Međunarodni dan žena slavi se danas, kao i svakog 8. marta od 1975. do danas. U gotovo trideset zemalja širom svijeta, od Afganistana do Zambije, ovaj dan je službeni praznik kojim se slavi hrabrost i odlučnost žena koje su imale osobitu ulogu u povijesti svojih zemalja i zajednica te koji poziva na promjene koje će osnažiti ženska prava. U još desetak zemalja Dan žena se obilježava iako nije nacionalni praznik.
S obzirom na socijalističke korijene ovog praznika – prva ga je organizirala Socijalistička partija Amerike 1909. u New Yorku, a godinu kasnije Međunarodna konferencija socijalistkinja predložila je da ga se slavi svake godine – nije čudno što se praznik obilježava prvenstveno u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i članicama takozvanog Pokreta nesvrstanih.
U Iranu i nakon godinu dana od početka protesta hapse žene bez mahrama
No u jednoj od tih zemalja vlasti se izrazito neprijateljski odnose prema obilježavanju Međunarodnog dana žena. To također nije nimalo čudno, s obzirom na to da tom zemljom od 1979. do danas vlada tvrdokorni islamistički režim. Ta zemlja je Iran.
U Iranu, podsjetimo, već više od godinu dana hrabre žene jedna po jedna izlaze na ulice demonstrativno skidajući tradicionalne muslimanske mahrame za glavu (hidžab) čije je nošenje izvan kuće u Iranu obavezno zakonom. Ove žene traže elementarno ljudsko pravo – pravo na izbor da nose ono što same žele, a ne ono što muškarci na pozicijama moći, pozivajući se na religijske dekrete, tvrde da moraju nositi.
No režim koji vode muslimanski ajatolasi – naravno, muškarci – pokušao je ugušiti ovaj pokret ženske građanske neposlušnosti hapseći i zatvarajući aktivistkinje, a sve to unatoč vijestima da je Iran ukinuo zatvorsku kaznu za nenošenje hidžaba.
Kako tvrdi istaknuta iranska advokatica za ljudska prava Nasrin Sotudeh, za ovaj je “zločin” zakonski predviđena kazna od globe do dva mjeseca zatvora, ali iranska moralna policija često ide mnogo dalje od toga u kažnjavanju “nemoralnih” žena koje se u zatvoru maltretiraju, tuku i muče.
No unatoč tome, kako smo početkom prošle godine već pisali, režim je uhapsio najmanje 29 žena koje su izrazile svoj bunt protiv islamističkog patrijarhata javnim skidanjem hidžaba koje bi vezale na štap kao zastavu. Prva Iranka koja je to učinila i postala simbol pokreta, 32-godišnja Vida Movahed, provela je gotovo mjesec dana u zatvoru. Za to vrijeme njena obitelj i prijatelji nisu uopće znali gdje je Movahed, a protiv njenog zatvaranja pokrenuta je kampanja po društvenim mrežama pod heštegom #WhereIsShe. Na njeno puštanje apelirao je i Amnesty International.
Iranski državni advokat tada je protestantice prozvao kao ”djetinjaste i neuke”, tvrdeći da su ”obmanute preko stranih medija” i inzistirajući na tome da velika većina Iranaca podržava obvezu nošenja hidžaba i njeno strože provođenje. No činjenice mu izravno proturječe – prema službenom istraživanju koje je objavio ured iranskog predsjednika Hasana Rohanija, koji prema nekim analitičarima predstavlja liberalno krilo iranskog režima, gotovo 50% Iranaca i Iranki smatra da je islamska mahrama kojom žene pokrivaju glavu privatna stvar pojedinca i da se država ne bi u to trebala miješati.
(TBT, Agencije)
