Kao što je slučaj sa svim što ima veze sa Trumpom, Strah: Trump u Bijeloj kući, nova knjiga Boba Woodwarda o predsjedniku, već uzburkava strasti.
Woodward, novinar Washington Posta koji se proslavio otkrivajući Watergate skandal koji je doveo do ostavke predsjednika Richarda Nixona 1974., razgovarao je s brojnim glavnim igračima u Trumpovoj Bijeloj kući – ali ne i s Trumpom samim.
Rezultat je predvidljivo provokativna slika života u najhaotičnijoj američkoj administraciji modernog vremena – ili barem od Watergatea.
Woodward je novinar koji stavlja ono što čuje od moćnih ljudi ravno na papir.
Trumpova reakcija na knjigu nije izostala, vjerna formi, bijesno i na Twitteru:
„Woodwardova knjiga je vic – još jedan u nizu napada na mene, sada koristi lažne neimenovane i anonimne izvore. Mnogi su već istupili rekavši da su njihovi navodi, kao i sama knjiga, fikcija. Demokrati ne mogu podnijeti da su izgubili! Ja ću napisati pravu knjigu!“
Ali što nam Strah govori o Trumpu i Bliskom istoku?
- Egipat: Sisi ‘ubica’
Kao što je istaknulo više od stotinu novinara, Trump
ima šarolik riječnik i naklonost međunarodnih moćnika, uključujući ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog vrhovnog vođu Kim Jong-una.
Woodward izvještava o tome kako je Trump trebao pregovarati o puštanju na slobodu Ayu Hijazi, američku državljanku i aktivisticu koja je tri godine provela u zatvoru u Kairu.
U jednom trenutku predsjednik prenosi razgovor s egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom al-Sisijem Johnu Dowdu, svom pravnom savjetniku (Dowd, kao i mnogi likovi iz Woodwardove knjige, kasnije je podnio ostavku).
“Dowd, sjeti se s kim razgovaram”, rekao je on [Trump]. “Tip je j***ni ubica. Taj tip je ubica! Završit ću s tim. Preznojit ćete se od njega preko telefona. I prije nego što sklopimo dogovor, kaže el-Sisi,” i Trump reče dubokim, ozbiljnim glasom, ”Donalde, zabrinut sam zbog ove istrage. Hoćeš li biti tu negdje? Pretpostavimo da mi treba usluga, Donalde.” Bilo je to “poput udarca dolje. Grozno”, rekao je Trump.
Otkako se ova priča pojavila, Aya Hijazi je napisala na Twitteru kako joj je drago što je Trump znao da je Sisi “ubica i prevladao tu odbojnost da me oslobodi”.
Ali, također je vrijedno istakuti da Trump često s odobravanjem koristi termin “ubica” kada opisuje poslovne suradnike za koje smatra da stvarno odrade posao. Sisi je možda, tvrde njegovi protivnici, ubica, ali on je i “ubica” – opasan tip koji sklapa velike poslove.
- Hezbollah i iranske “idiotske turbanolike mule”
Derek Harvey bio je saveznik Michaela Flynna u Bijeloj kući, sada osramoćenog generala opsjednutog Iranom, koji je nakon manje od mjesec dana razriješen s pozicije Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Poput svog bivšeg kolege, Harvey libanski šiitski pokret Hezbollah smatra ”bombom koja otkucava” i glavnom američkom brigom u regiji. Woodward – vjerovatno navodeći Harveyja – piše da:
Obavještajna služba navela je da Hezbollah ima više od 48.000 vojnika u Libanu, gdje su predstavljali egzistencijalnu prijetnju židovskoj državi.
Čini se da se mješavina straha i krvoprolića kola američkom administracijom dok oni razmatraju mogućnost “katastrofalnog rata” između Izraela i Irana, vođenog preko posrednika Teherana, Hezbollaha:
Imali su 8000 ekspedicijskih snaga u Siriji, Jemenu i jedinica komandosa širom regije. Osim toga, imali su ljude širom svijeta – i jedni i drugi po 30 do 50 u Kolumbiji, Venecueli, Južnoj Africi, Mozambiku i Keniji. Hezbollah je imao nevjerovatnih 150.000 raketa. U ratu s Izraelom 2006. godine imali su ih samo 4.500.
Woodward piše da je “Iran plaćao račune Hezbollaha – do nevjerovatnih milijardu dolara godišnje” – i to, ističe, ne uključuje “pranje novca, krijumčarenje ljudi, poslove s kokainom i opijumom, te prodaja bjelokosti iz Mozambika”.
