Koliki ili kakav dunđer trebaš biti da srušiš kompaniju koja se bavi telekomunikacijama, koja je u državnom vlasništvu i čiji korisnici su lojalni toj kompaniji isključivo i jedino zbog toga što je konkurencija u svoja imena ugradila prefixe „hrvatski” i „srpski”, pa treći konstitutivni i ujedno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini ne želi usluge tih kompanija.
Iako izgleda nedovoljno, to je ovdje ipak najvažnij razlog zbog kojeg biti uspješan Generani direktor BH Telecoma i održati kompaniju uspješnom, podrazumijeva samo to da se ne praviš pametan, posebno kada ti to nije ni struka , uvodiš moderne tehnologije koje kupiš i neko ih ugradi, pusti u funkciju, a ti taj sistem servisiraš i budeš korektan prema korisnicima po pitanju cijene i kvaliteta usluge i servisa.
Da bi to uspio postoji još jedan bitan preduvjet, a to je da u svom poslovanju budeš transparentan i osiguraš da najbolji ponuđači novih tehnologija dobiju poslove i realiziraju ih i, na kraju, broj zaposlenih, njihovu strukturu i način organiziranja prilagodiš tim potrebama i odbiješ sve pritiske da nezakonito zapošljavaš, zapošljavaš po političkim nalozima, ili na bilo koji dugi nezakonit način, posebno da ne zapošljavaš nekvalificirane i za telekom neadekvatne kadrove.
Ostalo, uspješnost kompanije, dolazi samo po sebi, odnosno više je nego osigurana, bar kada se Bosne i Hercegovine tiče.
SDA-ov dunđeraj
Koliko je ovaj prethodni pristup istinit najbolje i najjasnije se može prepoznati kroz izjave Mirsada Zaimovića, već bivšeg Generalnog direktora BH Telecoma, u kojima, već godinama, uporno ponavlja kako je BH Telecom i dalje lider na telekom tržištu u Bosni i Hercegovini sa približnim udjelom od oko 50% učešća. To je upravo onoliko koliko u Bosni i Hercegovini živi onih koji neće da im telekom operater bude srpski ili hrvatski. Važno bi mu bilo da je shvatio da bi to tako bilo i da on nije mjesecima dolazio na posao, s tim da bi tada poslovni uspjeh kompanije bio veći za uštedu na tim njegovim plaćama. Dakle najbolje bi mu bilo da se nije pravio pametan već se ponašao po onoj mudroj: “sveži konja gdje ti aga keže i ništa ne diraj”. I nije se samo on tako ponašao nego i Alma Čolo, izvršna direktorica za pravne poslove, čijim bi šestomjesečnim nedolaskom na posao, kao i u Zaimovićevom slučaju, BH Telecom i dalje bio lider na tržištu sa oko 50% učešća, a Federacija Bosne i Hercegovine kao vlasnik kompanije i građani Federacije Bosne i Hercegovine, imali nekoliko desetina hiljada KM da utroše na neke korisne stvari, a ne na plate ovo dvoje dunđera.
Zaigrali se njih dvoje papirima i interesima, politikom i „vizijama” pa precjenili sopstvene kapacitete. Pogrešno shvatili do kojih granica uticaj imaju oni, ali i matična im stranka, pa su misleći da pripadaju planetarnoj političkoj eliti zaboravili da im je uticaj od Lapišnice do Marijin dvora, ako je i toliki.
BH Telecom je svoj rast i razvoj kroz godine nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu u ogromnoj mjeri ostvarivao i zahvaljujući izvanrednoj saradnji sa kompanijom Ericsson. Nezamislivo je bilo, u ostalom i sada je nezamislivo, ili je bar veoma neizvjesno, uspjeti na globalnom telekomunikacijskom tržišu, posebno u nekim veoma specifičnim oblastima, ako ne ostvarujete saradnju, kontakt ili ne pratite dostignuća koja postiže Ericsson. Radi se o kompaniji koja u specifičnoj oblasti telekomunikacija zauzima preko 35% svjetskog tržišta. Sa tolikim učešćem ide i uticaj, idu i sve druge beneficije, mogućnosti koje realizira Ericsson, ali i partneri sa kojima kompanija sarađuje.
Zbog toga i zbog opredijeljenosti BH Telecoma za saradnjom sa takvom kompanijom došlo je do expanzije GSM-a neposredno nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, a prihodi i profit koji je BH Telecom ostvarivao u više od dvije decenije saradnje sa Ericssonom kroz razvoj mobilne telefonije, svake godine su bili viši u korist činjenice da upravo taj segment kompanije jeste profitabilan i to je bivalo sve više i više, za razliku od drugih segmenata koji su smanjili svoju profitabilnost ili je ona potpuno izgubljena.
Saradnja je naravno postojala i u mnogim drugim tehnološkim segmentima.
