Kalifornija je upravo odlučila da obustavi svoje planove za brzu prugu koja je trebalo da u potpunosti transformira saobraćaj u ovoj državi. Međutim, u pustinji nadomak Las Vegasa, ambicije o prevozu i dalje se čine bezgraničnim.
Ovdje inženjeri koji rade za Virgin Hyperloop One testiraju radikalno drugačiju vrstu masovnog tranzita: onu koja teži da ljude i teret transportira u kapsulama, bez točkova, kroz vakuum cijev brzinom koja bi mogla premašiti 965 kilometara na sat. Današnja najbrža pruga, na kojoj je moguće dostići upola manju brzinu, postala bi anahronizam.
Ova kompanija, čiji je jedan od ulagača Virgin Group sir Richarda Brensona, jedna je od nekoliko u SAD, Kanadi i drugim zemljama koje razvijaju Hyperloop tehnologiju.
Koncept je predložio Elon Musk, a zatim je jedna od njegovih kompanija ponudila Hyperloop kao open-source ili tehnologiju otvorenog koda dostupnu svima. Ona podrazumijeva cijevi sa smanjenim pritiskom u kojima kapsule pod pritiskom voze na vazdušnim ležajevima pogonjenim linearnim indukcionim motorima i kompresorima, odnosno elektromagnetnim motorima. Nizak pritisak minimizira trenje i vazdušni otpor, i u velikoj meri reducira količinu potrebne energije.
Već smo se ranije susreli sa ovim konceptom. Biblioteke su nekada slale zahtijeve za knjige u skladišta putem pneumatskih cijevi. Do 1984. godine slična mreža korištena je za prenošenje poruka širom Pariza.
Ovaj koncept isprobavan je sa ljudima u periodu od tri godine u njujorškom metrou. Počev od 1870. godine, Beach Pneumatic Transit prevozio je putnike u pneumatskim kapsulama ispod Broadwaya na Manhattanu.
Virgin Hyperloop One, sa sjedištem u Los Anđelesu, počeo je testiranje u pustinji nadomak Las Vegasa 2017. godine, sa punom test trakom; glavni konkurenti te kompanije, Hyperloop Transportation Technologies, takođe sa sjedištem u Los Angelesu, i TransPod sa sjedištem u Torontu planiraju sagraditi sopstvene test trake ove godine. Zasad obje kompanije rade sa kompjuterskim simulacijama.
Na neplodnom pustinjskom tlu 55 kilometara udaljenom od lasvegaskog Bulevara Strip, 500 metara duga i tri metara visoka cijev koristi se za stotine vožnji sa praznom kapsulom koja je u jednom od testova dostigla brzinu od 386 kilometara na sat.
Planovi su da ona dostigne održivu brzinu od 820 kilometara na sat od 1.078 maksimalnih.
Kako putnicima ne bi pozlilo, sistem će postizati punu brzinu u roku od tri minuta, kaže Ismail Babur, jedan od glavnih inženjera kompanije.
Zahvaljujući vremenu koje će biti potrebno kapsuli da dostigne punu brzinu, “osjetit ćete 20 do 40 odsto ubrzanja u poređenju sa onim koje osjećate u avionu”, ističe Babur. Putovanje će biti toliko glatko i mirno, dodaje on, da se “šoljica kafe neće zatresti”.
Sve tri kompanije prikupile su stotine miliona dolara i razvile sopstveni patentirani pristup masovnom tranzitu. Transpod, sa kapitalom od 52 miliona dolara, ima preliminarni sporazum da sagradi 10 kilometara dugu test traku za rutu koja će kasnije biti proširena na 290 kilometara dugu traku između Calgaryja i Edmontona u Alberti.
Hyperloop Transportation Technologies, kompanija koja raspolaže sa 42 miliona dolara, nalazi se u fazi dizajniranja 1.005 metara duge test trake u Abu Dabiju, a priprema i izgradnju 320 metara duge test trake u Toulouseu, u Francuskoj.
Virgin, sa prikupljenih 295 miliona dolara, u razvojnoj je etapi sa projektima u Indiji i Ohaju. U januaru, indijska država Maharaštra saopštila je da je kompanija predložila izgradnju hyperloop sistema na relaciji između Pune i Mumbaja kao zvanični infrastrukturni projekat.
Izgradnja 11 kilometara duge test trake mogla bi početi ove godine, kaže Jay Walder, izvršni direktor kompanije. Prevoz putnika mogao bi da počne sredinom naredne decenije, a vrijeme potrebno da se stigne iz jednog grada u drugi bilo bi 30 minuta, što je svega trećina vremena potrebna danas.
Sve tri kompanije tvrde da će sistem, zbog smanjenih troškova energije, u roku od jedne decenije biti na nuli, odnosno dostići tačku kada će ostvareni prihodi biti jednaki troškovima.
Kako bi se zadržao strukturalni integritet cijevi, na njoj neće biti prozora: “Ljudima bi pozlilo da gledaju u drveće dok se voze brzinom od 965 kilometara na sat”, kaže Sebastien Jandron, izvršni direktor kompanije TransPod.
Zato se radi na razvijanju simulacijama koje bi se projektirale na velike ekrane u kapsulama. “Mogli bismo da video-projekcijom stvorimo efekat dubine”, kaže Žandron. Čak bi se mogli prikazivati i filmovi.
Prije nego što ove ideje postanu stvarnost, kompanije koje se bave hyperloopom moraju da dokažu da su njihovi sistemi funkcionalni, da su sigurni za ljude i teret, ali i da su pristupačni.
“Iz ugla fizike, hyperloop je ostvariv”, kaže Gareth Riceman, profesor astronautskog inženjeringa na Univerzitetu u Južnoj Kaliforniji i bivši astronaut u Međunarodnoj svemirskoj stanici. Rick Gedes, profesor na odsjeku političke analize i menadžmenta na Univerzitetu Cornell, smatra da je vrijeme pogodno za razvoj hyperloopa. “Vrijeme je sve vrednija roba. Industrija saobraćaja spremna je za novi način razmišljanja.”
(TBT, NYT)