Epilog maratonske sjednice Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine sa samo jednom tačkom dnevnog reda – da li koalirati sa nacionalnim strankama i ići u vlast ili ne – je poznat: 62 protiv, 31 za i 6 suzdržanih. Možda javnosti još nije jasno šta ovo znači i koliko je zaista značajno za budućnost BiH. Zasigurno će ovo dovesti do akutne polarizacije unutar članstva, simpatizera i naravno glasača. Sigurno nije ni kraj previranjima unutar Partije. Zbog toga će rukovodstvo SDP-a morati hitno, već danas dobro objasniti koji je značaj ovakve odluke. Nermin Nikšić je pojasnio razloge: „SDA je urušila svaku mogućnost ulaska SDP-a u vlast na državnom i federalnom nivou zbog uvođenja delegata HDZ-a i SNSD-a u Domove naroda čime je omogućena blokada svih procesa. SDA je igrala dvostruku ulogu, pozivajući Bh. blok u vlast, a u isto vrijeme iskoristila priliku da ojača poziciju SNSD-a i HDZ-a. Nećemo biti dio takve vlasti…“
Ponašanje SDA posebna je priča i treba biti predmet posebne analize, čak istrage. Kao i Zlatka Lagumdžije koji je ponovo zaigrao igru navođenja socijaldemokratije u propast, a u korist SDA. Ali, u ovom trenutku raščlanit ćemo samo neke manje poznate detalje prikrivene u pozadini ove odluke. Radi se o specifičnim razlozima tvrdokornog odbijanja rukovodstava lijevih i građanskih partija da koaliraju sa nacionalnim strankama, a usko su vezani za aktuelne procjene međunarodne zajednice o političkim akterima u BiH.
OVAKVU SDA NE ŽELI NIKO
Javnosti u Bosni i Hercegovini nije promaklo da su lideri SDP-a, Saveza za bolju budućnost i nekih manjih stranaka, posebno poslije općih izbora, izjavljivali da ne namjeravaju koalirati sa Strankom demokratske akcije optužujući SDA za krah države kao posljedicu bezbrojnih političkih grešaka, kriminala i nesposobnosti tokom vladavine duže od dvije decenije. Naizgled se, nakon analize izjava, ponašanja, govora tijela političkih lidera tokom televizijskih debata činilo da ta netrpeljivost potiče iz ličnih neugodnih iskustava. U jednom nedavnom TV-intervjuu Fahrudin Radončić (SBB) na tu temu je izjavio: „Nakon svega što sam doživio od te kriminalne hobotnice nije prirodno da koaliram sa partijom koju vodi Bakir Izetbegović. On je kreten. Ali nekad u budućnosti, sa nekom drugačijom SDA možda… sa ovom Bakirovom…ne.“ Nermin Nikšić (SDP) bio je također sebi nesvojstveno direktan: „Sa Bakirom sam tri puta dogovarao saradnju i tri puta me prevario… slagao me. Nešto što čvrsto obeća, nakon par dana… on se toga ničeg ne sjeća…“
Izuzev ovih stavova, građanima BiH uglavnom je promaklo da su predstavnici bh. stranaka krajem oktobra boravili na gotovo tajnom sastanku u Sloveniji, a koji su upriličili ambasadori Njemačke i Velike Britanije. Razgovaralo se o novoj agendi za BiH u naredne četiri godine, ali očita je bila direktiva da se sadržaj razgovora ne objavljuje, čega su se pridržavali svi osim Dine Konakovića. Za jednu TV kuću je izjavio: „Ne mogu iznositi puno detalja osim da ovdje mora doći do radikalnih rezova.“
Sa nekih drugih sastanaka gdje su na noge Angeli Merkel i predstavnicima tijela EU vrlo nedavno pojedinačno išli lideri najvećih stranaka, gotovo da nije bilo nikakvih informacija. Ali, zahvaljujući stranačkoj i diplomatskoj nedisciplini i/ili ciljanim puštanjem informacija isplivali su neki odgovori na temu – zašto lijevo-građanske snage bojkotiraju nacionaliste i šta ustvari međunarodna zajednica želi od njih i od BiH ?!
