ANALIZA
Masakr u Ankari trebalo bi posmatrati u svjetlu novih „sfera
utjecaja“ koje se trenutno stvaraju, imitirajući Sykes-Picot sporazum.
Piše Akif Emre, thebosniatimes.ba
Masakr koji se dogodio na Crnu Subotu pokolj je koji će
ostati urezan u sjećanje države Turske na jedan duži vremenski period.
Granice nastale potpisivanjem Sykes-Picot sporazuma nisu
uokvirene krvlju. Ovo je uništeno prolivenom krvlju na svim frontovima, od otomanskih
Dardanela, preko Palestine, Basre, do Kavkaza.
Bliski istok nastao je kao rezultanta ove jednačine. Ovdje su i oni državnici
koji nisu bili platili cijenu, također iznikli na novim temeljima. Nije
postojao niti jedan politički razlog za uspostavljanje odvojene iranske i
sirijske države.
Rezultati povlačanja granica i karte koja je nastala uslijed
potpisivanja Sykes-Picot sporazuma, „nahranili“ su imperijalne ambicije ali i
pomutili ispreturane linije kulturoloških i historijskih veza tog regiona. Ovi
događaji su se pretvorili u strategiju primjenjivanu poslije okončanja hladnog
rata. Postojeće granice napravile su mjesta novom balansu. Britanska
imperijalistička misija je ugovorena u Sjedinjenim Američkim Državama, sa Rusijom
u ulozi rivala u ovoj novoj jednačini hladnog rata.
Uprkos polarizaciji istočnih i zapadnih granica, političke
granice se nisu promijenile tako brzo; one su nastavile nasljeđe Sykes-Picot
sporazuma. Iako je većina stanovništva posjedovala istovjetne osnove jezika i
religije, skrojen je okovratnik u formi novog nacionalnog identiteta. Ovakav
slijed događaja zbivao se do kraja ere hladnog rata. Turska se već tada bila
otvorila prema novom svijetu, istovremeno praveći zid između sebe i Bliskog
istoka. Arapske zemlje nastavile su političku igru sa svojim umjetnim
granicama. Jedini pravi faktor u ovoj priči bila je ruta naftovoda.
Ova moja preambula cilja da pokaže otpor etničkih grupa i
sekti bez obzira na rascjepkanost na Bliskom istoku. I dalje postoje prepreke
na putu Sykes-Picot sporazuma. Ono što to pokazuje jeste da sada postoje novi
akteri i nove strategije, bez obzira na globalne ravnoteže ili rivalstvo.
Proces koji je započeo sa američkom invazijom na Irak daje
dosta naznaka onoga što će se događati i kakav će vid globalnog balansa i
administracije stupiti na scenu. Krvavi
nacionalistički ratovi skrojeni su kako bi se svijetu pokazalo kao da je evropska
historija imala kasni ulazak na svjetsku pozornicu.
Ukratko, nametnuti konflikt sekti Iraka i Sirije prolio je
krv između ove dvije države. Sličan konflikt zasnovan na etničkim permisama
upravo je u pokušaju. Sykes-Picot
sporazum uspio je da pokida nacionalne granice, ali ne i one humanitarne i
geografske.
Balansi koji su nastupili potpisivanjem Sykes-Picot sporazuma,
a koji se pojavljuju na horizontu nisu do sada promijenili nacionalne granice
međutim, humanitarna i kulturna mapa Bliskog istoka na rubu je raspada.
Kao rezime, tragedija Iraka bila je siguran znak nastupajuće
katastrofe. Sukob sunita i šiita u Iraku, nacionalistički zanovan
kurdsko-arapski sukob koji je vodio do dislucije, sve ovo vodilo je ka daljnjoj
tragediji. Sukob između različitih sekti koji su sada odvija u Siriji, umjesto
da je lokalnog karaktera, razvio se u rat regionalnih razmjera. Iza svega
ovoga, globalne sile postavljaju nove glumce na njihova mjesta, vrebajući i nadmećući se za njihovo vrijeme
na sceni.
Cilj ove nove ere konflikte jeste prije uzimanje zaliha
socijalnog inžinjeringa nego što su to neke političke koristi. Napravljene
frakcije zasnovane na mržnji i krvi, one koje naglašavaju razlike i
transformišu historiju u sredstvo mržnje sastavni je dio ovog društvenog
inženjeringa. Bombaši samoubice koji simboliziraju razlike u određenoj sekti i
naciji, ubijajući nevine ljude pri svojim akcijama, politička su pozadina ovog
društvenog dizajna.
Bijes koji je izazvao optužbe koje su proistekle iz masakra
u Ankari, može se tumačiti na osnovama ove perspektive. Sjeme krvi i mržnje iz
kojeg izniče društvena polarizacija, sije se sa velikom upornošću u Turskoj. Politički
ciljevi onih koji se hrane krvlju i spremni su da uništi dušu Turske bez
treptanja, oni su kojih se treba bojati.
Turska je do sada upropastila igre mnogih. Način
razmišljanja političara koji koriste ideološki bijes, onih koji uzimaju i
koriste nemoć potlačenih i pretvaraju ih u etničke i sektačke sukobe, uistinu
je i dalje živ.
(Prevod i obrada: The Bosnia Times)