ANALIZA
Sana, Kairo, Bagdad i Halep su gradovi koji
su suočeni sa istim problemima i onda kada nema borbi. Ono što dominira u njima
jeste smeđa prašina, zagađenost, loša infrastruktura i siromaštvo.
Piše Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Sukobi u Jemenu se nastavljaju. Huti su
nastavili svoje napade na vojsku Saudijske Arabije, te koalicione snage koje se
nalaze na granici Saudijske Arabije i Jemena. Kao odgovor na to, koalicione
snage pod vodstvom Saudijske Arabije bombardovale su bazu Huta u blizini grada
Hajja.
Još uvijek postoji nada za mir u ovoj
zemlji gdje su u toku unutrašnji sukobi, zračni napadi i morska blokada od
strane koalicije koja uzrokuje nestašicu hrane, vode i lijekova.
Koalicione snage žele da se Huti izmjeste
iz glavnog grada i da se prognani presjednik Mansour Hadi, koji je
trenutno u Rijadu, vrati u svoju zemlju, što
je u saglasnosti sa odlukom U.N.-a. Međutim, još uvijek nema rezultata
pregovora koji se vode kako bi došlo do primirja za koje se zalaže posebni
izaslanik U.N.- a u Jemenu, Ismail Walad Sheikh Ahmad.
S druge strane, tokom prošle sedmice
mnogobrojne šitske džamije u glavnom gradu, Sani, bile su granatirane. Jemenski
ogranak Al-Kaide zadržao je svoj utjecaj u ovoj regiji tako što kontrolira grad
Mukalla na istoku zemlje. Već smo dosta govorili o siromaštvu u Jemenu, te
neprestalnim domaćim sukobima. Ipak, bilo bi nam draže da smo govorili o sve
većem napretku u Jemenu, obnovi gradova, o šitima i sunitima koji klanjaju i
poste zajedno.
Da, postoji ozbiljan sukob u današnjem Jemenu,
što znači da mnogi ljudi žive u vrlo teškim uvjetima. Ako pogledamo unazad,
vidjet ćemo da to nije puno drugačije od onoga kako je nekad bilo.
Sana, Kairo, Bagdad i Halep su gradovi koji
su suočeni sa istim problemima i onda kada nema borbi. Ono što dominira u njima
jeste smeđa prašina, zagađenost, loša infrastruktura i siromaštvo. Zemlje od
Avganistana do Libije postale su mjesta na kojima žene nisu sigurne i ne smiju
se slobodno kretati.
Često ponavljamo riječ ‘demokratija’, ali
nje vrlo malo ima u praksi. Nelagoda koju osjetimo u tim zemljama nastala je
još za vrijeme Gadafija i Sadama. Dominiralo je uvjerenje da će svako ko bude
drugačijeg mišljenja biti smaknut. Ljudi su ponekad bili potlačeni u ime
politike, ponekad u ime religije, a ponekad u ime nacionalnih, etničkih i
plemenskih razlika. Sloboda ideja i vjerovanja bila je ograničena:
vladari su samo željeli nametnuti svoje ideologije, vjerovanja i životni stil.
Njihovi podanici, s druge strane, borili su se kako bi preživjeli, što je u
stvari bila jedina njihova utjeha.
U posljednje vrijeme nije se pojavilo niti
jedno umjetničko djelo poput onih koja su nastala u prošlosti. Nije se brinulo
o estetici, osim onda kada je riječ o palatama diktatora. Prošle su stotine
godina, a da ove zemlje nisu iznjedrile niti jednog poznatog naučnika.
Ipak, ove zemlje su nekada
prednjačile po mnoštvu ideja, napretku u nauci i umjetnosti. Jedan od
dokaza te superiornije kulture bilo je odlučno i odvažno implementiranje otvorenosti
i racionalnosti koje nam otkriva Kur’an.
Pripadnici drugih vjera i kultura su se
nekada divili muslimanima. Današnji muslimni moraju znati nešto o nevjerovatnoj
historiji islamske kulture, te moraju preuzeti odgovornost i žar koji ona nosi.
Moguće je ponovo vratiti sjaj kakav je bio
u prošlosti, te učiniti da muslimani ponovo prednjače u kulturi i cilivizaciji
koja će prosvijetiti cijeli svijet. Međutim, da bi se takvo nešto postiglo,
vrlo je bitno da se to radi s osjećajem jedinstva i zajedništva. To je kultura
koja posmatra razlike sa razumijevanjem, koja koristi moć i energiju kako bi
donijela dobrobit ne samo muslimanima, nego cijelom čovječanstvu, te je to
kultura koja želi mir među svim muslimanima, tako da samo na ovaj način
islamski svijet može ponovo izgraditi jednu od najvećih civilizacija 21.
stoljeća. Odgovornost je na nama da se okrenemo istinskom duhu islama i da, ako
Bog da, ostavimo ova namrgođena lica za sobom.
(The Bosnia Times)