ANALIZA
Posebno je pitanje – njegov značaj neumitno
će pokazati budućnost – koliko je među novim vlasnicima (i njihovim
saplemenicima) potencijalnih selefita i šiita s njihovim iskonskim
antagonizmima i animozitetima
Piše Esad Duraković
Evropa je izložena pravoj invaziji
unesrećenih i poniženih naroda s Bliskog istoka. Sama Evropa je u velikoj, u
presudnoj mjeri doprinijela toj nesreći nezapamćenih razmjera jer je podržavala
i participirala u razaranju mnogostoljetnih složenih društava i u ponižavanju
čitavih naroda.
O tome sam pisao u nekoliko navrata. No, ovom prilikom želim javno ukazati ne
jednu kontrastnu ili kontrapunktnu pojavu u BiH koja je dio evropskog
kontinenta, ako nije, možda, dio Evrope.
Posljednjih godina zbiva se u BiH nešto o čemu – barem koliko je meni poznato –
uglavnom šute obje vrste javnosti u Federaciji BiH: i medijska i politička
javnost, dok se u narodu o toj pojavi „šuška“ s različitim, čak kontrastnim
reakcijama. Riječ je o relativno omasovljenoj prodaji zemljišta i drugih
nekretnina bogatim Arapima, i to prvenstveno u gradu Sarajevu, odnosno u
Kantonu Sarajevo.
Ta pojava je, koliko se može vidjeti, prilično omasovljena i ona zbog niza
specifičnosti zaslužuje pažnju javnosti, a još više zaslužuje pažnju vlasti zbog
negativnih posljedica koje se mogu očekivati.
Ovdje se ne radi o problemu humanosti koja
je nužna u slučaju izbjeglica, već o nekoj vrsti bogataške obijesti koja u vrlo
osjetljivim bosanskim prilikama može imati krajnje neugodne posljedice
Nije u mome domenu da se ovdje bavim time kako će ogoljavanje ogromnih površina
oko Sarajeva izazvati velika klizišta, kako su nam cvjetni parkovi i šetališta
na Ilidži već „oteta“, nego želim ukazati na ozbiljnije dugoročne posljedice
pojave o kojoj je riječ. Ovdje se ne radi o problemu humanosti koja je nužna u
slučaju izbjeglica, već o nekoj vrsti bogataške obijesti koja u vrlo
osjetljivim bosanskim prilikama može imati krajnje neugodne posljedice.
Arapski bogataši kupuju na stotine i stotine (izgleda i više od toga!) dunuma
zemlje po Poljinama, u Hadžićima, Ilijašu, na Nišićima itd., a uglavnom u
Kantonu Sarajevo. Neko može prigovoriti kako je moje javno izražavanje
zabrinutosti zbog toga neosnovano, kako zakonom treba dopustiti da kupuje ko
šta i gdje ko hoće, da je to pitanje elementarnih sloboda, zakona tržišta i sl.
Neki ljudi u privatnim razgovorima argumentiraju ovu vrstu „nužne otvorenosti“
time što vjeruju kako će novi vlasnici zemlje u KS i oko njega provoditi tu
samo ljeta, a nikada neće trajno preseliti. Argumentacija je naivna zbog
sljedećih razloga.
Nije sporno da se nekretnine mogu kupovati i u inozemstvu, ali je nužno
striktnijim zakonskim propisima uvesti više reda i strogosti u toj oblasti,
kako bi se pojava stavila pod kontrolu. Ova pojava je očigledno izmakla
kontroli. Nevolja je u tome što je ona omasovljena u tom smislu da se strancima
prodaju ogromne površine zemljišta oko Sarajeva.
Poenta je u površini zemljišta, a ne u
broju kupaca… Drugim riječima, POENTA JE U GRUNTU!
Moji sagovornici o ovom pitanju uglavnom ne vide ništa loše u tome – kao ni
moćnici u lokalnim zajednicama i na nivou Kantona –jer, vele, kako je u pitanju
relativno mali broj kupaca, odnosno kako će oni tu boraviti uglavnom samo u
toku ljeta i sl. Tako se previđa ključni razlog za oprez.
Naime, nije presudan broj kupaca nego površine zemljišta koje se prodaje, a već
je poznato da jedan kupac otkupljuje stotine dunuma zemlje. Poenta je u
površini zemljišta, a ne u broju kupaca.
Drugim riječima, POENTA JE U GRUNTU.
Nastavi li se ovaj trend, KS i/ili njegova okolina može biti velikim dijelom,
možda i većinskim, ARAPSKI GRUNT, a da li je to pozitivno i bezazleno neka
prosudi svaki čitalac za sebe, iako su stvari očigledne.
Nadalje, Bosna je oduvijek bila, a nakon rata je naročito osjetljiva na svaku
vrstu konfesionalnih ili religijskih „iritacija“, a gruntovni vlasnici ogromnih
površina zemljišta isključivo su pripadnici jedne religije. Posebno je pitanje
– njegov značaj neumitno će pokazati budućnost – koliko je među novim
vlasnicima (i njihovim saplemenicima) potencijalnih selefita i šiita s njihovim
iskonskim antagonizmima i animozitetima. Ta vrsta bosanske osjetljivosti na
konfesionalne „iritacije“ i predominacije (u svakoj konfesiji) mora se uvijek
imati u vidu.
Posebno je pitanje – njegov značaj neumitno
će pokazati budućnost – koliko je među novim vlasnicima (i njihovim
saplemenicima) potencijalnih selefita i šiita s njihovim iskonskim
antagonizmima i animozitetima
Pojava o kojoj ovdje govorim (promjena značajnog dijela bosanskog grunta)
nesumnjivo, u datim okolnostima, značajno doprinosi promjenama socijalnog,
kulturalnog, konfesionalnog konteksta u glavnome bh gradu i kantonu, a to će
neminovno u budućnosti imati ozbiljne reperkusije i na politički kontekst, jer
se ovaj posljednji ne može odvojiti od prethodnih.
Dakle, mi svjedočimo jednoj ozbiljnoj pojavi čijeg značaja, čini se, mnogi nisu
svjesni pa oni ne mogu ni nazrijeti realno očekivane negativne posljedice u
budućnosti. Vrijedi ponoviti: Bosna je u tom pogledu veoma osjetljiva,
objektivno, pa su nužni i dodatni oprezi.
Ako neki seljak na Nišićkoj visoravni, recimo, zadovoljno trlja ruke zato što
je povoljno prodao 150 dunuma zemlje, on to gleda i doživljava i svoje
perspektive individuuma i ličnog interesa. Razlika između toga seljaka (odnosno
tih seljaka, jer je riječ o omasovljavanju) i njegove vlasti/države/kantona
morala bi biti u tome što Vlast (s velikim „V“) može biti osviještena i
odgovorna samo ako vidi opći interes i ako ima viziju budućnosti.
Katkada pojedinačni i trenutačni interesi moraju biti, svjesno, žrtvovani zarad
općeg dobra i zarad pouzdanije budućnosti.
(The Bosnia Times, Depo.ba)