Za naše uvjete od posebne je važnosti naglasiti da je Ericsson najvažnija švedska kompanija, ili jedna od najvažnijih i najvećih, a Švedska je za nas, za hiljade naših izbjeglica, naših ranjenih, silovanih, osiromašenih, protjeranih, kada nam je to bilo od izuzetne važnosti, otvorila granice i osigurala njihovo zbrinjavanje.
Okrenuti leđa i nije adekvatan izraz za ono što je urađeno, ali za konačnu ocjenu i kvalifikaciju tog čina, ipak, ćemo sačekati rezultate istraga nadležnih institucija. No kakva god kvalifikacija bude, razloge i motive, kao i dalekosežne posljedice, te ono šta se nadvilo nad BH Telecomom i nad interesima Federacije Bosne i Hercegovine u toj kompaniji, zbog takvih dunđera i njihove bahatosti potrebno je bilo kazniti, bar onako kako to narod legalno može. Ali zamazaše oči, nahvališe ih neki takozvani sindikalci koji zbog sopstvenih fotelja Almu Čolo promoviraju u borca za radnička prava i ona dobi ono jada glasova koji je uguraše u Parlament Bosne i Hercegovine. Tako i Mirsad Zaimović, po broju zaposlenih u BH Telecom, iz izborne baze kojoj on pripada, množeći to sa brojem članova njihovih porodica, dobi već treći mandat u Parlamentu Federacije BiH. Malo li mu je!
Partneri negatori genocida
Tako drage Bošnjake njihova temeljna SDA stranka umjesto na Bliski istok koji se izgleda počeo ponovo okretati od balkana i baviti se samim sobom, sada uvezuje sa dalekim istokom.
Ali da ne bi bilo zabune, treba jasno znati da sa tom našom braćom, zahvaljujući sterilnim i impotentnim SDA dunđerima, za razliku od Srbije na primjer i njihovih političkih lidera, po pitanju količine investicija i njihovog kvaliteta, mi ne spadamo u bilo kakvu značajnu pozitivnu kategoriju. Ulaganja su haman nikakva, osim u oblasti klanja mesa, dok strateški važnih investicija nema.
Nisu tako daleko avanture mladih junoša SDA-ove ekonomske politike koji su u nazivu Turk oil prepoznali da se radi o državnoj, važnoj kompaniji, kojoj su otvorili vrata, haman i za privatizaciju naftnih terminala, zamalo. Na kraju, otkrilo se, kompanija je bila u vlasništvu istog, samo turskog, junoše. Tako su rušili, udaljavali i u Srbiju preusmjeravali strateška ulaganja, a nama razvijali kozarstvo i klanje goveda.
Nakon toliko godina u kojima nas Mirsadova i Almina matična stranka potpuno pogrešno i za lične interese gura i povezuje politički, ekonomski, privatno, emotivno, sa Iranom, Saudijskom arabijom, Turskom, odjednom odluči povezati nas sa, nama ašićare i fizički i mentalno odjednom veoma bliskim, ako ne i identičnim nam, Kinezima. Pa hajde što nas udaljiše od Zapada, jer tamo “nisu naši”, a što nam je blizak Daleki istok, i to preko Kine?!
Za cinike te simpatije i ljubav prema Kini proizilazi jer nije priznala da je u Srebrenici učinjen genocid?! Ali ne smeta to SDA-ovcima Mirsadu Zaimovicu i Almi Čolo (pa i zbog toga je trebalo glasati za njih) što Kina ne priznaje genocid u Srebrenici, ko
će o tome voditi računa, pa pare ne poznaju genocide, pardon, granice. Tako su Kinezi izabrali da u Bosnu i Hercegovinu, svojim dragim i poštovanim Bošnjacima, dođu nakon što su sve dogovorili u Beogradu, registrirali kompaniju, pa onda u Banju Luku da dogovore finaliziraju, također registrirali kompaniju, pa tek onda u Sarajevo po „kajmak”. Valjalo je sa onima koji su odobrili, činili i koji nisu sprječavali genocid prethodno usaglasiti kako lijepo nastupiti kod Bošnjaka, da im se šta ne zahatari, ali nisu znali da im Mirsad i Alma ne hatare ništa.
Ali toliko je Bošnjacima važno očuvati obraz da eto valjda slučajno, na Bajramski prijem, povodom Kurban Bajrama ove 2018. godine, među udarnim vijetima je bila i ona kako je na noge Bošnjacima, ulemi i bošnjačkim političarima došla ambasadorica Kine i četitala bajram.
Bujrum za Huawei i ZTE
Australija je, kao i mnoge druge zemlje zabranila ili ograničila prisustvo Huaweija i ZTE u njhovim telekomunikacionim sistemima i razvoju, zbog povezanosti tih kompanija sa obavještajnim, špijunskim i sličnim djelovanjem pod kontrolom i za interese Kineske Vlade. O tome je ovaj portal šire pisao.
