The Economist je u svom evropskom izdanju primijetio da su beogradski protesti opozicije “povratak u budućnost, ali ovaj put s iPhoneima i selfijima”. Na sličan način kako se po Beogradu masovno protestiralo protiv Slobodana Miloševića početkom 90-ih, tako se danas protestira protiv Aleksandra Vučića.
The Economist je primijetio poeziju između dva događaja razdvojena jedan od drugog deceniju i po. Milošević je u jesen 2000. napokon pretrpio izborni poraz, a kako je odbijao predati vlast, mase su mu na ulicama skandirale: “Gotovo je!” Danas prosvjednici protiv Vučića skandiraju: “Počelo je!” Istina je da se oko broja demonstranata opozicija i vlasti ne slažu, u takvom situaciji drugo nije niti za očekivati.
Ali je jedna stvar očita, koliko god da ih je marširalo ulicama Beograda tokom šest sedmica, njihov broj se ne smanjuje, oni su uporni, i to se nastavilo sve do samog dolaska Vladimira Putina u posjet Srbiji. Teško je ne primijetiti određenu sličnost u dinamici između toga kako su izbili protesti u Srbiji u odnosu na neke situacije iz doba arapskih proljeća.
Borko Stefanović, predsjednik male stranke ljevice, “Levica Srbije”, koja u gradskom vijeću Beograda ima dva od 110 vijećnika i nikoga na višim nivoima, 23. novembra posjetio je Kruševac kako bi tamo nastupio na tribini Saveza za Srbiju, široke i raznolike opozicijske koalicije. Uoči održavanja tribine, njega i još dvojicu kolega iz stranke zaskočila je grupa ljudi maskiranih “fantomkama” navučenima preko glave i stala ih mlatiti drvenim palicama i metalnim šipkama.
Ministar unutrašnjih poslova rekao je iste večeri da tragaju za napadačima. Vučić je rekao iste večeri da su ih uhvatili. Stefanović je rekao da su napadači “plaćenici povezani s lokalnim poslovnim čovjekom, bliskim Vučićevoj vladajućoj stranci”. Za one koji ne znaju, ono što se događa u Srbiji ima odjeka i u visokoj svjetskoj politici, jer Srbija je prva u redu za sljedeću članicu EU-a.
The Economist prenosi da Stefanović tumači, a to ovaj medij posebno zanima, da lideri iz EU-a podržavaju Vučića, smatrajući da će time postići nekakav čvrsti dogovor oko Kosova, koje se od Srbije odvojilo još 2008., te posljedično osigurati određenu stabilnost na Balkanu. Kritičari Vučića nazivaju autoritarnim vođom koji kontrolira medijski prostor, posebno televiziju i novine koji su dandanas glavni izvor vijesti za starije građane.
Posljedica je to da najnovije ankete Ipsosa u Srbiji kažu da 44 posto građana smatra da zemlja ide u dobrom smjeru, da ih 33 posto misli da ide u lošem, a da bi između 65 i 75 posto, kad bi sada bili izbori, svejedno glasalo ili za Vučićevu stranku ili za neku od stranaka koalicijski povezanih s SNS-om. Zašto? Zašto što je ekonomija Srbije porasla prošle godine za 4,4 posto, zato što nezaposlenost pada, dolaze strane i investicije, a Srbijanci, čak i oni izvan Beograda, manje su siromašni nego što su bili.
Da nešto ipak nije u redu sa životom u toj zemlji pokazuje oko 50.000 građana koji iz nje svake godine odsele na neko sretnije mjesto. Premijerka Srbije Ana Brnabić optužuje vođe protuvladinih protesta da im pritužbe “nisu utemeljene na činjenicama”, a ona, kaže, namjerava nastaviti s reformama i investicijama u obrazovanje i digitalizaciju.
Protesti u Srbiji, iako neskriveno politički opozicijski, takvi su da na njima ne govori niko od predstavnika stranaka opozicije koje su se okupile, organiziraju ih i održavaju. Razlog je to što bi, da nastupi bilo koji od njih, bio izviždan od nekoga od okupljenih građana. Sve zato što su na tim protestima okupljeni od liberala do najgorih nacionalista. Primjerice, tamo je i Boško Obradović, kojega mnogi s centra otvoreno nazivaju “klerikalnim fašistom”.
A on uzvraća da je samo “moderno konzervativan”, posvećen demokratiji i obiteljskim vrijednostima. Obradović zagovara povratak vlasti Srbije na Kosovo i na ujedinjenje bosanskih Srba sa Srbijom. Ako se njega pita, Vučić je “počinio veleizdaju” time što je uzeo u obzir mogućnost razmjene teritorija s kosovskim Albancima. Obradović, usto, hvali Putina, Mattea Salvinija, Viktora Orbana…
“Srbija treba uhvatiti taj novi geopolitički voz”, kaže.
No, i on i ostali iz opozicije kažu da su spremni bojkotirati nove izbore. A to onda predstavlja problem Vučiću. Nakon takvih izbora novi parlament bi bio ispunjen isključivo njegovim ljudima i Srbija bi imala gadan problem predstavljati se kao normalna demokracija, spremna za EU, s takvim parlamentom.
(TBT)
