ANALITIKA
Komunistički Kurdistan koji
priželjkuju PKK/KCK obuhvata sjever Sirije (Rojava), jugoistok i istok
Turske (Bakur), te sjever Iraka (Bašur) i jugozapad Irana (Rojhilat).
Piše Harun Yahya, thebosniatimes.ba
PYD je PKK u Siriji, a ne predstavnik
sirijskih Kurda. Naoružani militanti PYD-a također čine YPG.
Baneri PKK/KCK, Abdullaha Öcalana i PYD
zajedno se viore na tornjevima sagrađenim na groblju u Kobaniju.
Bliži uvid u statut PYD stranke jasno
ukazuje da je usaglašen sa KCK sporazumom i statutom PKK. Drugim riječima,
propisi stranke PYD su identični strategiji KCK sporazuma za uspostavljanje
zapadnog krila takozvanog komunističkog Kurdistana na teritoriji Sirije.
PYD ima jednog lidera, a to je Abdullah
Öcalan. Vjerovanje u Öcalanovo vodstvo je najvažniji uvjet za ulazak u partiju.
Partija ne teži slobodi i blagostanju Kurda u Siriji, nego izgradnji
demokratskog konfederalizma, kao što i stoji u KCK sporazumu, i uspostavljanju
nezavisnog komunističkog Kurdistana. Još jedan od ciljeva u partijskim
propisima jeste ostvarivanje slobode za Abdullaha Öcalana.
U propisima PYD-a:
Prema odjeljku 2, nazvanom ‘Šta je
organizacija?’, Abdullah Öcalan je lider PYD-a, KCK-a, naroda Kurdistana,
Kongra-Gel-a i kurdske zajednice u Rojavi (sjeverna Sirija). Paragraf 3 odjeljka C, nazvanog ‘Članovi
organizacije,’ kaže da ‘Članovi partije moraju biti odani Abdullahu Öcalanu,
moraju težiti ka njegovu oslobađanju i osnivanju demokratsko-konfederativnog
sistema u Kurdistanu.’
Još se mnogo primjera može navesti.
Kada je Arapsko proljeće zahvatilo Siriju,
Assad, koji je bio u sukobu sa opozicijom u svim regijama države do 2011.
godine, počeo je gubiti teritorije u korist opozicionara, a posebno na
sjeveru. Assad je pokušao sklopiti sporazum sa PKK/KCK-om, kako bi smanjio
utjecaj na Slobonu Sirijsku Armiju na sjeveru države i kako bi spriječio Kurde
na sjeveroistoku da se pridruže opoziciji. Na osnovu ovog sporazuma Asaad je podržao PYD,
dio PKK/KCK terorističke organizacije u Siriji. (Pismo na ovu temu koje je
Öcalan poslao Assadu 2012. godine putem svog advokata pojavljuje se u registru
Istanbulskog Visokog krivičnog suda pod brojem 16.)
S obzirom da je treitorij na sjeveru
Sirije koji nastanjuju Kurdi u interesnoj zoni PKK/KCK-a, ovaj sporazum s
Asaadom je bio od životne važnosti za sposobnost ove grupe da se organizuje na
tim prostorima.
Zaista, komunistički Kurdistan koji
priželjkuju PKK/KCK obuhvata sjever Sirije (Rojava), jugoistok i istok
Turske (Bakur), te sjever Iraka (Bašur) i jugozapad Irana (Rojhilat). Kako bi
ostvarila ovaj cilj PKK/KCK se organizovala pod nazivima PÇDK (Partiya Çaresera
Demokrati Kurdistan – Kurdistanska Demokratska Partija Riješenja) u Iraku, PYD
(Partiya Yekitiya Kürdistan – Kurdistanska Demokratska Partija) u Siriji i PJAK
(Partiya Jiyane Azade Kürdistan – Kurdistanaka Partija Slobodnog Života) u
Iranu.
Prema strategiji PKK/KCK-a, primarni cilj
je autonomija relevantnih dijelova u četiri gore navedene države. Da bi
ostvarili ovu takozvanu autonomiju, PKK/KCK koristi koncept
“demokratizacije.” Te regije koje uspostave autonomiju će u narednoj
fazi pokušati uvesti federalni sistem koji će imati svoje vlade. Stvarni cilj
je iskombinirati ove četiri frakcije u cjelinu jednom kada se uspostave
federacije. PKK/KCK ovo sprovodi vrlo sistematično, te vjerno se držeći
svog plana sprovodi aktivnosti u ove četiri države.
