Postoje različiti načini da se ukrade neko umjetničko djelo. Neki su dostojni prezira a nekima se morate diviti. U svakom slučaju, priznanje se uvijek cijeni.
Izreka koja se ponekad pripisuje Williamu Faulkneru ide ovako: “Dobar umjetnik kopira; sjajan umjetnik krade”. Nekoliko drugih je navodno reklo nešto slično – uključujući Pabla Picassa, Stevea Jobsa, Igora Stravinskog i T.S. Eliota – što bi značilo da je vrlo verovatno, i prikladno, ta ista izreka ukradena više puta.
Eliot je proširio ideju, navela je Ligaja Michan u Timesu i dodala da “loši pjesnici uništavaju ono što uzmu, dok dobri pjesnici od toga prave nešto bolje ili makar nešto drugačije”.
Plagijatorstvo je “bez sumnje najdublja i najegzistencijalna optužba protiv nekog pisca”, navela je ona. “Plagijator ne samo da se ne smatra pravim piscem već osobom koja vidi preko ramena pametnijeg školskog drugara. Neki od optuženih nikada se nisu oporavili”.
Ali mnogi umjetnici jesu.
Michan navodi krađu Beethovenove “Ode radosti” za finale Brahmsove Prve simfonije. Kada su ga pitali da li ju je ukrao, Brahms je priznao: “Svaka budala to vidi”.
Druga vrsta umjetničke krađe izazvala je nedavno priznanje u Pittsburgu, Pennsylvania kada bibliotekar i vlasnik knjižare optuženi da su sarađivali na krađi rijetkih knjiga vrijednih osam miliona dolara, prenio je Times.
“Priznajem”, rekao je Gregory Priori, bivši bibliotekar arhivar javne Carnegie biblioeke.
Priori nije želio sam pasti. Rekao je da ga je na to podstakao John Schulman, vlasnik knjižare Kaliban.
“Bio je to fanstasičan plan koji umalo nije uspio”, rekao je Timesu Travis McDade, stručnjak za krađu rijetkih knjiga.
McDade kaže da većina planova poput ovog ne uspiju jer lopove uglavnom uhvate kada pokušaju da prodaju ukradene knjige. Ali u ovom slučaju, Priori je imao pristup rijetkim predmetima poput jedne verzije “Principa” Isaaca Newtona vrijedne 900.000 dolara a Schulman je imao pristup mreži ljudi koji su imali sredstava i bili zainteresirani da kupe takve knjige preko njegove knjižare.
Priori kaže da je iskoristio novac od prevare da plati školarinu djeci i da ostane “na površini”.
“Nije trebalo ovo da uradim”, rekao je on. “Volio sam svoju prostoriju, posao i pohlepa me je obuzela”.
Drugi kradljivac nije lahko priznao krađu 360 kilograma teške skulpture čekića u Heldsburgu, California, prenio je Times.
Ogromni čekić dug šest i visok nešto manje od dva metra bilo bi teško sakriti. I pored nagrade od 1.000 dolara za pronalaženje čekića koju je ponudio umjetnik koji ga je napravio Doug Ankerie, čekić nije viđen od kada je uzet sa travnjaka ispred općinskog centra.
“Čisto sumnjam da je u nečijoj ličnoj kolekciji”, rekao je Daryl Erkel iz policije Heldsburga.
Nekoliko sedmica pošto je čekić nestao, jedan metar dug ekser postavljen je na prazno mjesto gdje je čekić nekada stajao. Na glavi eksera urezana je riječ “MAMAC”.
“Prva reakcija je bila ‘ha?'”, kaže Rea Borja, portparolka gradske općine. “Peckali su nas ljudi koji su uzeli čekić?”
Ali onda je uslijedilo priznanje: Radnik metalac koji živi u okolini priznao je da je napravio ekser i da ga je zakucao u zemlju, u nadi da će pomoći da se uhvati kradljivac.
“To je trebalo da privuče čekić”, rekao je Erkel.
(TBT, NYT)