Bez obzira na vlastite osjećaje prema sekti, ljudi koji prate vjerske slobode bili su šokirani šestogodišnjom zatvorskom kaznom koju je ruski sud ovih dana presudio danskom sljedbeniku. Kaznu je dobio Dennis Christensen koji godinama živi u Rusiji i vodio je čitanja Biblije u lokalnoj zajednici Jehovinih svjedoka. Ova presuda smatra se najtežom povredom slobode vjere, i mnogi su odmah Rusku Federaciju usporedili sa Sovjetskim savezom u kojem se provodila slična sudska praksa.
Na snagu je stupila i odluka donesena prije dvije godine, da se zabrani rad cijeloj zajednici. Gotovo 100 ruskih članova sekte, prema tom je zakonu suočeno s kaznenim prijavama, već ih je više od 20 u pritvoru. Otkako je zakon promijenjen, sudovi su stegnuli omču oko Jehovinih svjedoka proglašavajući ih ekstremistima, piše Economist.
Za mnoge posmatrače to odražava rusku politiku koja potiče “tradicionalnu” religiju samo u onoj mjeri u kojoj ona pojačava lojalnost državi. Sa svojim pacifističkim stavom i američkim korijenima, svjedoci su na suprotnom kraju tog spektra. Nacionalno sjedište ove skupine u blizini Sankt Peterburga je zatvoreno.. Njihove nade u lakši život nakratko su se uzdigle u prosincu kada je predsjednik Vladimir Putin rekao da je “besmislica” progoniti ih jer spadaju među kršćane. Čini se da se službeno mišljenje promijenilo.Ipak, svjedoci, kojima je sjedište u SAD-u tvrde da širom svijeta imaju ukupno oko 8.000.000 članova. Sekta, čija povijest je jedva jedno stoljeće, već ima mnogo iskustva s progonima i neugodnim susretima s državnim vlastima. Problem stvaraju zato jer su potpuno ravnodušni prema zemaljskim silama.
Najveća trvenja između svjedoka i svjetskih vlada je njihova nespremnost da se uključe u vojnu službu, ispovijedaju vjernost nacionalnim zastavama ili čak glasuju na izborima. U Sjedinjenim Američkim Državama, prije i nakon Drugog svjetskog rata, svjedoci su se dugim sudskim bitkama borili da ih se oslobodi od vojne obveze i da u državnim ustanovama i institucijama poštuju državnu zastavu. No, argument Jehovinih svjedoka je da su se isto tako usprotivili Hitleru i nacističkoj Njemačkoj, odbijajući nacistički pozdrav. Isto tako nisu se htjeli pridružiti ni pro-nacističkim organizacijama, a više od tisuću njih je izgubilo život u koncentracijskim logorima. U novije vrijeme sekta se suočila s kaznenim prijavama u komunističkim zemljama, od Kube do Azije.
Još jedna točka trenja između svjedoka i službene vlasti je njihovo odbijanje da prihvate transfuziju krvi za sebe ili svoju djecu. To se temelji na tumačenju određenih odlomaka u Starom i Novom zavjetu. U 2017. godini kanadski mrtvozornik proveo je istragu o smrti dvije Jehovine svjedokinje koje su umrle ubrzo nakon poroda. Utvrdili su da odrasli imaju pravo odbiti transfuziju ili bilo koji medicinski postupak, nakon što im se objasne posljedice. Međutim sudovi u Italiji i Južnoj Africi inzistiraju da djeca svjedoka moraju dobiti medicinski neophodne transfuzije čak i ako se roditelji tome protive.
Glavne kršćanske crkve također su u sukobu s Jehovinim svjedocima oko ključnih doktrina. Jehovini svjedoci odbijaju prihvatiti ideju svetog Trojstva ili jednog Boga u tri osobe. Važna razlika je i u tome što svjedoci vjeruju da je Isus bio razapet na jednom drvenom kolcu, a ne na križu, pa odbijaju prihvatiti križ kao ključni simbol vjere. Svjedoci također vjeruju da je posljednja faza života čovječanstva na zemlji već postignuta, ali ne pokušavaju predvidjeti datum završetka života kakvog poznajemo.Europski sud za ljudska prava potvrdio je sektu u nekoliko ključnih presuda. Jedan od njih bio je slučaj Kokkinakis iz 1993. godine, koji je bio orijentir u vjerskoj sudskoj praksi. Utvrdilo se da je čovjek na Kreti koji je propovijedao doktrine sektie i koji je više puta bio uhićen, pretrpio kršenje svojih vjerskih sloboda. Europski sud za ljudska prava se 2011. godine složio da je francuska država povrijedila njihovu vjersku slobodu kada je nametnula iznenadni zahtjev za porezom od 58 miliona eura (81 milion dolara) za francuski ogranak. I u Francuskoj iu Njemačkoj vlasti su godinama pokušale spriječiti priznavanje sekte kao religije, ali su na kraju to učinile.
Zapravo, zapadni sudovi priznaju pravo propagatora neobičnih uvjerenja da to rade na ulici ili obilazeći domove, te da tako prezentiraju svoja uvjerenja i tumačenje Biblije, bez obzira koliko bila neobična ili idiosinkratična.
(TBT)
