Jedan, ranije neprijavljen, incident iz 2017. godine ilustrira rizike Trumpovog najnovijeg plana.
Incident u Siriji prije dvije godine, u vezi s prijevozom iranskog mobilnog toaleta, gotovo je doveo do sukoba između američkih i iranskih snaga, naglašavajući koliko brzo čak i manji događaji mogu dovesti do eskalacije.
Ova epizoda, prvi put ispričana ovdje, posebno je poučna, jer Trumpova administracija signalizira da bi mogla ostaviti manji broj snaga u Siriji i Iraku da nadgleda iranske aktivnosti.
Neki analitičari i američki zvaničnici smatraju da promjena misije tih snaga može povećati izglede za rat između Sjedinjenih Država i Irana – i da čak nije u skladu sa Ustavom SAD-a.
U decembru 2018. predsjednik Trump je najavio da povlači sve trupe iz Sirije, ali su prošli mjesec izvori u administraciji kazali za FP da planira ostaviti manji broj snaga u zabačenoj bazi u jugoistočnoj Siriji, daleko od posljednjih ostataka ISIL-a, kako bi se mogli suprotstaviti Iranu. Trump je potom izjavio da neke trupe želi ostaviti u Iraku iz istih razloga.
„Želim biti u mogućnosti nadgledati Iran,“ izjavio je za CBS. „I dalje ćemo pratiti i dalje ćemo gledati,“ kazao je.
U objema zemljama, strategija bi mogla dovesti do suštinske operativne promjene, podižući brojna pitanja o misiji. Bivši predsjednik Barack Obama povukao je 2011. sve američke snage iz Iraka, okončavši tako rat od 2003. Ipak, operacije ISIL-a kojima su poharane velike teritorije Iraka i Sirije 2014., potaknule su SAD na vojnu intervenciju u objema zemljama, uz koaliciju s drugim vojskama, i borbu protiv militanata.
„Koja je strategija? Koja bi bila pravila angažmana? Kako bismo izbjegli da budemo uvučeni u regionalni rat?“ kazala je Kelly Magsmen, podpredsjednica nacionalne sigurnosti i međunarodne politike u Centru za američki napredak. „Da služim u Siriji, žellela bih znati kojeg vraga radim tamo i kako se moja misija uklapa u strategiju.“
Incident s mobilnim toaletom, opisan ovdje prvi put, odigrao se u maloj američkoj bazi al-Tanf, koja se nalazi uz potencijalnu iransku rutu snabdijevanja kroz Irak do Sirije u jugoistočnom dijelu zemlje, u maju 2007. – u vrijeme povišenih tenzija širom regije. Samo nekoliko sedmica ranije, SAD je lansirao krstareće rakete na Shayrat zračnu bazu sirijskog režima kao odgovor na napad hemijskim ružjem na Khan Shaykhun. Noć nakon raketnog napada, u večer 8. aprila, sam al-Tanf se našao pod napadom boraca ISIL-a. U borbi koja je uslijedila poginula su tri sirijska vojnika.
U narednih par sedmica situacija je ostala napeta. 9. maja navečer, Rusija je predvodila napad samo 20-ak kilometara dalje od al-Tanfa – dovoljno blizu da vojnici mogu čuti letjelicu, prema navodima američkog zvaničnika odbrane koji je tražio anonimnost. Upozoreni, američki zvaničnici brzo su ispregovarali sporazum s Moskvom o pravovremenoj obavijesti kad god ruski avioni izvršavaju napad u krugu od 55 km oko garnizona kako bi se pobrinuli da ne ugroze koalicijske snage.
„Sporazum je bio o zračnim napadima. Ubrzo je postao naš narativ da je ovo naša teritorija,“ kazao je zvaničnik o zoni isključenja od oko 55 km.
Nekoliko dana kasnije, grupa prorežimskih snaga, za koje se vjeruje da su povezani s Iranom ili libanskim Hezbollahom, kazala je američkim zapovjednicima, preko ruskih posrednika, da namjeravaju proći kroz al-Tanf i udružiti s grupom snaga u Iraku koje podržava Iran, a koje su se kretale ka granici. Sjedište zajedničke oprativne grupe sa SAD-om na čelu odbilo je odgovoriti na poruku, a njihov nedostatak reakcije Rusija je očito shvatila kao pristanak.
Situacija je brzo eskalirala. 18. maja, prorežimska grupa počela je formirati ključni položaj samo 30 km od al-Tanfa. Iz sjedišta koalicije naredili su zračni napad u kojem je poginula jedna osoba, a uništena dva kamiona, tenk i buldožer, kazao je zvaničnik (svjedočenje podupiru medijski navodi iz tog perioda).
