KOMARNA, Hrvatska – Historijskim hirom, jedan dio Hrvatske odsječen je od ostatka zemlje 20 kilometara širokim parčetom zemlje koje pripada susjednoj Bosni. Taj problem, Hrvatska već dugo vremena želi da popravi mostom.
Decenijama – prekinutim ratom, korupcijom, političkim prepucavanjima i svjetskom finansijskom krizom – radovi na mostu nikada nisu krenuli dalje od napuštenih betonskih stubova i dva bronzana anđela koji gledaju na Jadransko more.
To jest, do dolaska Kineza ovog ljeta. Državna kineska građevinska kompanija China Road and Bridge Corporation najnovija je u nizu kompanija koje su preuzele na sebe projekat. Za mnoge Hrvate, mogućnost da se dugo očekivani most konačno i sagradi razlog je za slavlje.
Projekat je istovremeno i test za Evropsku uniju koja nerado dopušta kineskim državnim firmama da učestvuju u velikim evropskim infrastrukturnim projektima iz straha da bi kineske kompanije mogle da potkopaju konkurenciju, prekrše evropska prava o radu i smanje plate radnicima.
Most, koji će ići preko vode koja razdvaja poluostrvo od ostatka zemlje i koji će povezati selo Komarna sa ostatkom Hrvatske, prvi je projekat koji se finansira novcem iz EU a da je otišao u ruke kineske firme. China Road and Bridge je pobijedila na tenderu sa ponudom koja je gotovo sto miliona dolara bila niža od konkurencije, izazvavši tako pravno osporavanje tendera. Evropska komisija istražuje da li je Hrvatska odobrila posao u skladu sa pravilima Evropske unije.
Kineske državne firme uglavnom dovode svoje radnike na građevinske projekte. China Road and Bridge i hrvatske vlasti su odbile da komentarišu posao.
“Evropske kompanije su sve češće u situaciji da ne mogu da se takmiče sa kineskim kompanijama kada je riječ o cijenama”, kaže ekonomski analitičar Jens Bastijan.
Kina je angažovana u globalnom infrastrukturnom projektu poznatom kao Inicijativa “Pojas i put”. Kina njeguje lidere na Balkanu i u Istočnoj Evropi što kod nekih izaziva zabrinutost da će tako potkopati blok.
U izvještaju iz 2016, Institut za bezbjednosne studije Evropske unije zaključio je da će blok možda “morati da prihvati da ima ograničena sredstva za kontrolu kineskog korporativnog ponašanja”.
Za Hrvatsku, koja se pridružila EU 2013, projekat je relativno jeftino rješenje nekada neriješivog problema u ovom dijelu Balkana gde mostovi često imaju prenaduvane uloge. Kada su vladari pokušavali da ujedine etničke i vjerske grupe regiona, mostovi su građeni preko rijeka i dolina. Kada su lideri željeli da ih podijele duž etničkih linija, ti isti mostovi su često uništavani kako bi se zajednice razdvojile.
Rascep u hrvatskoj teritoriji dogodio se poslije raspada Jugoslavije. Neum koridor, pojas bosanske obale koji dijeli hrvatsku obalu jedini je pristup Bosne Jadranskom moru.
Kako stvari sada stoje, ljudi koji putuju duž južne obale Hrvatske moraju da prođu kroz četiri granična prelaza da bi stigli do ostatka zemlje, što može satima da produži putovanje i tako poremeti jedan od glavnih ekonomskih faktora u zemlji, turizam. U junu 2017. Evropska unija je pomalo pompezno najavila da će uložiti 357 miliona eura – oko 85 posto cijene mosta – u projekat.
“Ovaj projekat je istinsko otjelotvorenje posvećenosti uklanjanju barijera, ujedinjenju teritorija i spajanju ljudi”, rekla je tada Korina Kretu, komesar Unije za regionalnu politiku.
Šest mjeseci kasnije situacija se zakomplikovala kada je Hrvatska projekat dala kineskoj kompaniji.
Nedavno je inženjer Jeroslav Segedin obišao gradilište. Kao predstavnik Hrvatskih puteva koji su unajmili kinesku kompaniju za projekat, on je naglasio važnost mosta i pored zabrinutosti zbog učešća Pekinga.
“To će mnogo značiti Hrvatskoj i ovom regionu”, rekao je Segedin. “Bit će to nacionalni simbol Hrvatske.
(TBT, NYT)