Kada kažete gimnastika, pomislite na Nadiu Comaneci, najbolju gimnastičarku svih vremena. Rođena u gradiću Onesti u Rumuniji 12. novembra 1961. godine, gimnastiku je počela trenirati već u šestoj godini, da bi s 10 godina sudjelovala na međunarodnim takmičenjima.
Imala je svega 14 godina kada je postala svjetska zvijezda i ušla u legendu jer je na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine dobila najviše ocjene, čiste desetke. Zanimljivo je da tadašnji semafori uopće nisu imali mogućnost prikazati desetke već je njen rezultat upisan kao 1.0 što je izazvalo šok kod mlade sportašice. Suci su morali pojasniti Nadiji da je ušla u knjige rekorda povijesnim rezultatom. Postala je tada i jedna od najmlađih osvajačica olimpijskog zlata ikada, pa je ovaj uspjeh potvrdila time što je uzela ukupno 5 medalja, zlato u višeboju, razboju i gredi, srebro u ekipnom natjecanju te bronzu u vježbi na parteru.
Nevjerovatan uspjeh ponovila je i četiri godine kasnije u Moskvi kada je uzela dva zlata i dva srebra.
U razdoblju od 14. do 20. godine života ostavila je neizbrisiv trag u povijesti ovog sporta i uz legendarnu Olgu Korbut najzaslužnija za veliku popularizaciju gimnastike. Osim među spravama, život Nadije Comaneci bio je gotovo filmski i izvan sportskih borilišta.
Njeni treneri bračni par Bela i Marta Karolyi pobjegli su u SAD tokom jedne ekshibicije 1981. godine. Ona je počinila veliku grešku, vratila se u Rumuniju i do 1989. godine živjela praktički u kavezu uz stalnu kontrolu države, odnosno bračnog para Ceausescu. Govorilo se da su je tjerali na vezu s bahatim sinom Nicuom, a postoje i glasine da ju je on maltretirao i seksualno zlostavljao.
Nicu Ceausescu saznao je 1987. godine za Nadijinu vezu s rumunjskim glumcem Stefanom Banicom, ali i da je trudna s glumcem. Agenti rumunjske tajne službe poslani su da objasne glumcu, nedvosmisleno, da se mora udaljiti od Nadije. Kasnije je Nadia i pobacila u potpunoj tajnosti, a pokušala je i samoubistvo.
Manje od mjesec dana prije pada komunističkog režima odlučila se na bijeg. “Još i danas kad se toga sjetim, oči mi se ispune suzama. Nikome nisam rekla. Znali su samo moj brat i njegova supruga koji su me tajno otpratili do granice s Mađarskom. Bojala sam se da će mi majka umrijeti od tuge kad sazna, ali u onoj državi više nisam mogla živjeti”, kazala je Nadia.
Krajem osamdesetih godina je i sama uspjela pobjeći u Sjedinjene Američke Države. Međutim, ni to nije išlo glatko. U SAD-u ju je čekao njen bivši trener Bela Karolyi, ali ona mu se nije javljala. Konstantin Panait koji joj je i omogućio bijeg iz Rumunije držao ju je u zatočeništvu.
On je shvatio da bi u Americi mogao dobro zaraditi na rumunskoj gimnastičarki pa je naplaćivao njene intervjue i gostovanja po emisijama. Procjenjuje se je da je na ovaj način zaradio 200.000 dolara, od čega Nadia nije dobila ništa. Uz pomoć prijatelja uspjela se riješiti Panaita pronašla je dom u Montrealu.
Ipak trebalo joj je dosta vremena da se snađe jer je imala loš imidž zbog “viška šminke i treš odijevanja”, kao i zbog toga što joj je u svemu pomagao Panait, inače oženjen čovjek i otac četvero djece. Zarađivala je za goli život tako što je reklamirala opremu za gimnastiku i aerobik. Nije joj bilo lahko, ali sama će priznati da joj je bilo lakše nego u zarobljeništvu u Rumuniji.
1994.godine zaručila se američkog gimnastičara Barta Connera, a vjenčali su se dvije godine kasnije u Rumuniji. Nadia je zamolila tadašnjeg predsjednika Iona Iliescua da joj bude kum, ali on je to odbio zato što je bilo nespojivo s njegovom političkom dužnosti.
Danas Nadia ima 56 godina, otvorila je privatnu gimnastičku školu sa suprugom, a aktivna je i u organizaciji sportskih takmičenja za osobe s posebnim potrebama Special Olympics.
(TBT, Kurir)
