Dok američki predsjednik Donald Trump gura svoju politiku smanjivanja poreza, jedna velika ekonomija ima drugi pristup.
Pod vođdstvom predsjednika Moon Jae Ina, Južna Koreja uvećala je porez i iznos minimalne zarade u ime ekonomskog rasta. Plan, dosad, nije dao željene rezultate.
Rast je usporen, stopa nezaposlenosti je porasla, a mali preduzetnici poput Moon Senga imaju probleme. Moon Seng, osnivač firme za proizvodnju auto-dijelova Dasung u Inčonu, industrijskom gradu u blizini Seula, kaže da su troškovi radne snage u protekloj godini porasli za tri posto nakon što je iznos minimalne zarade porastao na 7.530 južnokorejskih vona, odnosno 6,70 dolara po satu. To je dovelo do toga da on prestane zapošljavati nove radnike. “Ne možemo to iznijeti”, kaže Moon Seng. “To je problem ne samo za poslodavce već i za radnike.”
Predsjednik Moon Jae In pokušava da svojom progresivnom politikom odgovori na iste ekonomske probleme koji muče SAD i ostatak svijeta. Oni podrazumijevaju, između ostalog, sporiji rast i stagniranje plata.
Ne baš sjajni prvi rezultati ne znače nužno da Moon Jae In griješi, a da je Trump u pravu. Porast plata u SAD-u, iako je napredovao posljednjih mjeseci, ostao je nizak poslednjih mjeseci, a očekuje se da se razvoj američke ekonomije znatno uspori u 2019. godini.
Ipak, nevolje Južne Koreje ukazuju na granice do kojih država može ići u svojim pokušajima da riješi ekonomske nedaće, naročito kada to čini ne baveći se strukturalnim pitanjima. Rapidne promjene poput onih koje je inicirao Moon mogu, takođe, imati neplanirane posljedice po mala preduzeća.
Za Južnokorejce, nova ekonomska realnost naročito je disharmonična. Zemlja je od siromaštva šezdesetih godina napredovala do industrijske sile, odigravši ključnu ulogu u svjetskim industrijama smartphonea i poluprovodnika.
Sa oko 30.000 dolara prihoda po glavi stanovnika, Južna Koreja nalazi se uz rame sa Španijom i Italijom, a 51 milion stanovnika Južne Koreje sada se suočava sa problemima koji nisu rijetkost u razvijenim zemljama, poput niske stope rasta, sve starijeg stanovništva i sve konkurentnije Kine.
Nakon što je 2017. izabran za predsjednika, Moon Jae In je pokrenuo značajne promjene u ekonomskoj politici svoje zemlje. On je podržao povećavanje zarade, oštrije restrikcije kada je u pitanju broj radnih sati i ulaganje sredstava od povećanja poreza u programe socijalne pomoći.
“Kvalitet života nam je opao, a disparitet u prihodima sve je veći”, kaže Yun Jong Von, sekretar Južne Koreje za ekonomske poslove. “Ovo nije put kojim bi trebalo da nastavimo.”
Moon, međutim, ima cilj da poboljša ekonomski status prosječne korejske porodice koja će, uvećanjem prihoda, više i trošiti, a tako i umanjiti oslanjanje južnokorejske ekonomije na izvoz i stanje svjetske ekonomije. (Stručnjaci su izračunali rast bruto domaćeg proizvoda od 43 posto u Južnoj Koreji u 2017. godini, dok je on u Kini iznosio 20 posto.)
U augustu je, međutim, nezaposlenost dostigla najvišu stopu za posljednjih osam godina od 4,2 posto, nakon što je uvećan iznos minimalne zarade. Rast je u trećem kvartalu bio dva posto u poređenju sa istim periodom u prošloj godini, odnosno niži od 2,8 posto koliko je iznosio u drugom kvartalu.
Najveći problem je pritisak koji trpe mali preduzetnici koji često nemaju mogućnost da proguraju više cijene među svojim klijentima. U anketi malih preduzetnika u 2017. godini, 42 posto njih reklo je da će, ukoliko iznos minimalne zarade poraste, biti primorano otpuštati radnike.
Neke sindikalne vođe tvrde, sa druge strane, da iznos minimalne zarade ne raste dovoljno brzim tempom. Oko 160.000 radnika 21. novembra otpočelo je štrajk.
“Imali smo velika očekivanja od ove vlade”, kaže Li Ju Hu iz Korejske konfederacije trgovinskih sindikata. Ali sada, dodaje, “postoji mogućnost da vlada povuče određene prijedloge ili čak sprovede kontramere”.
Moon Jae In je skupo platio cijenu svoje politike. Prema posljednjim istraživanjima, podrška aktuelnom predsjedniku opala je sa 84 na 45 odsto.
Što se njega tiče, Moon Seng apeluje na predsednika da uravnoteži svoje ciljeve sa problemima koje imaju korejski preduzetnici.
“Moja poruka njemu je da uspori”, kaže on.
(TBT, NYT)