Kada je Bill Gates prije nekoliko godina iznio ideju da se uvede porez na robote, Lawrence Summers, nekadašnji ekonomski savjetnik američkog predsednika Baracka Obame, rekao je da je osnivač Microsofta “u dubokoj zabludi”.
Kako uopće definirati robota? A uvođenje dodatnog poreza je siguran način odvođenja zemlje u siromaštvo.
Evropa je također odbacila ideju. Evropski parlament 2017. godine odbacio je nacrt zakona koji predlaže razmatranje uvođenja poreza za vlasnike robota, a da se novac prikupljen od poreza iskoristi za finansiranje prekvalifikacije radnika kojima su radna mjesta uzele mašine.
Južna Koreja, najrobotiziranija zemlja na svijetu, uvela je određenu vrstu poreza na robote 2018. godine kada je smanjila poreske olakšice na poslovne investicije u automatizaciju.
Jedan od argumenata za oporezivanje robota je da je vladama potreban novac.
Globalni institut McKinsey utvrdio je da poslovi koji su “najpodložniji automatizaciji” u SAD čine 51 posto aktivnosti u ekonomiji, a vrijede 2,7 biliona dolara u platama. Institut procjenjuje da bi do 2055. godine polovina današnjih radnih aktivnosti mogla da bude automatizirana, što praktično znači da bi se svake godine ostvarivao gubitak stotina milijardi dolara od poreza.
U isto vrijeme, efekti automatizacije podrazumevijat će veći pritisak na vladine službe. Broj ljudi kojima bi bila potrebna socijalna pomoć mogao bi znatno porasti.
Da bi se u doba robota mogla priuštiti bilo koja vrsta takvih usluga, vlade će morati pronaći nešto drugo za oporezivanje.
Argumenti u prilog oporezivanju robota još su snažniji zbog činjenice da se automatizacija uglavnom obavlja ne da bi se poboljšala ekonomska produktivnost, već zato što poresko pravo predviđa automatizaciju.
“Poreski sistem stimulira automatizaciju čak i u slučajevima kada ona nije efikasna”, napisali su u svom istraživanju Ryan Abott i Brett Bogenschneider sa Pravne škole u Britaniji. Oni su uradili analizu poreske politike prema automatizaciji u SAD i drugim bogatim zemljama. “Veliki dio poreskih prihoda sada se zasniva na radnom dohotku, te kompanije izbjegavaju porez tako što otpuštaju zaposlene.”
Daron Asemoglu, ekonomista sa Instituta za tehnologiju u Massachusetsu, objašnjava da automatizacija često ima efekte koji su od upitne vrijednosti za sam biznis. Još važnije, on ukazuje da se investiranje u tehnologije dizajnirane da zamijene radnike odvija na račun drugih investicija koje bi mogle da pozitivno utječu na produktivnost ljudske radne snage.
Jedan od najmoćnijih razloga što kompanije upošljavaju toliko robota, uprkos upitnosti njihovog sveukupnog doprinosa, jeste i činjenica da je automatizacija subvencionisana. Jednostavno je: robotima nije neophodno plaćati doprinose, te poslodavac sa svakim robotom kojeg uposli kao zamjenu za jednog radnika, uštedi na doprinosima. Poresko pravo, također, dopušta američkim kompanijama da koriste “ubrzanu amortizaciju” za kapitalne investicije, što im omogućava da smanje troškove na robotima brže nego što bi mogli smanjiti plate radnicima.
To znači da eliminiranje poreskih olakšica za robote ne bi štetilo ekonomskom rastu, već bi doprinijelo ekonomskoj efikasnosti. Subvencioniranjem kapitalnih investicija, vlada podstiče kompanije da koriste kapital u slučajevima kada one to same ne bi činile.
Kako je profesor Asemoglu to sročio, takvo trošenje na automatizaciju “pretvara se u gubitak produktivnosti”. Štaviše, obuzdavanje entuzijazma kompanija prema robotima moglo bi da ublaži i šire društvene troškove automatizacije, koja je prognala toliko mnogo radnika u neproduktivna zanimanja gdje je i dalje radna snaga jeftina.
Profesori Abott i Bogenscheider predlažu da kompanije sa visokim nivoima automatizacije mogu da automatski umanje amortizaciju iznad određenog praga. Od njih bi, istini za volju, moglo da se zahtijeva da pokriju porez na platne troškove za radnike kojima je automatizacija uzela posao.
Kompanije koje upošljavaju robote mogle bi da plaćaju i neku vrstu naknade.
Oporezivanje robota u praksi bit će po svoj prilici teško. Zahtijevat će prvo da definiramo šta su roboti.
Da li bi se porez na robote odnosio i na mašinski alat?
Ipak, i dalje postoji veliki raskorak između načina na koji poresko pravo tretira ljudsku snagu i načina na koji se odnosi prema automatizaciji. Prazninu bi moglo popuniti smanjenje poreskih subvencija na kapitalne investicije.
Porez na radnu snagu također bi mogao biti smanjen.
Nema razloga da se subvencioniraju investicije čiji je cilj da ukinu radna mjesta. Porez na robote natjerao bi kompanije da bolje razmisle gdje će ih i kada upotrijebiti.
(TBT, NYT)
