Da li smo pod
stalnom kontrolom vlastitog uma? Kao što nam David Robson otkriva, iznenađujuće
je lako posaditi ideje u ljudsku glavu bez da to ljudi uopšte shvataju.
(Slika 1. Da li smo mi pod tajnom
manipulacijom?)
Piše: David Robson
Jesmo li mi svi samo lutke na žici? Većina ljudi vjeruje da su slobodni strijelci odnosno da njihova vlastita
moć odlučivanja leži u njihovim rukama. Međutim, njihova pretpostavka u mnogim
slučajevima je pogrešna. Često smo i sami kao bespomoćne marionete, prevareni nečijim
drugim suptilnim utjecajem. Čak i bez da nas neko tjera, radimo svoje zadatke nadmečući se – smatrajući da je to sve zajedno bila naša vlastita ideja.
“Ono
što smo pronašli izučavajući psihologiju ljudi je to da mnoge odluke koje
donosimo u našim životima su zapravo odluke pod utjecajem stvari za koje mi
sami nismo ni svjesni”, kaže Jay McGill Olson sa Univerziteta u Quebeku,
Kanada – koji je nedavno uradio genijalan eksperiment pokazujući koliko ljudi lako
mogu biti izmanipulirani ljubaznim nagovaranjem. Pitanje je mogu li ljudi naučiti
da uočavaju te trikove, i kako ih iskoristiti za vlastito dobro?
“Naša sposobnost da donosimo slobodne
odluke često može biti samo iluzija “ – Međutim kontrolu možete povratiti samo
ukoliko znate kako.
Jay
McGill Olson je proveo svoj život istražujući suptilne načine izigravanja ljudske percepcije, a sve je počelo još dok je bio dječak igrajući se
mađioničarskih trikova. “Počeo sam učiti mađioničarske trikove kad sam imao
pet godina, a javno sam nastupao kad sam navršio sedam godina“, kaže on.
Kao student psihologije, pronašao
je novo i drugačije razumijevanje ljudskog uma često potpomognut
vještinama koje je naučio u toku bavljenja svojim hobijem. “Mnogo od onoga što je rečeno o percepciji i memoriji zapravo je ono što govore
mađioničari, ali samo na drugačiji način“,
kaže Olson.
Jedan poseban trik sa kartama , zarobio je njegovu maštu dok je razmišljao o svom istraživačkom radu u toku
svojih studija. Trik je podrazumijevao listanje špila karata
pred očima jednog člana publike od kojeg je tražio da nasumično izabere jednu kartu. Nepoznato volonteru, Olson je već
unaprijed isplanirao koju kartu bi
volonter mogao da izabere, što mu je dalo vremena da rukom is svog đepa ubaci tačnu onu kartu
koju su volonteri imenovali – što je rezultiralo velikim čuđenjem gomile.
Očigledno da je tajna u tome da se zadrži na vašoj odabranoj karti što duže može dok prolazi po kartama kao rafalom. (U
našem razgovoru, Olson nije htio da nam otkrije kako je to konstruisao da se to zapravo dogodi, ali drugi tvrde da je vrlo moguće
da sam izgled odabrane karte ima efakt da se zadrži u volonterovom polju vida.) Tih nekoliko dodatnih milisekundi značilo je da se izgled
karte zadrži duže u umu volontera te da kod njega izazove nagon da baš tu kartu odabere kao najbolji izbor.
Kao naučniku, prvi zadatak mu je bio da formalno testira procenat svog uspjeha. Već je znao da je prilično efikasan u tome, ali rezultati su bili istinski zapanjujući – Olson je uspio izmanipulisati 103 od ukupno 105 učesnika koji su učestvovali u
eksperimentu.
Nije bilo iznenađenje da je i sam privukao dosta medijske pažnje – ali sljedeći dio studije je najviše iznenadio Olsona, jer mu je studija pokazala koliko se lako manipulira ljudskim
umom.
(Slika 2. Dodirnuti nekog je trik koji ljudi koriste za
manipulaciju)
Na primjer, kada je nakon pokazanog trika volonterima postavio
pitanje, bio je šokiran odgovorom
od 92% volontera nisu imali pojma da su bili izmanipulisani. Svi volonteri su smatrali da su čak osjećali da imaju potpunu kontrolu nad svojim odlukama pri odabiru karte. Čak i ono što je više bilo iznenađujuće, veliki dio njih je otišao toliko daleko da su davali imaginarne razloge za svoj odabir karte. “Jedna osoba je rekla: Ja sam izabrao 10-ku srce,
jer 10 je visok broj
i mislio sam o srcu prije početka samog eksperimenta”, kaže Olson – uprkos činjenici da je stvarno Olson bio taj koji je donio odluku. Čak štaviše, Olson je utvrdio da stvari,
kao što su tip ličnosti i sl. nemaju mnogo uticaja na to da neko bude pod uticajem tuđih odluka – svi smo mi izgleda jednako ranjivi. Nego su specifične osobine karte
– boja ili broj – učinile da eksperiment bude više uspješan.
Implikacije su se proširile daleko izvan mađioničarskog
prizora, i kod nas samih ovaj eksperiment treba da izazove
preispitivanje naše percepcije vlastite volje. Uprkos jakom osjećaju slobode, naša sposobnost da samovoljno i slobodno donosimo odluke često može biti samo iluzija. “Imati slobodan
izbor je samo osjećaj koji nije povezan sa
samom odlukom“, kaže Olson.
