Bila je ovo paklena sedmica u Europi – Pariz je gorio, Brexit je poostao psiho-drama, a autokratija se vraća. To je uvodna rečenica u analitičkom tekstu europskog izdanja Politico.
Autor teksta kaže da je čak i Wall Street Journal zabrinut zbog dešavanja na Starom kontinentu, i zbog toga što je “Europa zeznuta”, Politico ima nešto drugačije viđenje.
Uzimajući u obzir pregršt nevolja u Europi, građanstvo je iznenađujuće optimistično, a ankete ukazuju da je oni podržavaju najviše u periodu ove generacije, dok je euro na rekordno visokom nivou, prenosi Politico.
Paradoksalno je, navodi list, da se svima čini da je Europa konstantno na pragu katastrofe, ali da ona nikad ne dođe.
Širom kontinenta (sa pojedinim izuzecima), vozovi stižu na vrijeme, zdravstvo i obrazovni sistemi su pristupačni i u dobrom stanju, pravosuđe je fer, a gradovi bezbjedni.
Ekonomija, iako “nategnuta”, i dalje raste, a nezaposlenost na nivou Europske unije je na najnižem nivou od 2000. godine iako je ona problem u pojedinim državama.
Europa je uspjela da se izbori za trgovinske sporazume sa Kanadom iako su takvi sporazumi, kako navodi Politico “pod opsadom”.
“Iako je lako odbaciti Europu kao mjesto gdje ništa zaista ne radi (Grčka, Brexit, migracije, Jean-Claude Juncker), nekako većina stvari radi”, navodi Politico, dodajući da je čak i većina populista odustala od ideje da napusti EU.
Lako je optužiti medije za lošu reputaciju Evrope, ali pravi krivci su njeni politički lideri, navodi se u tekstu.
Počevši sa krizom eura, političari su koristili pretnju evropske propasti kao “retorički palicu”.
“Ako euro propadne i Europa će”, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel 2010. godine kada je pokušavala da dobije podršku za svoju izlaznu strategiju.
Europski komesar Francuske Pierre Moscovici izjavio je 2016. godine da se Europa mora promijeniti ili “rizikuje da umre”.
Njemački komesar Ginter Etinger rekao je u septembru da je Europa u “smrtnoj opasnosti”, dok je pokušavao da obezbijedi podršku za svoj nacrt budžeta.
Postoji opasnost da će se ova njihova predviđanja ipak ostvariti. Ne prođe nijedna sedmica bez nekog velikog izazova za budućnost Europe.
Nedavna odluka Merkelove da odstupi sa čela njene stranke dovela je do novih dramatičnih predskazanja.
Guardian je upozorio da njen skori odlazak ne predstavlja samo značajan izazov za EU, već i da bi on mogao da ima “kobne posljedice”.
List je naveo da se radi možda i o najvećem izazovu za Europu još od 1930-ih godina.
Posljednja u nizu drama za EU jesu protesti francuskih “žutih prsluka”. Neki se brinu da bi revolucija mogla da zahvati Europu, navodi “Politico”.
Njemci su uznemireni zbog odgovora francuskog lidera Emmanuel Macrona, posebno zbog njegove odluke da većom potrošnjom novca odobrovolji demonstrante – kao da bi se čitav kontinent urušio ako bi Francuska (i Italija) prekoračile ciljni budžetski deficit EU od tri posto.
U međuvremenu, europski liberali se okupljaju da spase francuskog predsjednika. Za neke on je “novi euro”.
“Ako Macron padne i Europa će pasti”, rekao je Henrik Enderlein, istaknuti njemački akademik u kolumni za Der Spiegel.
Ukoliko nas je protekla decenija stalnih kriza ičemu naučila, to je da šta god da se sljedeće desi, europska propast je najmanje moguća, navodi se u tekstu.
Međutim, jasno je da će ona biti drugačija. Sa sve starijom populacijom i glomaznom birokratijom, EU možda neće postati sljedeći svjetski ekonomski motor. Na globalnoj sceni Europa neće biti ta koja uspostavlja trendove. Ali njeni građani će nastaviti da je podržavaju, iz straha od toga šta može da se desi ako nje više ne bude, zaključuje Politico.
(TBT)