SDA ima nominalno najjaču koalicijsku poziciju i faktički
može presuditi svaki nesporazum između DF-a i HDZ-a. Može osigurati
kvorum u Vladi FBiH i Vijeću ministara. I to je otprilike sve što može.
Kada pogledamo širi politički kontekst pred Izetbegovićem je krajnje
neizvjesna politička budućnost. Ukoliko SDA nastavi popuštati DF-ovim
političkim avanturistima, HDZ će izići iz koalicije te ostaviti faktički
SDA u rukama DF-a. Vrlo je moguće da DF-ov nitroglicerinski dvojac
Suljagić-Bajrović iskreno ne zanima nikakva stabilnost i napredak u FBiH
te će nastaviti platformašku politiku sukoba sa „samoidentifikovanim
skupinama“ (Srbima i Hrvatima). Ako usput unište ugled i koalicijski
kapacitet SDA to je samo politički bonus.
FOTO: Komšić, Izetbegović, Čović
Pametan čovjek koji prati politiku od ovog saziva Vlade FBiH i Vijeća
ministara i nije mogao očekivati mnogo. Ipak situacija u kojoj će
koalicija odmah potonuti u krizu iznenadila je i najveće pesimiste.
U početku mandata političari uobičajeno isijavaju optimizam. U
slučaju trenutačne koalicije u FBiH nikakvoga razloga za optimizam nije
bilo. Sam proces formiranja koalicije bio je mučan i trajao je predugo
bez obzira što se znalo da je to jedina moguća koalicija ako Bakir
Izetbegović neće zakopati ratne sjekire sa Fahrudinom Radončićem.
Prateća „državna“ koalicija koja je na razini Bosne i Hercegovine stala
iza VM nije uspijela formirati izvršnu vlast u RS-u, što je njezine
reformatorske kapacitete Vijeća ministara ograničilo na
tehničko-kadrovsko upravljanja institucijama na razini BiH. Treba
prihvatiti da ikakav ozbiljan politički proces na razini Vijeća
ministara nije moguć bez suradnje s entitetima, a tu vrstu podrške
sigurno od SNSD-a neće dobiti.
Kao da nije dovoljno ovako nestabilno Vijeće ministara praćeno
tanušnom koalicijom na razini BiH, na nju se nakačila i nestabilna Vlada
Federacije BiH koja, osim što može FBiH odvesti u potpunu parlametarnu
blokadu, može istodobno preliti krizu na državnu razinu, te VM
pretvoriti u vlastitu kopiju tj. „skupinu dužnosnika za imenovanja i
privatnu političku trgovinu“.
Javnost u BiH nije ni svjesna da smo svega korak od raspada koalicije
SDA-HDZ-DF koji će postojeću Vladu FBiH i Vijeće ministara pretvoriti u
kopiju Nikšićevog raštimanog i kriminaliziranog orkestra koji je
kompletnu drugu polovicu „svirao k….“ bez parlamentarne većine i s
ministrima koji su napuštali stanke, djelovali kao rent-a-dizači ruku,
boravili u istražnim zatvorima, tužakali se Ustavnom sudu itd.
Bosnu i Hercegovinu koja je na ovim izborima trebala izaći iz
dvogodišnje potpune političke blokade vjerojatno čeka još razorniji
četverogodišnji nastavak.
Kada uzmemo u obzir postojeće političke aktere, njihove motive i
poziciju u vladama i Parlamentima, scenarij koji slijedi je izgledniji
od neuspjeha Zlatkove „Zapadne Njemačke u slivu Miljacke i Bosne“ …
HDZ i Dragan Čović
Ako postoji rana HDZ-a na koju SDA i DF ne bi trebali sipati sol onda
je to upravo nastavak platformaške prakse. Ako misle da će Reuf (uz
prikrivenu SDA potporu) uspjeti što Zlatko nije, očito ne poznaju
Čovića. Kako je odbio Platformu i ostatak mandata preživio iz
polu-opozicije Čović može to učiniti opet bez velike štete po sebe i
svoju lidersku poziciju. Ipak to će uraditi nevoljko jer kvorumi obje
vlade postoje i bez HDZ-a i njegov politički pritisak kroz napuštanje
koalicije, iako dugoročno uništavajući po koaliciju i SDA, ne bi bio
trenutačan. Vlade bi nastavile raditi bez HDZ-a što je „platformaškoj
mafiji“ (direktori koji drže javna poduzeća i njihovi
kriminalno-politički sponzori) sasvim dosta.
S druge strane nijedan zakon se ne bi mogao donijeti niti u jednom od
Parlamenata, a mehanizam kordinacije bi sezao do Ze-Do kantona.
Opozicija koju bi formirali HDZ-SBB-SNSD bi imala veću parlamentarnu moć
od vladajuće koalicije, a Bakir Izetbegović bi faktički ostao samo s
jednim partnerom DF-om i potpuno ovisan o njima.