EVROPSKA PERCEPCIJA
Percepcija većine članica EU jeste da je BiH u ovakvom stanju nesposobna za brz napredak i promjene ne zato što nema potencijala, nego zato što je značajan potencijal u pogrešnim rukama, blokiran korupcijom, izvitoperenim sistemom što su ga stvorile etnonacionalne partije dugogodišnjom vladavinom, zemlja je osiromašena kriminalom pod nadzorom države, a etničke vođe održavaju takvo stanje zajedničkim održavanjem atmosfere straha od rata ili od režima. Druga bitna precepcija tiče se sigurnosti – BiH sad već zaista figurira kao potencijalno žarište etničkih sukoba, ali još više kao evropska baza radikalnih islamista. Ovom posljednjem značajno je doprinijelo hrvatsko panjkanje Bosne i Hercegovine u tijelima EU koje su zvaničnici RH poduzeli iz svojih razloga, ali se to dobro primilona evropske i američke paranoje i opravdane strahove od terorizma. Dakle, Evropa i SAD će se uskoro ponovo baviti Bosnom i to na sasvim specifičan način, što se neće svidjeti nacionalnim strankama, posebno njenim liderima. Upravo iz tih razloga je pravovremeno prije izbora ljevici i građanskim strankama sa Zapada sugerirano da se ne vezuju za nacionalne stranke, da ih time ne jačaju jer će radikalne reforme biti usmjerene upravo na njih.
Naime, suština „radikalnih rezova“ koje će najjače evropske vlade i SAD podržavati u BiH jesu kadrovske, političke i programske reforme tj. čišćenje od kadrova koji su motori devijantnog i pogubnog djelovanja na državu i društvo i suzbijanje nezvaničnih, ali konkretnih i opasnih politika.
Što se tiče SDA, ono što Evropi najviše bode oči jeste Izetbegovićevo koketiranje sa turskim liderom Erdoganom, njegov pretolerantan odnos prema selefijsko-vehabijskoj zajednici i manipulatorski odnos sa Islamskom zajednicom BiH koju je pretvorio u svoje političko i propagandno oružje. Nikome u Evropi nije promakla uloga IZ BiH i imama na posljednjim izborima po scenariju SDA. A propuštanje da se državnim obavještajno-istražno-sudskim instrumentima obračuna sa selefijsko-vehabijskom zajednicom na Zapadu se već ne smatra nesposobnošću lidera SDA, nego svjesnim pretvaranjem tih radikala u vlastitu huntu. Nadalje, nacionalne stranke se smatraju i nosiocem korupcije zbog koje nikakve strane investicije, a time ni profit stranih kompanija u BiH, ne mogu uspjeti. Šta slijedi ?
ČISTKA SDA OD GLAVE
Iz svega se razaznaje sklonost Zapada političkom kraju Bakira Izetbegovića. A do smjene na čelu SDA može doći već na narednom kongresu Stranke. Već se u političkim krugovima procjenjivalo da je popularnost Bakira Izetbegovića u posljednje vrijeme rapidno u padu zbog niza političkih gafova na štetu države (propala revizija presude protiv Srbije, zataškani procesi za korupciju protiv SDA tajkuna, „slučaj Memić“, skandalozna politička igra oko kandidata za Predsjedništvo, negativan image supruge Sebije, nesnalaženje u konfliktima sa Dodikom i Čovićem…). U nekoliko se navrata licitiralo sa Denisom Zvizdićem kao nasljednikom, a koji ima i lični motiv za sučeljavanje nakon što se Izetbegović kroz predizbornu farsu poigrao s njegovim dignitetom. Zapravo, moguće je da je Izetbegović već tada znao za nakane Zapada te je u startu bacio pod noge konkurenta koji bi na stranačkom kongresu kao protukandidat bio puno jači iz kabineta Predsjedništva BiH! Sa te pozicije Zvizdić bi se lakše oteo kontroli i umjesto da sluša Bakira postao bi lako batina Zapada. Zato više ne treba Zvizdiću stavljati metu na čelo, jer će vjerovatno isplivati neko na koga sad niko ne obraća pažnju.
Nakon smjene Bakira slijedilo bi rasformiravanje njegove lične hobotnice – ljudi na operativnim pozicijama u privrednim i upravnim strukturama gdje sada odlučuju o svemu – o investicijama, tenderima, zapošljavanju, otpuštanju, privatiziraju ogromna javna sredstva, upravljaju životima ljudi čineći od njih glasačku masu. Pravosuđe više neće moći odlagati procesuiranje enormnog privrednog kriminala, posebno mahinacija sa javnim novcem i u državnim firmama, kao ni neke frapantne privatizacijske pljačke pa se može očekivati da će se desiti i prvi „bh. sanader“ proces. To ne znači da će se na meti naći samo tajkuni iz reda SDA, ali je ova stranka ciljana kao „primarni karcinom“ federalne polovine države, zajedno sa HDZ BiH.
