa se nijedna od djelatnosti u kojima oni služe ne bi mogla obavljati. Teško je zamisliti da bi bez elektroničkih uređaja mogle raditi vojska i policija. Osim toga, takva se situacija ne bi mogla brzo sanirati. Procjenjuje se da bi za osnovnu sanaciju štete od takvog udara trebalo najmanje tri-četiri mjeseca.
Na tu opasnost prvi su put upozorili članovi povjerenstva koje je osnovano neposredno nakon terorističkog napada 2001. na New York i Washington. Tada je američka vlast, šokirana napadom, razmotrila i razne druge opasnosti za sigurnost zemlje, pa je osnvano i Povjerenstvo za procjenu opasnosti za SAD od napada elektromagnetskim udarom. Povjerenstvo je radilo četiri godine i zaključilo da je takav napad opasna prijetnja sigurnosti SAD-a, za koju obrana nije spremna. U izvještaju se konstatira da se takav udar – iako su i prije postojale tehničke mogućnosti da se izvede – kao ozbiljna prijetnja pojavljuje tek sada zbog promijenjenih međunarodnih političkih okolnosti.
U doba hladnog rata ofenzivna doktrina tadašnje nuklearne strategije obiju strana sastojala se od prijetnje gađanjem gradova i nuklearnih poligona protivnika, kako bi se odmah izazvalo što više žrtava i razaranja. Od toga su se obje strane branile protuprijetnjom da će – u slučaju napada – protivniku zadati isti takav udar, pa u ratu neće biti pobjednika jer će obje strane biti razorene. Stoga je takav napad besmislen.
Sada pak izravnih prijetnji razaranjem dviju nuklearnih velesila više nema, ali su se pojavile druge snage koje prijete ili bi mogle zaprijetiti nuklearnim oružjem SAD-u i njegovim saveznicima. Prijetnja novih neprijatelja nije razmjerna američkoj snazi, kao u hladnom ratu, ali je opasnija. Naravno, u slučaju nuklearnog napada čak i jednom raketom mogu SAD drugu stranu smjesta uništiti snažnim protuudarom, pa je to može pokolebati u planiranju udara. No što ako SAD ne bude imao što uništiti protuudarom, ako se na takav napad odluči zemlja koja je toliko siromašna da joj nuklearni napad – osim što može izazvati žrtve – ne može drastično funkcionalno nauditi, a pogotovo ako je riječ o terorističkoj organizaciji poput Al Qaede, koja nema ni vlastitu državu, ali se ipak domogla nuklearnog oružja. Tada prijetnja američkim protuudarom nije nikakvo sredstvo odvraćanja.
Važno je pitanje ima li neki od protivnika SAD-a i njegovih saveznika tehnologiju i stratešku priliku za takav napad. Vojni stručnjaci tvrde da takav napad nije tehnički posebno zahtjevan. Mnogo je to jednostavnije od napada na gradove, za koji su potrebne interkontinentalne rakete s preciznim navođenjem, u moderno doba i s više bojnih glava. Za ovaj napad to nije potrebno, nego ga je moguće izvesti i samo jednom raketom manjeg dometa i manje nosivosti. Takav bi napad bio izvediv i raketama srednjeg dometa bez posebno preciznog navođenja. Prema jednoj hipotezi, takav bi napad mogao biti izvršen i zastarjelom raketom tipa Scud, dometa manjeg od 1000 kilometara, kakve su razvili svojedobno u SSSR-u, ako bi se raketa takva tipa ispalila s teretnog broda, koji bi se približio američkoj obali. Naravno, takva opasnost prijeti i Europi.
U SAD-u se uvelike nagađa da se Iran priprema za takav napad. Iran razvija nuklearno oružje i mogao bi uskoro proizvesti nuklearnu bombu. Istodobno razvija i raketnu tehnologiju i eksperimentira sa svojom raketom Shahab 3 koja ima domet od 2000 km. U posljednje vrijeme izvršeno je nekoliko pokusa s tom raketom. U američkom tisku su se pojavile ocjene da Iran ima problema s tim raketama, jer su eksplodirale u zraku ne pogodivši cilj na zemlji. Ali američki vojni stručnjaci upozoravaju da je takva ocjena možda pogrešna, da je posrijedi bio uspjeh, jer možda je cilj pokusa bio upravo da raketa eksplodira u zraku, što je nužno za nuklearni napad elektromagnetskim udarom.
Američki vojni stručnjaci tvrde još jednu važnu stvar. Nedavno je pred Pododborom Senata za terorizam, tehnologiju i domovinsku sigurnost svjedočio dr. Peter Vincent Pry. Rekao je da je Iran počeo eksperimentirati na Kaspijskom moru ispaljujući raketu Shahab 3 s broda i da je pokus uspio.
Prije nekoliko dana u SAD je objavljen izvještaj još jednog povjerenstva koje je proučavalo moguće štete od napada elektroenergetskim udarom. To je povjerenstvo pokušalo potanko pratiti što bi se dogodilo nakon takva napada na manje, ali vrlo vitalno područje SAD-a. Tako je 10. septembra objavljen izvještaj “Početna ekonomska procjena šteta što bi ih napad elektromagnetskim udarom izazvao na području Baltimorea, Washintona i Richmonda“. Članovi povjerenstva procjenjuju da bi samo na tom području, koje pokriva 4 posto američke privrede, šteta od napada iznosila između 100 i 300 milijardi dolara, ali da bi bila stvorena dodatna šteta na nacionalnoj razini jer je Washington glavni grad s mnogo vitalnih državnih funkcija.
Američki stručnjaci za sigurnost već su upozorili vladu da treba hitno djelovati kako bi tu opasnost spriječila, jer će ona postajati to veća što se više bude širilo nuklearno oružje u svijetu. Prema njihovu mišljenjima, vlada se dosad nije dovoljno trudila kad je riječ o tom pitanju, na koje su stručnjaci prvi put upozorili još prije pet godina. I sada ministarstvo domovinske sigurnosti u budžetu ima samo 12 miliona dolara za povećanje sigurnosti elektroenergetskog sustava.
(TBT, Nacional)
