Piše: Dominique Nouvian Ouattara
Prema podacima UNICEF-a, rođenje oko 230 miliona djece ispod pet godina starosti – što je jedna trećina od ukupnog broja u svijetu – nikada nije registrirano. Azija je dom za 59 posto neregistrirane djece, a u Podsaharskoj Africi za 37 posto. Svi oni odrastaju „nevidljivi“ čak i u svojoj zemlji. Problem je naročito akutan u određenim afričkim državama: na primjer, samo tri posto djece u Somaliji, četiri posto u Liberiji i sedam posto u Etiopiji imaju dokumenta. Nivoi registracije se, također, veoma razlikuju u zemljama kako u Africi tako i drugdje. Za djecu rođenu u ruralnim oblastima, koje su često udaljene od administrativnih centara, manja je vjerovatnoća da će biti registrirani u odnosu na one koji žive u gradovima. Dohodak je još jedan faktor – djeca rođena u najsiromašnijim domaćinstvima kojih je 20 posto teško je da se izbore sa birokratijom. Mala je vjerovatnoća i da djeca etničkih manjina ili izbjegličkih porodica budu registrirana.
Znamo glavne razloge za neregistraciju. Mnogi roditelji, zahvaljujući nedostatku obrazovanja ili pak tome što ignoriraju zvanične procedure, pribjegavaju prije ritualima, ceremonijama ili čak knjigama rođenja koje nude porodilišta. Političke krize, ratovi i interna raseljenost podstiču problem: roditelji koji bježe u bezbjedno sa svojom djecom svakako da nisu preokupirani registracijom.
Posljedice, međutim, mogu biti teške. Neregistrirana djeca su rođena, žive i umiru u anonimnosti. Budući da njihovo fizičko i pravno postojanje ostaje nezapaženo kod nacionalnih vlasti, ona su često osuđena da život provedu na marginama društva.
Djeca koja nemaju izvod iz matične knjige rođenih ne mogu da dokažu svoje godine, ko su im roditelji ili identitet, niti da dobiju zvanična dokumenta kao što je pasoš. Teško im je da dobiju pristup osnovnim službama kao što su zdravstvena njega, obrazovanje i socijalna pomoć. Neregistrirana djeca često su među prvima koja trpe diskriminaciju i loš tretman. Zbog toga što ne mogu da dokažu svoje godine, često postaju žrtve rada ili trgovine ljudima, a djevojčice naročito prisilnog braka.
Dok afričke vlade pokušavaju da povećaju stopu registracije među svojom populacijom, trebalo bi da imaju dva fundamentalna principa na umu. Prvo, iako ne postoji jedinstveno rješenje za velike nejednakosti u registraciji između i unutar različitih država, uspješni pristupi na jednom mjestu mogli bi inspirisati vlade u drugim zemaljama. Na primjer, neke zemlje, među njima i Obala Slonovače, uspostavile su „mobilni sud saslušanja“ koji putuje širom zemlje i omogućava neregistriranim osobama da dobiju krštenicu.
Pored toga, razvijanje efikasnih i održivih inicijativa zahtjeva puno angažovanje afričkih vlada, donosilaca političkih odluka i nevladinih organizacija, kao i nastavak angažovanja i pomoć međunarodnih agencija. Iz tog razloga, oktobra prošle godine sam se sastala sa regionalnom direktorkom UNICEF-a za Zapadnu i Centralnu Afriku Marie Pierre Porir, čije angažovanje i rad veoma cijenim. Razgovarale smo o položaju dječijih prava u regionu, uključujući i registracije rođenja, izdavanje izvoda iz matične knjige rođenih za svu djecu i borbu protiv izrabljivanja djece – sve je to neraskidivo vezano.
Organizacije civilnog društva i NGO imaju važnu ulogu u smanjenju ogromnog broja „nevidljive“ afričke djece. Dječija afrička fondacija, čija sam predsjednica, osnovana je prije 20 godina u cilju brige za ugroženu djecu, i trenutno ima ogranke u 12 afričkih zemalja. Njihovi projekti u Obali Slonovače uključuju Dječije barake u Abidžanu, inicijative o zdravstvenoj njezi kao što su oftalmološki karavani, te bolnice za mame i djecu u Bingervilu, kao i obrazovne šeme kao što su Bibliobus i snabdijevanja priborom za školu.
Pored toga, pokrenula sam veliki projekat zajedno sa ministrima unutrašnjih poslova i pravde Obale Slonovače koji omogućavaju da svako dijete koje se upiše na šestostepeno školovanje dobije certifikat, čime se obezbjeđuju garancije da mogu dobiti i krštenicu. Nadamo se da će i druge zemlje kontinenta slijediti ovaj obrazac.
Da budemo jasni: 230 miliona neregistrirane djece širom svijeta je globalna kriza kojoj je potrebno hitno rješenje. Svaki jedinstveni slučaj je individualna tragedija koja izlaže djecu ozbiljnom riziku da budu diskriminirana ili što je još gore, dovodi do emotivnih povreda koje mogu trajati cijeli život. Samo ako damo podršku da sva djeca imaju svoja osnovna prava – identitet – možemo osigurati da nijedno dijete ne ostane izvan toga.
/Autorica je prva dama Obale Slonovače/
(TBT, Project Syndicate)