U jednom trenutku, američki sekretar odbrane Jim Mattis spominje iranske “idiotske turbanolike mule”. Čini se da Woodward nema prigovora na ovu izjavu.
Trumpovi zvaničnici se smjenjuju zapanjujućom dinamikom, ali američka podrška sve više militariziranom Izraelu i žestoko protivljenje Hezbollahu ostaju bespredmetni: u jednom trenutku Woodward navodi da su Amerikanci ubili borce koje podržava Iran na putu istočno od Palmyre, u Siriji.
- Libija: Samo dajte naftu
Jedna od karakteristika Straha je Trumpova frustracija McMasterom i McMasterovo zgražavanje nad Trumpom. Sukobljavaju se oko Libije kao i oko mnogo drugih stvari.
U jednom trenutku McMaster, penzionisani vojni oficir ulazi u Ovalni ured i pokušava dobiti potpis na delikatni nalog koji se odnosi na Libiju. Scena, kako je bilježi Woodward, je kratka:
“Neću to potpisati, rekao je Trump, Sjedinjene Države bi trebale dobiti naftu. Generali nisu dovoljno fokusirani na dobivanje ili zarađivanje novca. Ne razumiju šta bi trebali biti naši ciljevi i Sjedinjene Države su uključili na sasvim krive načine.”
- Sirija: ‘Ubijimo ga dođavola’
Tri mjeseca nakon što je Trump izabran za predsjednika, napad sarinom na sirijske pobunjenike doveo je do pitanja hoće li Sjedinjene Države reagirati.
Prema Woodwardovim navodima, Trump je “pun emocija” i poziva Jima Mattisa. “Ubijimo ga, dođavola”, kaže predsjednik misleći na Assada. “Idemo, poubijajmo ih j***no puno”.
Američka vojska, piše Woodward, imala je “sposobnost pokretanja tajnog zračnog udara u Siriji”.
Trump je zvučao kao da je napadnut lično. Sirija je obećala da neće upotrijebiti hemijsko oružje – jasna referenca na pristanak sirijskog predsjednika Assada da uništi sve svoje hemijsko oružje.
Da, rekao je Mattis. Odmah će se baciti na to. Spustio je slušalicu. “Nećemo učiniti ništa od toga”, rekao je starijem pomoćniku. “Bit ćemo mnogo sistematičniji.”
U knjizi se dalje opisuju neslaganja koja se odigravaju unutar Bijele kuće. Trump, sentimentalan i nabrijan, želi igrati žestoko. No, Mattis, uprkos tome što je poznat kao “bijesni pas”, želi učiniti nešto više nego je Obama ikada učinio – ali ne previše.
Steve Bannon, desničarski ideolog i bliski Trumpov savjetnik (prije nego što je otišao, naravno), žestoko se protivio ideji da Amerika bude glavni policajac u svijetu i vjeruje da bi odgovor SAD-a trebao biti nikakva reakcija. Na važnije pitanje o tome šta tačno Sjedinjene Države rade pa imaju tako veliku prisutnost na Bliskom istoku – ono koje postavlja Trump, kao i Bannon – ne dobijamo odgovor od regionalnih stručnjaka i sigurnosnih savjetnika koji djeluju iz Bijele kuće, kako tvrdi Woodward.
Bannon kaže da ako je ono što Assad čini “standard”, onda će on otići “i prenijeti slike iz subsaharske Afrike. Dopustite da donesem ponešto od onoga što se događa u Gvatemali i Nikaragvi. Ako je to standard za prokleti raketni napad, idemo posvuda. Učinimo sve”.
Na kraju, SAD nastavlja sa svojim 59-raketnim napadom (jedna padne u more) i Trump je opisan kao “neobično fokusiran na detalje”. Rakete su ispaljene dok predsjednik večera u svojoj kući na Floridi s kineskim liderom Xi Jinpingom. Woodward prenosi razgovor između dvaju lidera.
Dok se poslužuje desert Trump se obraća Xiju, “U procesu smo bombardiranja Sirije zbog njihovog napada plinom.”
“Ponovite”, kazao je Xi preko prevodioca. Trump je ponovio. “Koliko raketa?” upitao je Xi.
Trump je rekao 59.
“59?” upitao je Xi.
Trump je potvrdio 59.
“U redu”, rekao je Xi, “razumijem. Dobro, i zaslužuje to.”
I to je bio kraj večere.
Nekoliko sedmica nakon napada, Trump je pitao o daljnjim potezima koje može preduzeti protiv Assada.
Sekretar Mattis je obaviješten da bi Trump mogao narediti drugi napad te je radio na smirivanju i osudi još jedne vojne akcije u Siriji. Nakon nekoliko sedmica Trumpov bijes je splasnuo i okrenuo se, ali ne brzo, drugim pitanjima.
