Opće je poznata istina da bi pola Glavnog odbora SDA završilo
iza rešetaka po osnovu nezakonitog bogaćenja i zloupotrebe položaja ako bi
Zukić razvezao jezik. Stoga je zaista njegova SNAGA samo u jeziku
FOTO: Zukić
SDA je imala dvojicu čuvara hazne/blagajne; Timura Numića i
Amira Zukića. Njihova funkcija je ranga generalnog sekretara, a konkretan posao
je čuvanje stranačke blagajne. Numić je obnašao tu funkciju u vrijeme Alije
Izetbegovića, Zukić je to preuzeo od njega u vrijeme Sulejmana Tihića.
Numić se danas doima kao dobrodušni amidža kroz čije su velike
šake, a zaista Numić ima velike šake, prošle hrpe novca. Ali iz njegovih
velikih šaka znala se nahraniti i fukara, pisci i studenti. Njegovo vrijeme su
obilježili moćni direktori državnih firmi poput Šefika Loje, Faruka Drine, Bime
Jusufranića, pa i Hilme Selimovića. Numić je od njih namicao novac za stranku,
a poneka donacija od nekog bogatog muslimana dobro je dolazila.
Budžeti su bili poluprazni, a međunarodna zajednica bi rigorozno
reagirala na javne oblike korupcije nakon revizorskih izvještaja.Tako da se ne
može reći da je to bilo vrijeme rasipništva i velikog lopovluka.
Tako je Numić u tišini predao blagajnu mlađem kolegi, bivšem općinskom činovniku,
čija je kancelarija bila svega stotinjak metara od Centrale SDA.
Jedva da je taj ćato „SSS“ kvalifikacija bio i upisao vanredan
studij kad mu je predsjednik Tihić povjerio haznu i imenovao ga za generalnog
skeretara. Od tada ovaj šutljivi čovjek preko noći postaje poznat nakon
nekoliko puta objavljene slike u dnevnim listovima i imena ispod naslova
saopćenja SDA. Dugo mu je trebalo da stane pred kameru i izvježba izrecitirati
izjavu koju bi mu predsjednik Tihić napisao na ceduljici.
Uskoro će doživjeti saobraćajnu nesreću u kojoj je imao teže
povrede lobanje i vrata. Nakon toga se u javnosti pojavljuje sa glatko
izbrijanom glavom. Zbog toga mu je dat ružan nadimak, ali zadržao je imidž
obrijanog tjemena.
Upsoredba konzevrativnog i uštogljenog Numića sa izbrijanom glavom Amira Zukića
najslikovitiji je primjer kadrovske regeneracije i transformacije SDA. Numić je
bio istinski bošnjački nacionalist kojeg je Udba kao takvog registrirala i
uhodila još sedamdesetih godina, te se iz istih pobuda angažirao u SDA-u. Zukić
je bio periferni aktivist SDA koji se tako uhljebio u općinskoj administraciji
da bi danas već bio magistar i jedan od najbogatijih ljudi u gradu. Sa Zukićem
je stasalo dvadestak političara istog bekgraunda i profila.
Zukić ima stan, rezidencijalnu vilu koju iznajmljuje strancima, imanje u
provinciji, „bijesnu“ limuzinu itd., sve što ima dvadesetak njegovih „klasića“
koji su sa Tihićem dospjeli na najviše funkcije u SDA-u.
Samo je Kemal Čaušević, iz te Zukićeve plejade, procesuiran i priznao sopstveni
lopovluk kojeg je učinio po nalogu samog predsjednika Tihića.
Na Zukića se upire prstom i u medijima kao notornog korupcionaša. Ali, osim što
je saslušan prilikom hapšenja njegovog komšije i prijatelja Zijada Turkovića,
istražni organi ga zaobilaze u širokom krugu. A da hoće i imaju volju da nešto
urade na suzbijanju korupcije osluhnuli bi žamor u tri gradske kafane i saznali
bi dovoljno da mogu pokrenuti istragu zbog sumnji da je počinio krivično djelo
uzimanja mita i slično. Nek razgovaraju, na primjer, sa vlasnikom Drinske bašče,
restorana u Goraždu, i saznat će da je Zukić bio od njega uzeo 10 000 KM da mu
zaposli dijete u BH Telekomu, pa pošto nije uspio na vrijeme uredno je vratio
novac.
Nek razgovaraju sa liderom jedne opozicone stranke koji tvrdi da je njegov
prijatelj biznismen iz Gradačca bio dao Amiru Zukiću 15 000 KM za liječenje
predsjednika Tihića. I navodno Zukić taj novac nije predao Tihiću već ga
zadržao za sebe. Kad je Tihić to saznao odbio je primiti Zukića i potpisati mu
izborne liste za prošle izbore.
Ovo su, naravno, banalije u usporedbi sa kolanjem novca u
kesama, pa i hararima, koji je pristizao u Centralu SDA i trošen tokom izborne
kampanje. Koliki se samo novac obrtao kad je bivalo imenovanje ministara? Jedno
ministrasko mjesto navodno je koštalo od 200 do 300 hiljada KM, zavisno od
nivoa vlasti.
I kad je Zukić odlučio postati magistar postavio je SDA-ovu
ikebanu (Srbina) za mjesto dekana na Pravnom fakultetu, na katedri čiji je šef ugledni
stručnjak za šeriatsko pravo (Bošnjak), pa mu u komisiji bude mladi docent
(Bošnjak) čiju je ženu Zukić zaposlio u pravosudnim instuticijama, i još jedan
Srbin kao druga SDA-ova ikebana, i tad SDA-ov generalni skeretar dobije akademsku
titulu.
Mnoštvo stanova profesorima, mnoštvo tendera tajkunima, desetine
ministarskih aukcija realizirao je Zukić kao sekretar SDA.
U tome je njegova zaštita i moć. Opće je poznata istina da bi
pola Glavnog odbora SDA završilo iza rešetaka po osnovu nezakonitog bogaćenja i
zloupotrebe položaja ako bi Zukić razvezao jezik. Stoga je zaista njegova SNAGA
samo u jeziku!
The Bosnia Times