Ali Almi i Mirsadu su Kinezi dobro došli. Oni su se potrudili da još 2016. godine naprave pravilnik o nabavkama BH Telecoma namijenjen tome da nam Kinezi nesmetano uđu u sve pore (telekomunikacionog) sistema. Pravilnik je omogućio da se sve može naštimati onako kako je to i dogovoreno, po svemu sudeći i po reakcijama i intervencijama šefa im stranke, i na samom plitičkom vrhu SDA. Sad bismo mogli upasti u zamku da amnestiramo Almu i Mirsada, ali nećemo. Sve su učinili da Huawei pobijedi na svim tenderima, a posebno na posljednjem na kojem su konačno i po ko zna koji put željeli sve druge ponuđače, na sve načine eliminirati, a posao vrijedan desetine miliona KM dodijeliti naravno kineskoj kompaniji. Nije njih pretjerano briga ni to što zbog nekompatibilnosti Huaweijeve opreme koja je već ranije kupljena i instalirana u sistem BH Telecoma, dolazi do nemalih i nerijetkih problema u pružanju usluga.
U svakom slučaju zamalo da i posljednji i do sada najveći posao zamjene trenutnih baznih stanica sa onima koje podržavaju LTE/4G, bude definitivno dodijeljen Huaweiju. Radi se, naime, o desetinama milona KM vrijednom poslu nakon kojeg nema povratka na normalno stanje, usaglašeno i kompatibilno sa modernim, progresivnim, pouzdanim i standardiziranim zapadnim sistemima u oblasti telekomunikacija.
Međutim, kako stvari stoje, izgleda da se Ericsson odlučio odbraniti od ovih nezakonitih poteza. Uradili su to tako što su pokrenuli sudski postupak koji je vrijedan cca 55 miliona KM u kojem traže poništenje izbora Huaweija kao najboljeg ponuđača. Taj će postupak ići svojim putem i svojim tempom, ali fokus pažnje bošnjačke javnosti konačno treba biti na shvatanju katastrofalnosti poteza onih koji im vode najvažnije, strateški bitne resore i kompanije.
Šteta koja je nastala zbog sudskog spora je već ogromna i može se posmatrati na više načina. U slučaju da su dodijeljene licence za imlementaciju 4G za šta su operateri sa prefiksom “srpski” i “hrvatski” već spremni, BH Telecom bi ostao jedini bez 4G mreže. Zbog toga bi mnogi korisnici BH Telecoma, a već znamo ko su, u velikom broju bili prisiljeni zažmiriti na prefikse i 4G potražiti negdje drugdje. Također neizdavanje licenci, uzrokovano nespremnošću BH Telecoma, uzrokuje kašnjenje operatera sa prefiksom zbog čega oni gube zaradu koja je, možda, utuživa na teret krivca. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine trenutno pegla tu situaciju pravdajući kašnjenje nekim trivijalnim razlozima, ali je neizvjesno još koliko dugo to mogu raditi.
Ne manje važno, ili ne manje moguće, je da BH Telecom istraje na Huaweiju i ipak sa njim potpiše ugovor o implementaciji 4G, ali to znači da su spremni da Ericssonu isplate odštetni zahtjev zbog svog nezakonitog pravilnika i nezakonitog postupanja.
A sada nam je već svima jasno da se radi o desetinama miliona KM direktne štete Federaciji Bosne i Hercegovine, direktne štete Bošnacima prije svih.
Ovaj rizik, otkrivanje poteza, učesnika i dimenzija štete je rezultirao sa podnesenom krivičnom prijavom protiv ključnih protagonista, Mirsada Zaimovića i Alme Čolo. Eh da su bili mudri i da nisu dolazili na posao, ne samo što bi se uštedjelo na njihovim platama, nego ne bi bilo ove potencijalne katastofe koju su nam napravili, katastrofe koja se mjeri desetinama miliona KM.
Šta uraditi s Čolom i Zaimovićem?
Sa takvima kvaziekspertima u politici nema svijetle budućnosti Bošnjacima niti Bosni i Hercegovini.
Pa svakako su godinama, mandatima, funkcijama, sukobima interesa, što u Federalnom što u Parlamentu Bosne i Hercegovine i raznim komisijama i tijelima gulili kožu Bošnjacima. Ova četverogodišnja avantura u BH Telecomu im je došla kao prilika da se malo okušaju i u menadžerskim vodama, da se djeca malo igraju, pa se zaigrala. Moglo im se.
Samo takvi „eksperti i stručnjaci” koji su u stanju BH Telecom dovesti u takav rizik i opasnost, kako su njih dvoje to uradili, mogu biti toliko licemjerni i bezobrazni da još traže da im se oprosti i omogući im se da pobjegnu u hladovinu parlamenata. Jedina hladovina koju zaslužuju je ona gdje će ispaštati za štetu koju su načinili, a jednako takva je i stranka koja nam ih je ponovo gurnula pod nos i ponudila nam ih kao naš izbor. Previše je pa i od SDA.
Takve će jednom Bošnjaci poslati gdje i pripadaju. Dok se to ne desi ovi će nam jahati po glavi. Ovog Oktobra, 2018. godine, se to ipak nije desilo.
/Ime i prezime autora teksta poznato Redakciji TBT-a/
(TBT)