Od neuspjelog puča u Turskoj 2016. godine u kojem je ubijena 251 osoba i ranjeno više od 2.000, osuđeno je blizu 3.000 ljudi. Presude je pozdravila i vlada, ali i pristalice vlade koje smatraju da je pravda poslužena.
Ali ovaj proces je, također, produbio političke podjele u Turskoj, baš kao i osjećaj da se progone vladini neistomišljenici, koji kažu da su masovna suđenja simbol arbitrarnog pravosudnog sistema pod predsjednikom Recepom Tajipom Erdoganom.
Više od dvije godine posle pokušaja puča, Erdoganova vlada nastavlja progoniti one za koje sumnja da su bili u savezu sa čovjekom koji je optužen da je skovao zavjeru, imamom Fetulahom Gulenom.
Na udaru su se našli apsolutno svi politički protivnici predsjednika Erdogana, a vlada je iz pravosuđa, vojske i policije protjerala na desetine hiljada ljudi.
Hapšenja se dešavaju na sedmičnom nivou.
Mnogi su optuženi da su nabavljali i prenosili pitanja na pismenom testu koji moraju da polože svi policajci ne bi li dobili unapređenje. Vlada takve odavno sumnjiči da u stvari žele da napune više ešalone svojim pristalicama.
Gulen, koji sada živi u SAD, optužen je da je učestvovao u procesu infiltriranja svojih pristalica u sam državni i vojni vrh, ali američki zvaničnici kažu da dokazi protiv njega nisu dovoljni za njegovo izručenje.
Veliki broj dokaza koji je iznesen na suđenjima opovrgava one koji tvrde da uopće nije postojao plan da se sruši Erdogan, koji je te noći uspio da izbjegne hapšenje. Ali aktivisti za ljudska prava i kritičari vlasti kažu da je ovaj proces – koji je uključivao i do dvije stotine ljudi odjednom – toliko loše sproveden da je uništio proces koji se vodio protiv pristalica puča.
Na suđenjima onih koji su nedavno uhapšeni pršti od tenzije. Pristalice vlade bjesne, a kada se optuženi izjasni kao nevin, oni uzvikuju optužbe.
Masovna suđenja imaju dugu historiju u Turskoj i često se prakticiraju poslije pučeva. Razmjere ovog posljednjeg nadmašuju, međutim, bilo koji drugi viđen na Zapadu posljednjih godina.
Kritičari kažu da masovna suđenja predstavljaju kolektivno kažnjavanje čije žrtve nisu više samo vođe puča, pošto je Erdogan prognao svakog čovjeka koji je te noći bio na dužnosti.
Sudija Orhan Gazi Ertekin, jedan od upravnika Demokratskog udruženja sudstva, opisuje masovna suđenja kao “kengurski sud” koji se ne bavi djelima onih kojima se sudi, već njihovim političkim opredjeljenjem.
“Cilj je da se ponize, fizički i duhovno, da se unište svi oni koji su politički gubitnici”, kaže on. “Ishod je unaprijed određen.”
Pet civilnih lidera i 38 starijih oficira optuženi su da su bili vođe puča. Protiv njih se vode dva sudska postupka koja bi ubrzo trebalo da budu privedena kraju.
Vlada je kaznila i na desetine hiljada službenika, od vrhovnih komandanata, do kadeta i policijskih oficira u vojnim bazama i jedinicama koje su učestvovale u sukobima širom zemlje u noći puča.
Advokati odbrane rade na oslobađanju vojnika nižeg randa, pošto je njima bilo naređeno da izađu na ulice nenaoružani, a rečeno im je da brane zemlju od terorističkog napada.
Mustafa Akildiz se pred sudom u novembru borio za svoju slobodu. Izjave svjedoka bile su “samo laži”, rekao je, pošto on uopće nije bio u Ankari te noći.
Optuženici i odbrana optužuju vladu da krši njihova prava, uključujući maltretiranje i mučenje u prvim danima poslije puča, ali i lažne dokaze i iznuđena priznanja.
Advokatica Siber Polat kaže da je njen klijent optužen za 13 zločina.
“Nema dokaza da je nosio oružje, nema svjedoka, nema snimka sa kamere”, kaže ona. “Postoji samo optužnica koju je podiglo tužilaštvo.”
(TBT, NYT)
