Poput mnogih drugih na istoku Azije, ljudi iz Sjeverne Koreje prošlog mjeseca razmijenili su poklone tokom proslave Lunarne nove godine. Ali, umjesto da jedni drugima poklanjaju čaj, slatkiše ili džempere, stanovnici ovih osiromašenih, izolovanih zemalja razmijenili su metamfetamin.
Poklanjanje i konzumacija metamfetamina, moćnog stimulansa koji se smatra krivcem za krizu zdravlja i epidemiju bolesti zavisnosti u čitavom svijetu, navodno je stari običaj u Sjevernoj Koreji. Ljudi ga unose intravenozno ili nazalno, jednako ležerno kao da su pripalili cigaretu, bez ikakve svijesti o njegovim destruktivnim efektima.
“Metamfetamin je, sve donedavno, u Sjevernoj Koreji posmatran kao vrsta moćne energetske droge – nešto kao Red Bull, samo jače”, kaže Andrej Lankov, ekspert sa Univerziteta Kumkin u Seulu, u Južnoj Koreji. Ta zabluda, dodaje Lankov, ilustruje “značajno potcenjivanje” rizika koje nosi zloupotreba nedozvoljenih supstanci.
Metamfetamin je na Korejsko poluostrvo stigao u doba kolonijalizma, kada je Japan vladao Korejom, a od sedamdesetih godina prošlog veka veliki broj sjevernokorejskih diplomata uhapšen je zbog švercovanja droge.
Na sjeveru je devedesetih metamfetamin počeo da se proizvodi za izvoz. Metamfetamin se obično slao preko granice u Kinu, ili se morskim putem dostavljao kriminalnim organizacijama poput kineskih Trijada i japanskih Jakuza.
Sredinom dvehiljaditih, proizvodnja metamfetamina koju je vlada počela da finansira devedesetih godina, počela je da opada. Tako je nastao višak ljudi koji umije da proizvede metamfetamin, a koji su ga onda plasirali na domaće tržište.
Usljed hroničnog nedostatka adekvatne zdravstvene njege u Sjevernoj Koreji, sve je više ljudi koji opijate i stimulanse u vidu amfetamina doživljavaju kao alternativne lijekove. Vlada Sjeverne Koreje dugo je poricala tvrdnje da njeni građani koriste ili proizvode metamfetamin.
“Ilegalna upotreba, preprodavanje i proizvodnja nedozvoljenih supstanci koje ljudska bića svode na mentalne bogalje ne postoje u Sjevernoj Koreji”, saopćila je državna novinska agencija 2013. godine.
Ali stručnjaci kažu da je običaj poklanjanja metamfetamina u Sjevernoj Koreji – gdje se on naziva “pingdu” – u suštini javna tajna, a naročito je popularan među mladim ljudima.
Teodora Gjupčanova, istraživačica iz Centra za ljudska prava u Seulu, kaže da su brojni dezerteri iz Sjeverne Koreje sa kojima je centar razgovarao 2016. godine o metamfetaminu govorili kao o veoma popularnom poklonu za rođendane, diplomiranja i praznike kao što je “Lunarna nova godina”.
Lankov dodaje da su priče o poklanjanju metamfetamina bile vrlo učestale i kada je on intervjuirao dezertere 2013. godine za istraživanje o korišćtnju nedozvoljenih supstanci u Sjevernoj Koreji. On je dodao da su kasnije oni koji su prebjegli iz Sjeverne Koreje sve manje pričali o metamfetaminima, što ukazuje na to da je upotreba nedozvoljenih supstanci vjerovatno opala.
Iako je metamfetamin zvanično ilegalan u Sjevernoj Koreji, njegov protok funkcionira kao da je riječ o potpuno legalnoj supstanci, zato što “zvaničnici primaju mito da zažmure, i zato što država indirektno profitira od lanca korupcije koji se proteže sve do samog vrha”, kaže Justin Hastings, politolog sa Univerziteta u Sidneyu, u Australiji.
Greg Skarlatu, izvršni direktor Komiteta za ljudska prava u Sjevernoj Koreji, think-tank organizacije sa sjedištem u Washingtonu, kaže da režim Kim Jong Una, lidera Sjeverne Koreje, usmjerava sve dostupne resurse ka razvijanju nuklearnog naoružanja, ali i domaćim elitama omogućava pristup luksuznim dobrima.
“Sve dok korištenje nelegalnih supstanci ne predstavlja prijetnju po režim, već zatupljuje umove sjevernokorejskog naroda, vlada će dopuštati da se to nastavlja”, kaže on.
(TBT, NYT)