ANALIZA
Samo u ovoj godini u Americi su se desile 294
masovne pucnjave. Nažalost, ova cifra ukazuje na to da Americi ne prijeti
opasnost izvana koliko iznutra.
Piše Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Pucnjava po školama je postala zastrašujući
dio američke svakodnevnice, kako je priznao i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Obama.
“Ovo se ipak nekako desilo. Moj odgovor na
ovom podijumu prestaje biti dio te svakodnevnice… Postali smo nijemi na
događaje poput ovoga,” izjavio je predsjednik.
Napad koji je prije par sedmica na Umpqua
koledžu u Oregonu izvršio 26-godišnji muškarac, rezultirao je smrću deset
ljudi, te je bio 45-ti u nizu napada koji su se desili tokom ove godine širom
Sjedinjenih Američkih Država. FBI definira incidente u kojima četvero ili više
ljudi biva ubijeno kao masovnu pucnjavu. Ako se vodimo ovom definicijom, onda
su se samo u ovoj godini u Americi desile 294 masovne pucnjave.
Nažalost, ova cifra ukazuje na to da
Americi ne prijeti opasnost izvana koliko iznutra.
Američka zajednica je prestrašena, plaši se
poslati djecu u školu, gdje se desila većina ovih oružanih napada. U pitanju
nisu samo masovne pucnjave, nego i uvriježena društvena zla, poput rasizma,
koja su uticala na to da se društvo koje je nekada bilo poznato po slobodi i
napretku, sada suočava sa noćnom morom.
Ovako nasilni incidenti su skrenuli pažnju
na kontroverzna pitanja poput onog o kontroli oružja u Sjedinjenim Američkim
Državama, gdje se svaka osoba može vrlo lako naoružati.
Nakon svake pucnjave, zakon o posjedovanju
oružja, koji je, usput rečeno, jedno od glavnih pitanja o kojem se razilaze
mišljenja demokrata i republikanaca, postaje glavnim predmetom rasprave. Rezultat
je toliko zastrašujući da se naprosto ne može ignorirati. Svake godine ovakve pucnjave u Americi liše života više od 33 000 ljudi. Ova cifra uključuje
nesreće, ubistva i samoubistva. Istraga koja se vodi u svakoj državi pokazala
je da je ova cifra veća u državama koje imaju labavije zakone o nošenju i
posjedovanju oružja. Upravo zbog ovakvih brojki postavlja se pitanje: Da li su u pravu demokrati ili republikanci kada
je riječ o zakonu o posjedovanju oružja? Da li bi se ovi užasni masakri
zaustavili kada ne bi bilo oružja? Ili “Da li je problem u ljudima, a ne u
oružju,” kako tvrde republikanci?
Postoje dva razloga zašto neko može doći u
situaciju da usmrti drugu osobu; ili je mentalno bolestan, ili se priklonio
ideologiji koja poziva na ubijanje. Jako je bitno da se u kontekstu zakona o
nošenju oružja, mentalno oboljenje jasno identificira. Svi znamo da slijedi
tragični ishod svaki put kada oružje padne u ruke mentalno oboljele osobe.
Ideološka izopačenost koja predstavlja
pravi razlog ovih napada, predstavlja temu koju negiraju Amerika i ostatak svijeta. Malo pažljivija
analiza ovih napada širom svijeta ukazuje na to da napadači obično
diskriminiraju na osnovu etničke i religijske pripadnosti, da smatraju žrtve
nižom rasom, da tvrde da doprinose procesu prirodnog odabira, te da u biti
imaju anarkističko-komunistička ili fašistička ubjeđenja. Žalosno je to što
obrazovni sistem u gotovo svim državama uključujući i Sjedinjene Američke
Države, nudi svojim studentima materijalističko obrazovanje koje je je u
mogućnosti da razvije ovakve ideje, da ih uvjeri u to da se “moraju boriti kako
bi opstali”. Naravno, to nije nešto u što vjeruju svi mladi ljudi; oni koji
smatraju da je i njih, i sve ostale stvorio Bog, svakako da predstavljaju
većinu. Međutim, ukoliko vjeruju u Boga, oni razmišljaju drugačije od onoga
čemu ih uči obrazovni sistem. Oni koji nisu u stanju da tako postupe, odrastaju
u društvu koje smatraju mjestom gdje se sukobljavaju takozvane inferiorne rase.
Osoba koja prihvati ovakav način života, postaje marksistički terorista,
fašista koji želi uništiti sve ostale rase, a onda neko pomisli da može pomoći
i prirodnom odabiru tako što počini masovni masakr u školi.
Da se vratimo pitanju da li je problem u
“oružju ili u ljudima”, a odgovor , naravno, glasi da problem leži u ljudima.
Ako ljudi u različitim društvima odrastaju
u materijalističkom obrazovnom sistemu koji opravdava ubistvo, vjeruju da će
ova ubistva “doprinijeti nasumičnom redu u prirodi”, kao i to da promoviranjem
izopačene ideje da i sami mogu napredovati i ojačati kroz sukobe, postati
civilizovaniji ukoliko pregaze sve one koji su slabi, onda se ne trebamo
iznenaditi ako ljudi koji razmišljaju na ovakav način smatraju da je ubistvo, u
stvari, legitimno. Pravi problem leži u činjenici da su trenutni obrazovni
sistemi zasnovani upravo na ovakvom vjerovanju.
One grupe u Americi koje opravdavaju
nošenje oružja trebaju razmisliti o tome zašto problem ne leži u oružju, nego u
ljudima. Oni ne smiju umanjiti problem tako što kažu da “Oružje nije krivo za
zločine”, nego trebaju biti svjesni da je razmišljanje koje podržava ubijanje
utkano u sam sistem obrazovanja. Ako žele spriječiti ubijanja zalaganjem za
slobodu posjedovanja oružja, onda moraju razviti sistem koji će odgajati djecu
koja su jača u duhovnom, a ne u materijalnom smislu.
U međuvremenu, oni koji se protive slobodi
posjedovanja oružja, ne smiju razmišljati na način da kažz da je “oružje
odgovorno” za ovaj problem, te se skoncentrisati na pravi problem. Oni ne smiju zaboraviti
činjenicu da osoba koja ima izopačena vjerovanja, može doći do oružja na ovaj
ili onaj način.
Bitno je da se ove dvije grupe u Americi
udruže i nađu pravo rješenje ovog problema. Sve dok se ne uradi revizija
obrazovnog sistema, sve dok se ne promijeni dominantno materijalističko
vjerovanje, sve dok ne počnemo odgajati mlade ljude da budu jaki u duhovnom smislu,
ovi masakri će i dalje biti dio svakodnevnice. Rješenje je jednostavno i u
našim je rukama. Sve što trebamo učiniti jeste da prestanemo ignorisati stvarni
problem.
(The Bosnia Times)