TEMPO
Povodom 30. rođendana, portal NBA lige
ponudio je zanimljiv pogled na život i budućnost igrača Phoenixa i kapitena
reprezentacije BiH.
FOTO: Teletović (Agencije)
Povodom 30. rođendana, portal NBA lige
ponudio je zanimljiv pogled na život i budućnost igrača Phoenixa i kapitena
reprezentacije BiH.
Napuniti 30 godina je dobar razlog za
slavlje, no Mirza Teletović ima više razloga od mnogih da bude sretan, piše
zvanični portal najjače košarkaške lige na svijetu nba.com.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, mladi
Mirza je s roditeljima slušao kako svaki dan neko pogine, jedan dan je riječ o
nekom rođaku, sutradan o komšiji. Kaže kako je jednu noć pitao majku: “Da
li je iko živ?”
Uprkos svim problemima u domovini, dječak
koji je brzo rastao pronašao je strast koja mu je ispunjavala život u okruženju
smrti. Kratki flertovi s nogometom, kick-boksom i karateom nisu ga ni blizu
zadovoljavali kao košarkaška lopta. Pod sjenama bombardiranih zgrada, pronašao
je sportski izlaz iz haosa u kojem se nalazio.
“Najbolje sam se osjećao, imao sam
dobar dodir i osjećaj u igri”, govori.
Satima je igrao, sve dok ne bi bio potpuno
iscrpljen, ili dok sirene nisu najavljivale novi napad.
Rat u Bosni i Hercegovini je bio nasilni
rezultat raspada Jugoslavije, koja je u to vrijeme imala nevjerovatnu
generaciju košarkaša, poput Tonija Kukoča, Dražena Petrovića ili Dine Rađe.
Teletović je rastao uz svoje legende, poput Mirze Delibašića, i već rano je bio
blizu njih.
Prvi ugovor je potpisao sa 15 godina, no
već je bio previše dobar za bh. ligu – prosječno je postizao po 30 poena. Potom
je igrao u Belgiji, da bi naredna stanica bila španska ACB liga.
Tranzicija od zvijezde u malom gradu do
igrača velikih liga bila je vidljiva.
“Trebale su mi dvije ili tri godine da
se naviknem”, priznaje Teletović.
Već je 2007. godine bio spreman za prelazak
u NBA, do tada se takmičio protiv najboljih evropskih košarkaša u dresu Bosne i
Hercegovine na evropskim prvenstvima 2003. i 2005. godine. Teletović se tada
prijavio, ali ga nije odabrao nijedan klub.
No, u ACB nikada nije manjkalo kvalitetnih,
igrača NBA nivoa za takmičenje, treba spomenuti da su tada u španskoj ligi
igrali Ricky Rubio, Marc Gasol, Tiago Splitter… Ipak, Teletović i njegova Tau
Ceramica su u dva navrata osvojili naslov prvaka Španije (2008. i 2010.
godine).
Iz sezone u sezonu je postizao sve bolji
prosjek poena, osvajao brojne nagrade. Pošto na draftu nije bio izabran, NBA ga
je smatrala slobodnim igračem, a njegove igre su značile da je privukao pažnju
američkih ligaša. To su svi znali – osim njega.
“Uopšte o tome nisam razmišljao, imao sam
još dvije godine ugovora u Španiji i nisam znao da li ću to ispuniti, ili ići
dalje u Evropu da igram. Menadžer mi je rekao kako ima veliki interes iz NBA, a
pošto sam igrao u svakoj evropskoj ligi koja vrijedi, osjetio sam da je pravo
vrijeme za NBA.”
Phoenix je pokazao prvi interes, a to
Teletović nikada nije zaboravio. Ipak, bolju ponudu imao je Brooklyn,
trogodišnji, potpuno osigurani ugovor, koji je potvrdio ispunjenje sna.
Teletović je bio rijedak ulov: stariji novajlija s iskustvom i vještinom potrebnim
da odmah donose rezultate.
Ipak, prvu sezonu je većinom proveo na
klupi, ali je radio na brzini i fizičkoj spremi, potrebnima za NBA utakmice. U
sezoni 2013-14. dobio je veću ulogu, veću minutažu i odmah je imao prosjek od
8,6 poena i 3,7 skokova.
Početkom naredne sezone, protiv branitelja
naslova Spursa, igrao je umjesto vrhunskog igrača Kevina Garnetta i upisao 26
poena i 15 skokova. Tada su Netsi slavili nakon produžetka.
No, 22. januara 2015. godine je napustio
meč u Los Angelesu, gdje je Brooklyn igrao protiv Clippersa. Nije mogao disati,
ranije mu je nekad falilo daha, ali nikada tako ozbiljno.
Prebačen je u bolnicu, gdje mu je otkrivena
plućna embolija, odnosno krvni ugrušci u plućima, što mu je možda bilo opasnije
od granata i metaka u ratu, jer su ugrušci ciljali baš njega.
Ovaj put se nije mogao spašavati kroz igru
koju je volio.
Stanje mu se kasnije popravilo da nakratko
može ući u igru, a kada su Netsi eliminirani u prvom kolu doigravanja, odlučio
je iskoristiti pauzu za potpuni oporavak, što je značilo da će propustiti
Evropsko prvenstvo ove godine. To mu je teško palo, jer za bh. selekciju igra
skoro deceniju.
Bolest i oporavak su se nezgodno desili u
isto vrijeme s istekom ugovora, a problemi sa zdravljem su doprinijeli padu
statistika. Sa svim ovim upitnicima – koji klub bi ga primio?
Ponovo je prvi bio Phoenix, a njihova
upornost i praćenje na i van terena značili su mnogo.
“Želim ići tamo gdje me ljudi žele.
Želim ići tamo gdje znaju moju igru. Mislim da ovdje savršeno odgovaram.”
A to se vidi u više segmenata, na terenu, u
zajednici. Vrijeme pogoduje njegovoj porodici, često odlazi sa suprugom i
četvero djece na plivanje ili u šetnju.
“Volim sunce, volim vrijeme ovdje,
volim šetati. Volim jednostavno otići u bar, sjesti s ljudima, zabavljati se.
To se može i u Brooklynu, ali je ovdje je drugačije.”
Zdravlje mu se vratilo, igra bez ljekarskih
restrikcija, a Phoenixov stil igre će mu pogodovati da postiže više poena.
Jedva čeka da to pokaže.
“Ono što vas ne ubije, čini vas jačim,
tako gledam na sve to. Morate vjerovati u Boga i nastaviti se boriti. To sam
radio oba puta – i tokom rata, i tokom bolesti.”
(The Bosnia Times, Agencije)