Nemiri su pogodovali rastu PKK u Siriji,
ali “Proces rješenja” koji je usvojila Turska je također imao
indirektan utjecaj.
U svjetlu KCK sporazuma, primarni cilj
ovdje je uspostavljanje autonomne administracije u granicama Sirije.
Sprovodeći sistematsku studiju javnog mijenja, regiji je dato ime Rojava,
iako kao takvo nikada i nigdje nije postojalo ranije i kao da je dio takozvanog
Kurdistana. Onda se ovo ime počelo koristiti za regiju.
Kao rezultat Assadova sporazuma sa PKK/KCK
protiv Slobodne Sirijske Armije, organizacija je ubrzano rasla u sjevernoj
regiji države i povećala broj militanata. Kako je organizacija jačala
uspostavljana su i regionalna administrativna tijela. Ne samo da je Assad omogućio PYD, sirijski
ogranak PKK-a, nego im je dao i finansijsku potporu i opozvao nalog za hapšenje
Saliha Muslima, jednog od njihovih istaknutih lidera. Štaviše, Assad je
oslobodio militante PYD-a koji su služili kazne u sirijskim zatvorima.
Nadalje, prema sporazumu sklopljenom sa
PKK/KCK, Assad je dozvolio da PYD otvori kampove za regrutiranje i naoružavanje
militanata u Idlibu, Kobaniju i Kamišliju.
Od 2013. godine, uz pomoć PYD-a, PKK je
pojačala svoje aktivnosti za autonomiju i utemeljila se oko Kamišlija, koji se
sastoji od tri kantona (Afrin, Kobani i Jazeera) u sjevernoj Siriji.
Assad je dozvolio PKK militantima lagan
ulazak u Siriju iz Iraka. Kao rezultat toga, u prvoj polovini 2012. oko 800
terorista, članova PKK/KCK, ušlo je u Siriju iz Iraka sa svim svojim oružjem
bez ikakvih prepreka.
Organizacija PKK/PYD – koja je pojačano
rasla u Siriji – naoružavala je mlade sirijske Kurde starosti 14-20 godina i
prisiljavala ih da učestvuju u njenim aktivnostima. Pri tome, PKK je dovodila
mlade ljude iz Turske koje je ili prisilila ili obmanula da odu u sirijske
planine kako bi se pridružili redovima PYD, te ih je većina poginulo boreći se
protiv ISIL-a.
PYD, koja tvrdi da misli na budućnost
kurdskog naroda, nikada se nije borila ili učinila išta protiv Assadovih snaga
koje progone našu kurdsku braću. Naprotiv, namjerno su spriječavali našu kurdsku
braću da se ujedine protiv Assadovog režima i opstruirali jačanje opozicije
Assadu u onim dijelovima na sjeveru zemlje
koje nastanjuju Kurdi. Kao rezultat toga, opozicija nikada nije bila u
mogućnosti da uspostavi punu kontrolu nad sjeverom države.
Jedan od razloga za ovu suradnju PYD-a i
sirijskog režima je to što su oba marksističko-lenjinističke orijentacije i
ciljeva, a to je i razlog za neprijateljstvo prema Turskoj. I sirijski režim i
PYD Tursku smatraju egzistencijalnom prijetnjom, radi čega direktno podržavaju
jedni druge i PKK unutar Turske. Zato usmjeravanje sve pažnje Turske na
eliminaciju Assada, dok potpuno zanemaruje aktivnosti PYD-a u toj regiji,
predstavlja opasnost po njenu cjelovitost i jedinstvo.
Ono što Turska treba učiniti jeste objasniti
Evropi i SAD-u da PYD predstavlja terorističku frakciju PKK, a ne oslobodilački
pokret, te da potom zaustavi dotok novca i naoružanja za tu organizaciju. Sve
dok ne uspije to napraviti, veze Turske sa arapskim svijetom biće ometane od
strane PKK na jugu i rizik od raspada države će se povećavati.
(The Bosnia Times, Harunyahya.com)