Američki vojni zvaničnici kazali su Rusiji da bi grupa mogla ostati na mjestu, ali se ne bi mogla kretati prema al-Tanfu i ne bi mogla dovoziti potrepštine. Američki zvaničnici kazali su Rusima da će koristiti vojnu silu da ojačaju direktivu, izjavio je zvaničnik za FP.
Naredni dan, 19. maja, američke snage detektirale su vozilo koje se kreće prema grupi, prevozeći mobilni toalet. U sjedištu koalicije izdata je naredba za napad.
Napad se nikad nije desio. Vojnici odgovorni za operacije u Al Udeid zračnoj bazi u Kataru – komandnom i kontrolnom centru zračnih snaga širom regije Centralne komande američkih oružanih snaga – odbili su izvršiti napad jer nisu vjerovali da se radi o „pravoj naredbi koja je u skladu sa pravilima angažmana,“ kazao je zvaničnik, nazivajući ideju prijetnje američkim snagama „komičnom“.
„Rekli su nam tačno šta namjeravaju uraditi i nismo im rekli ne,“ izjavio je zvaničnik. „Pravimo odmak od Ustava kada vojni zapovjednici odaberu koristiti američke vojne snage protiv snaga druge države u nedostatku kredibilne, neizbježne prijetnje.“
Potpukovnik Josh Jacques, glasnogovornik za Američku centralnu komandu, nije mogao ni potvrditi ni negirati incident. Istaknuo je da Ministarstvo odbrane ne registrira napade koji se ne dese.
„Južna Sirija ostaje tijesno i kompleksno bojno polje,“ kazao je Jacques.
Incident je istaknuo neugodnu pravnu poziciju u kojoj su se američke snage našle u regiji. Po Odobrenju upotrebe vojne sile iz 2001.godine (AUMF) – koje odobrava borbu protiv nedržavnih militantnih grupa poput ISIL-a ili al Qaede – američkim oružanim snagama nije dozvoljeno ciljati državne aktere poput iranskih, ruskih, sirijskih ili posredničkih režimskih snaga u Siriji osim ako su napadnute ili odgovaraju u samoodbrani, naglasila je Melissa Dalton iz Centra za strateške i međunarodne studije.
Ali Matthew Waxman, profesor na Pravnoj školi Columbia, koji je služio na višim pozicijama u State Departmentu, Ministarstvu odbrane i Vijeću za nacionalnu sigurnost, kazao je da je američko prisustvo u Siriji već odavno ustavno nejasno. Obamino korištenje AUMF-a iz 2001.da opravda operaciju bilo je „prilično pretjerano“, kazao je Waxman.
„Trumpova administracija nije ponudila jasno zakonsko opravdanje za zračne napade kao odgovor na Assadovu upotrebu hemijskog oružja,“ kazao je.
Waxman očekuje od Trumpove administracije da iznese argumente o nužnosti ostanka SAD-a u Siriji, posebnoo u al-Tanfu, zarad odbrane od ISIL-a
“Da li je to u suprotnosti sa izjavama predsjednika da je ISIL poražen? Naravno da jeste, ali ova administracija rutinski odbacuje predsjednikovu retoriku kao nebitnu za njen pravni položaj,” rekao je.
Međutim, postoje znaci da će, nakon godina neuspjelih pokušaja da se donese novo Odobrenje za upotrebu vojne sile, Kongres zauzeti čvrst stav po pitanju zadržavanja manje grupe oružanih snaga u al-Tanfu kako bi pazio na Iran.
„Kongres nije odobrio anti-iransku misiju u Siriji. Istina je da je pravni osnov za američko vojno prisustvo u Siriji, AUMF iz 2001. godine, prilično je nestabilan i treba ga ponovo razmotriti,”rekao je pomoćnik senatora Bernieja Sandersa. “Svaki potez Trumpove administracije da se proširi odobrenje da još više uključi operacije protiv Irana definitivno će izvući odgovor od Kongresa.”
Magsamen, iz Centra za američki progres, izjavila je da je akcija Kongresa odavno bila potrebna.
“Dvije godine nemamo pravu kontrolu nad ratovima tokom ove administracije”, kazala je. „Naša misija u Siriji je usmjerena na borbu protiv terorizma i pokrivena AUMF-om 2001. godine. Ako se to promijeni da se Iran zastraši, to je potpuno nova situacija.”
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)