- Irak: Haider al-Abadi je “pun s**nja”
U drugom napadu na McMastera, Trump ismijava šefa sigurnosti zbog njegovog divljenja iračkom premijeru Haideru al-Abadiju. Kao što Woodward piše:
U zastrašujućoj uvredi McMastera, Trump je oponašao svog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Predsjednik je napuhao prsa i počeo očito pretjerano disati. Rekao je glasno: “Poznajem predsjednika Iraka. On je dobar čovjek, gospodine! Znam da su mu naši interesi na prvom mjestu.”
Vrativši se na svoj uobičajeni glas, Trump je rekao: “Taj čovjek je samo pun s**nja. Upoznao sam ovog tipa. McMaster ne zna što govori. “Trump se u martu 2017. Susreo s iračkim premijerom Haiderom al-Abadijem u Bijeloj kući. “Ti vojni tipovi, oni ne znaju oko biznisa. Oni znaju biti vojnici i znaju se boriti. Ne razumiju koliko to košta.“
Woodwardova verzija podupire navode iz vremena sastanka Trump-Abadi da je predsjednik iračke zvaničnike nazvao “najostvarenijom skupinom lopova koje sam ikad upoznao”.
- Prva kći – i bliski odnosi Jareda i MBS-a
Utjecaj koji Trumpova kći Ivanka i njezin suprug Jared Kushner imaju nad predsjednikom još je jedna karakteristika Woodwardove knjige.
Stari porodični prijatelj Benjamina Netanyahua Kushner ima viziju Bliskog istoka u kojoj Izrael jača uz izdašnu finansijsku podršku Sjedinjenih Država.
Govoreći kao da je dio monarhije, prema Woodwardu, Ivanka Trump kaže Bannonu da je ona “prva kći”, a ne, po njegovim riječima, neka “j***na uposlenica”:
Tokom sastanka u Priebusovom [tadašnji šef kabineta] uredu Bannon i Ivanka su se posvađali. s**nja.
“Ti si prokleta uposlenica!” Bannon je konačno viknuo na Ivanku. “Ti si ništa drugo do j***na uposlenica!” Morala je odgovarati šefu kabineta kao i svi drugi, rekao je. Morao je postojati neki red. “Šetkaš se ovuda i ponašaš kao da imaš neku funkciju, a nemaš. Ti si jedna od uposlenih! ”
“Nisam uposlenica!” Viknula je. “Nikada neću biti uposlenica. Ja sam prva kći”- ona je doista upotrijebila ovu titulu – “i nikad neću biti uposlenica! ”
Ivanka također radi s Trumpom oko Sirije, pokazujući mu fotografije djece i beba nakon napada plinom i bombardiranja potičući sentimentalni bijes koji obuzima njenog oca.
Kushner, u međuvremenu, razvija blisko prijateljstvo sa saudijskim princem Mohammedom bin Salmanom kojeg, piše Woodward, identificira kao čovjeka u Zaljevu kojem se treba dodvoravati prije nego mladi princ dođe na vlast.
Ali, kaže Woodward, CIA se ne slaže s Kushnerom, navodeći da je “pravi čovjek za to sadašnji krunski princ, Mohammed bin Nayef”. Toliko o tome.
Ali Woodward o MBS-u, možda prenoseći Kushnerov stav, piše:
Sin saudijskog kralja MBS je također bio ministar odbrane – ključna pozicija za širenje utjecaja u kraljevini. MBS je imao viziju, energiju. Bio je šarmantan i govorio o smjelim reformama usmjerenih ka modernizaciji.
Upravo je Kushner bio odgovoran što je Trumpovo prvo predsjedničko putovanje bilo u Riyad 2017. godine. I Kushner je taj koji vjeruje više nego iko u osovinu Izrael-Zaljev koja sve više i više dominira Bliskim istokom.
Odlomci knjige o Bliskom istoku ostavljaju utisak da je Kushner taj koji ima više moći nego iko kad je riječ o Americi i regiji.
- Palestina? Ne
S Netanyahuovim prijateljem Kushnerom koji kontrolira naredne poteze, američka opozicija Iranu i potpuna podrška sve moćnijem Izraelu je sasvim jasna.
Strah: Trump u Bijeloj kući spominje se na 448 stranica, ali riječi “Palestina” i “palestinski” se ne pojavljuju. Ako čitamo Woodwardovu knjigu kao odraz predrasuda i preokupacija ljudi koji vladaju Amerikom – a možemo – onda je ta odsutnost glasnija od bombi.
Za Woodwardovog Trumpa Palestine nema.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)