“Organizator je predsjednik Srbije, jer da nije njega, ne bi nas bilo ovoliko, ne bismo znali protiv čega se borimo.”
U Beogradu su prosvjednici nosile bedževe i naljepnice “Počelo je“, što je u slučaju tako nemirnog, nezgodnog grada koji je masovno izlazio na ulice čak i tokom rata protiv Slobodana Miloševića, koji je iz rata masovno dezertirao, vrlo neugodna poruka po vlasti. Novinar Srđan Škoro zahtjev za ostavkom ministra policije zaoštrio je do krajnjih granica.
“U Srbiji je bilo raznih vlasti, ali ovolikih lažljivaca i lopova nikada nije bilo”, kazao je.
Jedan dio njegovog govora krajnje je precizno mogao istodobno mobilizirati i građansku i dobar dio nacionalističke Srbije:
“Nekada su zahrđalim kašikama crtali granice ovog naroda. Iza njih su ostala groblja, zločini, pustoš… Sada hoće i Srbiju da isprazne, jer, gdje su oni branili Srbe, tamo Srba više nema, ni u Krajini, ni u BiH, ni u Crnoj Gori. Neće ih biti ni na Kosovu i Metohiji, a ni u Srbiji.”
Uz transparente “10 posto od 5 miliona”, što je slogan LGBT pokreta, sve one pozive na obranu umirovljenika, obranu novinara od ubijanja, jer ubijeni su Oliver Ivanović, pokušano je ubojstvo Milana Jovanovića i Borka Stefanovića, uz sve one pozive na obranu demokratske, građanske Srbije, na ovim protestima protiv Aleksandra Vučića našli su svoje mjesto čak i predstavnici ekstremno konzervativnih pokreta kao što su “Dveri” Boška Obradovića.
Na ovim protestima okupljaju se čak i predstavnici takvih skupina kao što je udruga građana koji se protive da im se u ime projekata gradnje hidroelektrana, oduzima imovina, točnije zemljište.
“Dolazim odande gdje nema vlasti, gdje tuku i otimaju, a mi tražimo samo mir i rijeku”, u suzama je govorio Desimir Stojanov iz mjesta Rakita.
Povijest nas uči da su po vlasti jedne zemlje ovakvi svenacionalni protesti krajnje opasni, moderna povijest nas uči da su takve platforme uspijevale u samo nekoliko dana, praktično sati, srušiti čak i takve vlasti kao što je bila ona Nicolaea Ceaușescua u Rumunjskoj.
Posljednjih dana u Beogradu se događa nevjerojatna situacija, da su zajedničku točku okupljanja pronašle opcije od ljudi koji su godinama glasali za Liberalno-demokratsku partiju Čedomira Jovanovića, koji su se protiv Miloševića nadobijali batina i nagutali suzavca, preko LGBT aktivista, aktivista za obranu od otimačine imovine građanima, penzića, do odranije krajnje neslavnih “Dveri”.
I ovaj put sa zvučnika je treštalo “ovo je zemlja za nas” Ekatarine Velike, Haustorovi “Sejmeni”, “Šejn” i sličan repertoar koji poziva na građanski bunt i obranu od opresije. Vučićeva administracija, sada je savršeno jasno, od početka je razumjela o kakvim razmjerima svenacionalnog građanskog bunta je riječ.
Sad se već najavljuje širenje protesta na druge gradove po Srbiji, ne samo na Beograd koji je zapravo još od 1991., ako ne i ranije, funkcionirao najvećim dijelom kao grad pod okupacijom nacionalističkih državnih vlasti. Samo što Vučićeva administracija nije znala kako da se postavi. Zato i jest bilo moguće da se danima iz predsjednikovog ureda odašilju panične poruke o “snagama iz Hrvatske” koje manipuliraju protestima, da se na najgrublji način potiče hajka na novinara HRT-a koji je odande izvještavao, da najagresivniji provladini mediji napadaju čak i Jadranku Kosor.
I dok je Vučićeva administracija prepoznala da se ovo neće moći riješiti pukom golom silom niti teorijama zavjere, jer građani poručuju da više ne žele biti siromašni, gladni, poniženi, u opasnosti od bezvlašća ili vladavine sile, Milorad Dodik to još nije shvatio i još uvijek navodi da “iza protesta u Banjoj Luci i Beogradu stoji strani faktor“.
Sve kad bi tome i bilo tako, riječ je o očitom nerazumijevanju objektivnog stanja u kojem je nezadovoljstvo građana, njihov egzistencijalni strah i očaj objektivna, stvarna okolnost. Slična je bila i ona reakcija vlasti u Beogradu na prve proteste, kada su udarili po medijima, čak i stranima, primjerice iz Hrvatske, sve u panici. Lako je prepoznati da je ta panična reakcija srbijanskih vlasti bila razlog sadašnjeg vrlo opreznog praćenja protesta ne samo medija iz Srbije, nego i onih iz susjednih država.
Tome su odlično doskočili s Al Jazeere Balkans, minutama puštajući što imaju za reći sudionici protesta.
“Cijene benzina su nam najviše u Europi, a plaće skoro najniže”, rekao je Aleksandar iz Beograda.
“Pa znate tko je trenutno na vlasti, rehabilitirana radikalska kompanija”, ukazao je Slavko iz Beograda na političku povijest Aleksandra Vučića u Šešeljevoj Srpskoj radikalnoj stranci.
“Ovo već prerasta u civilizacijski problem, ovaj život ovdje. Ovo više nije stvar stranačkih borbi, ovo je više nepodnošljivo”, rekao je Rajko iz Beograda.
Beograđani Tatjana i Ivan došli su protestirati sa svojom malom djecom, kažu upravo zbog njih.
“Ovo što se sada događa stvarno je strašno. Vraćamo se u 90-e, a tko je preživio 90-e zna što mogu uraditi mediji koji su kontrolirani i što može uraditi vlada koja nije kontrolirana”, kazala je Tatjana.
Srbijanski mediji puni su izjava ljudi koji su tamo došli za obranu svojih mirovina, za njihov povratak, odazvali su se glumačke zvijezde poput Nikole Koje, Branislava Lečića, opozicijski političari koji se nisu gurali u prve redove. Poruke su bile: “ima nas više od osam po četvornom metru”, “doznali smo da se za 50.000 dinara može naručiti da se nekome zapali kuća” i ona po vlasti Srbije danas najviše prijeteća i najzlokobnija, a koju je s govornice izgovorio novinar Škoro:
“Uskoro će doći vrijeme kada će Aleksandar Vučić ovaj narod moliti za milost, ali milosti za njega i njegove kabadahije neće biti.”
(TBT, Agencije)
