Gotovo četiri godine nakon što je Njemačka pustila gotovo milion izbjeglica kroz svoja vrata, ona se polahko zatvaraju kada je riječ o traženjima azila, a sve je više deportacija.
Taj se trend nastavlja iako je broj ljudi koji dolaze u Evropu pao za 80 posto od vrhunca migrantske krize 2015. godine, pokazuju podaci UN-a.
U srijedu, ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer najavio je kako će Njemačka 2018. primiti oko 185.000 tražitelja azila, što je 17 posto manje od prošle godine, a 2015. je to bilo čak 890.000.
“Problem je pod kontrolom. Napravili smo reda. Nudimo zaštitu onima koji su ranjivi, no, populacija će prihvatiti azilante samo ako one kojima zaštita nije potrebna vratimo u njihovu domovinu” , rekao je Seehofer.
Ponosno je istaknuo kako je broj unutar “gornje granice” dogovorene unutar koalicije koja je na vlasti u Njemačkoj, piše CNN.
Ono što nije rekao jest da dok broj aplikacija pada, broj deportacija raste. Udvostručio se u poređenju s prošlom godinom te popeo na 20.000 godišnje, i ostao je jednak uprkos velikom padu dolazaka.
Prošle godine, više je od 8.000 ljudi poslano natrag u države EU gdje su prvo i došli. Brojevi ukazuju i na to kako se zemlje EU i dalje svađaju oko toga ko bi trebao biti odgovoran za nadolazeće azilante. Više od 30 posto je vraćeno Italiji, no Grčka je odbila preuzeti dio ljudi poslan iz Njemačke, a Mađarska nije uzela nikoga.
Indikacija je to da Njemačka mijenja smjer iz tzv. “Wilkommenskultur” (kulture dobrodošlice) koja je bila na snazi 2015. za vrijeme Merkelicine kampanje “Mi to možemo”.
Od tada su anti-imigracijske stranke poput AfD dobile na snazi. Nekoliko je vrlo medijski popraćenih kriminalnih djela preokrenulo javno mišljenje, počevši od seksualnih napada u novogodišnjoj noći u Kolnu 2015/16 kada su deseci žena napadnuti od strane “bandi muškaraca iz Sjeverne Afrike”, tvrdi policija.
Prošlog su ljeta izbili nasilni ulični protesti u gradu Chemnitzu nakon što su dva imigranta izbola lokalca. Radi toga su stranke centra morale malo “zategnuti uzde” kada je u pitanju imigracija, posebno stranka Angele Merkel.
No, nema neke garancije da će im nova taktika oštrine stvarno donijeti neke glasove. Oni su rasipani ili prema AfD-u ili, pak, Zelenima s lijeve strane spektra.
Prošle sedmice je donji dom njemačkog Parlamenta izglasao kako su Maroko, Alžir, Tunis i Gruzija na listi “sigurnih država” što tražiteljima azila iz tih nacija dodatno otežava posao.
Iz ministarstva kažu kako se iz tih zemalja 2017. prijavilo 15.000 ljudi no samo ih je sedmero dobilo azil.
Oko 300 ljudi dobilo je neku vrstu privremene zaštite, koja više neće biti moguća s obzirom da su to sada “sigurne zemlje”.
Dok Seehofer tvrdi kako će reklasifikacija ubrzati proces za izbjeglice, Luise Amtsberg, glasnogovornica Zelenih se ne slaže.
“Meni je najgore u ovoj debati da pokušava ljude u Njemačkoj prevariti da misle kako je reklasifikacija ove četiri zemlje potencijalno rješenje za sve naše probleme sa zakonima i praksama oko azilanata”, kaže Amtsberg.
Jedan stručnjak za imigraciju i advokat kaže kako se sada odbijaju ne samo novi aplikanti nego i oni koji su godinama u “sivoj zoni” i neriješenih statusa.
“Vidimo sada neku vrstu žurbe da se povećaju brojevi deportiranih, recimo ljudi koji žive u Njemačkoj već 30 godina, oženjeni su i tu imaju potomke. Oni će gotovo sigurno opet moći dobiti vizu, tako da je to trošenje resursa bez veze”, kaže Philipp Pruy.
“Postavlja se pitanje mogu li nastaviti s ovim deportacijama na duge staze jer su za to potrebni resursi. Treba se izdati niz dokumenata, privoditi ljude, izdati naloge, organizirati letove. Sumnjam da to može ostati na ovom tempu.”
(TBT, Agencije)