DF i trijumvirat Komšić-Bajrović-Suljagić
Demokratska Fronta je nestabilna stranka koju vodi prilično
nestabilan liderski trijumvirat Komšić-Bajrović-Suljagić s tendencijom
da druga dvojica malog „titu“ šutnu iz pravih kombinacija ili ga
razvlaste od ozbiljne politike te zadrže kao magnet za glasove
bošnjačkog proletarijata. Možda se ovo i dogodi uz njegovu suglasnost
jer je Komšić i prije naglašavao vlastitu lijenost i želju da prepusti
stranku nekom drugom.
Vrlo je moguće da DF-ov nitroglicerinski dvojac Suljagić-Bajrović
iskreno ne zanima nikakva stabilnost i napredak, nego im je vlada
isključivo poligon za promicanje pseudograđanske ideologije i nastavak
političkih obračuna koje iz izborne kampanje prenose u Vladu FBiH.
Njima je puno je važnije dovesti u pitanje neka kolektivna politička
prava Hrvata i Srba i postojeću političku praksu, nego održati socijalnu
i ekonomsku stabilnost FBiH. Potajno se vjerojatno i nadaju potpunom
socio-ekonomskom kolapsu u kojem vide priliku za vlastite revolucionarne
ideje. Vlast im služi za nastavak obračuna sa „samoidentifikovanim
skupinama“ (Srbima i Hrvatima), a ako usput unište ugled i koalicijski
kapacitet SDA to je samo politički bonus.
DF je i nastao kao ad-hoc kombinacija militantata iz SDP-a kojima
Zlatko Lagumdžija nije bio dovoljno ekstreman u nametanju „građanske
BiH“ Srbima iz RS-a i kršenju kolektivnih prava Hrvata. Podršku im je
pružio od raznih američkih fondacija podržavani NVO sektor od čije je
jalovosti samo veća želja da na workshopima po hotelima formiraju neku
„bosansku naciju“.
Zbog ove kombinacije ustavno destruktivne ideologije i agresivnih
osobnosti Demokratska Fronta će pokušati u funkcioniranje vlada uvesti
„građansku praksu“ iz Platforme po kojoj utjecaj nad ekonomskim
resursima u bošnjačkom dijelu FBiH uglavnom pripada SDA, a „građanski
partner“ razliku namiruje preuzimanjem dijele resursa na hrvatskim
područjima FBiH.
Za DF kao „novog kolača“ političkoj sceni već se nakačio takav gremij
krimopoduzetnika i obavještajaca prema kojima notorni Jerko Lijanović
izgleda pitomo k’o predsjednik neke skandinavske ekološke stranke.
SDA i Bakir Izetbegović
SDA ima nominalno najjaču političku i koalicijsku poziciju i faktički
može presuditi svaki nesporazum između DF-a i HDZ-a i osigurati kvorum u
Vladi FBIH i Vijeću ministara. I to je otprilike sve što može. Kada
pogledmo širi politički kontekst pred Izetbegovićem je krajnje
neizvjesna politička budućnost.
Ukoliko SDA nastavi popuštati DF-ovim političkim avanturistima, HDZ
će izići iz koalicije te ostaviti faktički SDA u rukama DF-a.
DF ima pod kontrolom NVO sektor koji će za potpuni neuspjeh Vijeća
ministara i Vlade FBiH okriviti SDA, koja realno nosi i najveći teret
obećanja i očekivanja, koja ima dva premijera i koja je obećala 100.000
radnih mjesta.
Ako eksplozija socijalnog nezadovoljstva poštrapa i DF kao stranku,
njihov politički vrh može osigurati političko preživljavanje kroz neko
ujedinjenje sa SDP-om i praktično kompletnu političku odgovornost za
stanje koje su zakuhali istovariti u krilo SDA tamo negdje 2017. godine.
Ako ne uspije političko preživljavanje kroz ujedinjenje SDP-om
trijumviratu koji vodi DF-a ostaje varijanta da s novcem koji će im
osigurati uhodani platformaški management koji su uzeli pod zaštitu
odlete preko oceana. Ne bi im bilo prvi put da nakon zajeba kliznu vani
„širiti istinu o Bosni“ čekajući neki novi politički projekt koji se
može zajahati.
Izetbegović faktički može ostati sam na političkoj sceni s nikad
jačom opozicijom i nikad destruktivnijim i nepredvidivijim političkim
partnerom. Stranku je potpuno simbolički nakačio na obitelj Izetbegović i
tako ostavio veći dio biračke baze slobodan za SBB.
Paradoksalno je to što će od neuspjeha SDA u ovom mandatu profitirati
isključivo njegov najveći dušmanin Radončić. Od ovoga scenarija SDA
može spasiti osjetno poboljšanje gospodarske klime, zaposlenosti i borba
protiv kriminala. Faktički SDA-u treba stabilizacijski mandat bez
velikih političkih tema. Priča o „branjenju Bosne od podjele“ i
nepostojećeg „trećeg entiteta“ je potrošena i neće zaustaviti
ponavljanje „februara 2014.“.
Za razmišljanje o vjerojatnosti ovog scenarija razmisliti o potpunom
izostanku aktivnosti Fahrudina Radončića koji u tišini prati koji će
smjer zauzeti Bakir Izetbegović.
(The Bosnia Times / Poskok.info)
