Dokle god se poput Njemačke odlučno ne ogradi od ratnih devedesetih godina, Srbija će za mnoge na Zapadu biti zemlja koja je u svim svjetskim borbama sudjelovala na pogrešnoj strani – na strani neprijatelja.
“Prije nekoliko dana sam upoznao Kanađanina koji je mislio da je Srbija bila na strani Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Kada sam ga ispravio da je bila na strani saveznika i u tom ratu izgubila 30 posto stanovništva, ispričao se: Oprosti, zbog devedesetih godina mi Srbiju automatski tumačimo kao neprijatelja”. Ovako glasi objava na Twitteru Filipa Ejdusa, izvanrednog profesora studija sigurnosti Beogradskog sveučilišta, a u njega je utkano upravo jedno lice Srbije koje često ispliva i koje je, čini se, ono po kome ih u svijetu prepoznaju.
Kao bomba u nedjelju su odjeknula događanja iz Pariza, gdje je svjetski državnički vrh obilježio 100 godina od kraja Prvog svjetskog rata. Na toj ceremoniji Srbija je, na neki način, bila zaboravljena, zapostavljena, ponižena – navodno samo zbog abecednog rasporeda sjedenja. Kako god da je raspored rađen, sigurno je jedno – na centralnoj strani tribine nije bilo Srbije. Propust, sramota, prekrajanje povijesti ili kako je francuski list “Figaro” napisao jednostavno – sra*e, piše srpski Blic.
Mnogi Srbi su se osjetili uvrijeđenima. I to s pravom. Međutim, teško je oteti se dojmu, piše srpski Blic i da Srbi kao nacija nisu sasvim svjesni slike koja o njima postoji u svijetu. Slike o Srbima, lošim momcima. Za mnoge je to nepravda, ali za običnog stanovnika Zapada događanja iz devedesetih godina su prvo što će im pasti na pamet i ono na čemu će graditi svoju sliku o Srbiji i Srbima.
Izgleda da je taj nepoznati Kanađanin u dvije rečenice rekao ono što Srbija, ni skoro tri desetljeća kasnije, ne može ili ne želi shvatiti – da je njena uloga u ratnim događanjima bila ogromna i da se suštinski nije ogradila od prošlosti. Zato i jest za žaljenje što se povijesna uloga Srbije u Velikom ratu znatno manje pamti od one koju je imala ratnih devedesetih.
Drukčije rečeno, između heroja i nepokolebljivih boraca na pravoj strani u Prvom svjetskom ratu i etikete agresora iz devedesetih godina, ovo svježije nadjača, napominje Blic.
zos
Ejdus ističe za “Blic” da su razlozi relativno jasni.
“Ugled se teško stvara, godinama, a lako se ruši, i to u jednom danu. Kako je s pojedincima, tako je i s državom. Srbija tijekom devedesetih godina zbog ratova, nacionalizma i etničkog čišćenja potpuno je uništila svoj ugled u svijetu. Zbog toga je razumljivo što nas svijet gleda kroz tu prizmu devedesetih. Moramo priznati da smo za to i mi odgovorni. Jer danas na vlasti imamo ljude koji su obavljali važne ministarske funkcije upravo tijekom tih devedesetih godina. Također, imamo i osuđene ratne zločince koji se promoviraju na javnim tribinama. Dakle, nismo puno toga uradili skinemo tu stigmu devedesetih”, objašnjava Ejdus.
S druge strane, historičarka Branka Prpa za Blic naglašava da je svjesna “ružnog lica Srbije”, ali da se historijska uloga Srbije u Prvom svjetskom ratu ne može poništiti, bez obzira na to što su noviji ratovi, kako kaže, stvarno osramotili zemlju.
“Jako je ružno kako je prošla Srbija na obilježavanju stogodišnjice završetka Velikog rata. Da ne govorim o tome da je uloga Srbije u Velikom ratu i europska historija, a za koju su karakteristični sukobi, ratovi, klanica. Bez obzira na našu bližu prošlost, nedopustiv je diplomatski tretman Srbije na obilježavaju stogodišnjice Velikog rata”, kaže Prpa.
Historičarka Dubravka Stojanović podsjeća da se, kada neko sebi dopusti ovo što je Srbija učinila, “ne treba čuditi zašto tako loše stoji u međunarodnoj zajednici”.
“Ne znam da li se mi pretvaramo da ništa ne znamo ili stvarno ne znamo, i ne znam koje je od ta dva gore. Odnosno, da li stvarno ne znamo koju je ulogu Srbija imala u ratovima devedesetih i u zločinima učinjenim u ime srpskog naroda od Hrvatske do Kosova, ili se samo pravimo ludi?”, u pitanju nudi odgovor Stojanovićeva.
(TBT, Agencije)
