Vladimir Šeks je kao komunistički tužilac blisko surađivao sa kolegom
Sulajmanom Tihićem, a kao hrvatki nacionalist branio je „muslimanske intelektulace“
osuđene 1983. skupa sa Alijom Izetbegovićem
Stjepan Đureković (u krugu) Josip Perković i Anto Nobilo
Ivan Lasić (81) zvani Gorankić 1983. godine, dva mjeseca prije
ubojstva Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, postao je šef Drugog
odjela za neprijateljsku emigraciju Savezne službe državne bezbjednosti u
Beogradu. Lasić je u utorak ispitan putem videolinka iz Mostara na Visokom
zemaljskom sudu u Münchenu na suđenju svojim nekadašnjim kolegama Josipu Perkoviću i Zdravku
Mustaču optuženima za
sudjelovanje u pripremi tog ubojstva.
– Dan nakon ubistva Stjepana
Đurekovića prilikom dolaska na posao nazvao me Aleksić iz Saveznog SUP-a, pozdravio me s
“Dobro jutro!” i doslovno mi rekao: “Jutros ti je jedan manje.” Pitao sam ga o
čemu se radi, a on je odgovorio da je sinoć nađen mrtav. Na moje pitanje tko,
rekao je “Ina direktor”. Bio je to uobičajeni izraz za Đurekovića. Zamolio sam
ga da mi odmah pošalje originalni izvještaj. Bio sam zaprepašten jer sam ja bio
na čelu službe, a Aleksić mi je rekao da Nijemci otvoreno govore da je to djelo
jugoslavenske tajne službe. Istog trena sam otišao kod podsekretaraSrđana
Andrejevića, koji je, čim je čuo što se dogodilo, rekao da o tome moramo
izvijestiti sekretara. Zajedno smo otišli u kabinet Stane Dolanca. Ja sam prenio
koliko sam dobio od Aleksića, rekao sam da ću dobiti original dokumenta i
posebno sam naglasio da nas Nijemci optužuju. Dolanc je na to pitao “Što je s
ekipom?”. Bio sam zatečen i rekao da o tome ništa ne znam, a Dolanc se
nadovezao: “Nije čudo da su Nijemci digli galamu jer nije prvi put. Mi moramo
prekinuti s tim. Ja sam to govorio Franji (Herljeviću op.a.), ali me nije poslušao. Obrukali
smo se s onim djetetom u Italiji (ubojstvo obitelji Ševo op a.)” – prepričao je u utorak Ivan
Lasić ustvrdivši da je znao samo za prethodnu dezinformacijsku kampanju protiv
Đurekovića dok o samom planu likvidacije nije imao nikakvih saznanja.
Naglasio je da ni kasnije nije
vidio nikakve službene dokumente ili infromacije koji bi se odnosili na
ubojstvo Đurekovića. No, potvrdio je da je nekoliko dana nakon razgovora kod
Dolanca od svog prethodnika na čelu Drugog odjela savezne službeStanka
Čolaka čuo da je sve u redu i
da je “ekipa kompletna”. Osim toga, Čolak mu je rekao kako je čuo da je bio kod
sekretara te mu je najavio da će svako jutro dobivati “hrpu bez sadržaja vezano
za ubojstvo Đurekovića”. Čolak mu je tada rekao i da će on o svemu obavijestiti
Josipa Perkovića.
Svjedok Lasić, međutim, s
ubojstvom nije izravno povezivao Perkovića koji je tada vodio isti odjel na
republičkoj razini u Zagrebu, a Đureković je ubijen u garaži njegova doušnika Stiva, odnosno Krunoslava Pratesa. Rekao je
kako je kansije u razgovoru pitao Perkovića očekuje li probleme s obzirom da
Nijemci optužuju službu. – Iznenadio se i pitao zašto bi on imao problema. Meni
se učinilo nepristojnim dalje propitkivati pa sam mu rekao da ne mislim na
njega osobno već na njegova suradnika koji je bio u neposrednoj blizini.
Doslovno je odgovorio: “Zašto bi on imao problema, jedino ako je do ključa, a
ključ je imao i on i Đurekovićeva ljubavnica, kazao je Lasić.
U svome iskazu Lasić je ustvrdio
da SDS nije povezivao Đurekovića s terorizmom niti ih je on zanimao u tom
smislu. Međutim, napomenuo je da se i jugoslavenska vojna obavještajna služba
zanimala za Đurekovića jer su sumnjali da je Nijemcima mogao reći pojedinosti o
skladištima nafte u Jugoslaviji.
Ivan Lasić na kraju svjedočenja
prozvao je Vladimira Šeksa da je bio špijun Udbe. Naime, Lasić je
ispričao kako je 1992. bio otet i da je tada jedan tužitelj iz Zagreba trebao
doći i ispitati ga. Odgovarajući na pitanje, Lasić je rekao kako se radilo o
Šeksu, koji kao bivši špijun Udbe nije htio ispitivati špijune Udbe…
(The Bosnia Times / Jutarnji
list)