Suptilni jelovnik
Ne vjerujuješ li mu? Razmislite kad idete u restoran na ručak. Olson kaže da su dva puta veće
šanse da ljudi odaberu jelo čije ime se nalazi na samom vrhu jelovnika ili na samom dnu jelovnika – zbog toga što ta područja prvlače veću pažnju ljudskog oka. “Ali,
ako neko pita zašto ste izabrali lososa s jelovnika, reći ćete da ste bili
željni da jedete losos.“, kaže Olson. “Nećete reći da je losos bio jedan od prvih stvari koje ste vidjeli na jelovniku.” Drugim riječima, možemo razgovarati
o tome da objasnite vaš izbor, bez
obzira na činjenicu da ste već zapravo daleko prije bili prevareni od
strane restorana.
Slika3. Slušajući francusku muziku u
supermarketu, muzika vas podsvjesno tjera da kupujete francusko vino.
Ili šta mislite o jednostavnom zadataku odabira vina u
supermarketu? Jennifer McKendrick i njene kolege na Univerzitetu Leicester utvrdili su da jednostavno francuskom ili njemačkom pozadinskom muzikom ljudi se mogu navesti da kupuju vina iz tih regija.
Kada su upitani zašto su odluku donijeli pri odabiru baš tog vina njihovo
odgovor je bio potpuno nesvjestan činjenice da je muzika uticala na njihov odabir.
Manje je poznato kako se to može odnositi na druge oblike i okruženja te je
to bio predmet mnogih kontroverzi. U 2000. godini prilikom izbora
u USA, na primjer, Al Gorove pristalice su tvrdile
da su republikanaci bljesnuli s riječima
“RATS (prijevod: PACOVI)” i tako u reklamama prikazali predstavnike demokrata kao pacove.
Al Gorove pristalice vjerovali su da (navodno) subliminirane poruke o njihovom kandidatu su zapravo bile te koje su odvratile birače. Repliciranjem reklama napravljenih protiv kandidata, Drew Westen na Emory University je
utvrdio da je bljesak te riječi zaista oštetitio rejting političara, prema kazivanjima osoba iz laboratorije u
kojoj je vršeno istraživanje. Da li je takva strategija zapravo mogla imati efekat na rezultate
izbora je diskutabiln, međutim, izgleda da i druge vrste okruženja imaju nekog efekta na
vaše ponašanje bez da ste vi toga zapravo svjesni.
U jednom od upečatljivih rezultata, jednostavno golim okom jasna i vidljiva
fotografija sportiste koji dobija trku značajno je
povećala performanse telefonske prodaje – uprkos činjenici da većina ljudi nije mogla poslije ni da se
sjeti da je vidjela atletu na slici. Postoje dokazi koji pokazuju da slika na kojoj
neko predaja nekome topli napitak može osobi dati
imidž “topple osobe” ili kada vas prikažu dok mirišete gadan miris to može od vas napraviti imidž moralno “gadljivijim” te omogućiti vam da ljudi o vama sude na takav način.
Kako prepoznati manipulacije?
Jasno, ova vrsta znanja se
može koristiti protiv onih koji zloupotrebljavaju ovu tehniku, tako da treba znati kako uočiti druge u pokušaju
da vas podvrgnu prema njihovoj
volji bez vaše svijesti o tome.
Na osnovu naučne literature, ovdje su četiri manipulativna poteza na koja trebate paziti kod
vaših kolega i prijatelja u
svakodnevnom životu:
1.Dodir može
da bude veoma moćan
Jednostavno tapkanje nekoga po
ramenu, i gledanje u oči, znači da je osoba daleko otvorenija za sugestije.
To je tehnika koju je Olson koristio tokom svog trika, ali isto tako je dokazano da funkcioniše u različitim svakodnevnim situacijama – npr. kada ljudi traže da im se pozajmi novac.
2. Brzina govora pitanja
Olson kaže da će mađioničar gotovo uvijek pokušavati da vas požuri, sve dok ne odaberete
prvu stvar koja vam padne na pamet – nadajući se ideji koju vam je mađioničar
podsvjesno plasirao u um. Kada izvršite odabir koji je podsvjesno tražen od vas
onda se mađioničari prebacuju na opušteniju
atmosferu.
Volonteri će se uglavnom osvrnuti i pomisliti da su sredili svoje misli i bili slobodni da donesu pravu odluku u dato vrijeme.
3. Budite
svjesni polja vašeg vida
Na kartama, Olson je ostavio na vrhu “odabranu kartu” i to je
uradio još prije nego je volonter bio svjestan toga.
Postoji mnogo načina na koje možete to učiniti, od stavljanja barijere u visini očiju tj. u vidno polje volontera, do je pomjeranje neke male barijere bliže cilju. Zbog
sličnih razloga, često završimo uzimajući prvu stvar koja nam se pruža.
4. Neka pitanja
će posaditi ideju
Na primjer, “Zašto mislite da bi
to bila dobra ideja?” Ili
“Zašto misliš da bi to bilo u prednosti?” To zvuči očito, ali pustiti nekoga i tako ga samog ubijediti znači da su volonteri sigurni u svoje odluke na duži period – kao da je to sve
skupa zapravo bila njihova vlastita ideja.
Možda ćemo svi biti marionete vođene suptilnim utjecajima – ali
ako ne možete da ih prepoznajete tj. vidite ko vuče konce, onda ih možete barem pokušati odgurnuti od vas.
(The Bosnia Times)