Zatim, bit će neminovan prekid nezdravog odnosa SDA i Islamske zajednice. Doći će na red i ugovor između IZ BiH i države BiH, ali uz neophodne modifikacije koje će ići upravo za time da se otkloni mogućnost finansijske autonomnosti (od zakona i propisa BiH) Islamske zajednice tj. mogućnost zloupotreba finansija vjerske zajednice. Također, za očekivati je da bi uklanjanjem Izetbegovića i njegovog najužeg „štaba“ sa čela SDA (ali i njegovih ljudi u IZ) Islamska zajednica ustvari prodisala te da bi se ulema tek tada mogla posvetiti vjerskom, a ne političkom radu sa vjernicima. Time bi bila otklonjena jedna bitna poluga u SDA-ovom izbornom inženjeringu.
STOP MILITANTNOM RADIKALIZMU
Kako je rečeno, krucijalno u podozrenju Zapada prema SDA je to što je BiH već označena kao pokrovitelj pristalica radikalnog militantnog islama krivicom SDA kao i IZ BiH koji nevoljko razrješavaju ovo pitanje koje se u Evropi već artikuliralo kao – sigurnosna prijetnja. Ključni zahtjev Zapada bit će da se ovom paravojnom eskadronu oduzme političko pokroviteljstvo i zaštita od krivičnog gonjenja i procesuiranja od organa za provođenje zakona koji su sasvim stranački upregnuti. Poznato je da su sve policijske antiteroističke akcije prema rizično indiciranim selefijskim zajednicama propadale zbog pravovremene dojave „braći“ da sklone sve kompromitirajuće elemente. Pa su antiterorističke operacije završavale groteskno uz pljenidbu nekoliko praznih kompjutera. Dakle, od BiH će se tražiti eliminacija ove potencijalne sigurnosne prijetnje najviše vezane za povratnike sa arapskih ratišta i to na mnogo efikasniji način nego je provođenje Zakona o zabrani odlaska na strana ratišta.
Sada je nemoguće unaprijed znati detalje procesa što će ih otvoriti međunarodna zajednica u BiH, ali je jasno da se očekuje da rezultat bude modernizirana, što je moguće više sekularizirana SDA. Moguća je reafirmacija modela stranke kakav je zagovarao Sulejman Tihić i njegove pristalice, ako su dosad uopće opstali u Stranci.
I HDZ I SNSD USKORO NA „LEDU“
Naravno na meti se neće naći samo SDA. Vraćanje djelovanja u pravne i ustavne okvire očekuje i SNSD i HDZ BiH i to također, najprije oduzimanjem nezakonite finansijske i političke moći. Za očekivati je da će osnovne poluge u pacificiranju biti upravo njihovi glavni sponzori, Beograd i Zagreb. Već je vidljiva rezerviranost Zagreba prema Čoviću, nakon što je došlo do vidnog zahlađenja u tijelima EU zbog hrvatske zloupotrebe statusa članice prilikom političkih akcija u tijelima EU, a na štetu BiH. Hrvatska neće riskirati vlastiti interes i status u Briselu radi bilo kakve političke avanture Dragana Čovića. S druge strane, Vučić pritisnut konačnim rješenjem za Kosovo neće biti spreman da se bavi podrškom Dodiku. Ono što je važnije, Dodikovo zatezanje na pitanju „BiH u NATO-u“ ima ograničen upotrebni vijek. Onog momenta kad dođe do američko-ruskog kompromisa oko geopolitički bitnog parčeta planete „dobri momak Mile“ bit će pušten niz vodu, a NATO će moći kompletirati prostor Balkana pod kišobranom Saveza.
Dakle, i iz ishoda sjednice GO SDP-a postalo je jasno šta se tražilo od lijevih i građanskih partija – da bojkotiraju SDA. To je svakako bio plan prije izbora i računalo se sa dosta lošim rezultatom i odlaskom u opoziciju bar SDA i donekle HDZ-a. Ali, i čini se da su u SDA saznali za ovaj koncept pa su izbornom kradjom osigurali mnogo bolji rezultat, nego bi dobili poštenim izborima. Ovo sad komplicira situaciju i odgađa plan do narednih lokalnih izbora. Do tada bit će neophodno organizirati mehanizam za sprečavanja ponavljanja izborne krađe, kroz izmjene zakona ili bar tehničkih procedura i pravila. Što znači da je pred BH. blokom veliki posao, ali će nažalost presudni uticaj imati dosad često nepouzdana međunarodna zajednica.
(TBT, R.I.)
