Piše: Gary Younge, thebosniatimes.ba
Na kraju je veliki plavi talas demokrata koji nosi sve pred sobom – izostao. Pošto su republikanci učvrstili većinu u Senatu i pobjedili na izborima za guvernera u Floridi, Ohiu, Iowi i New Hempshireu, demokrati shvataju da nije došlo do masovnog približavanja biračkog tela njihovoj partiji.
Ali uspostavljena je brana: demokrati su osvojili većinu u Predstavničkom domu. Prvi put poslije predsjedničkih izbora otvara se mogućnost da se Trump stavi pod neku vrstu kontrole. Predstavnički dom ima pravo da izdaje obavezujuće sudske pozive. Demokrati sada mogu razviti sopstveni program i pokušati da blokiraju predsjednika. Prvi put poslije Trumpove pobjede otpor sa ulica preselio se u Kongres.
Ovo nije bila pobjeda za Trumpa. Demokrati su u ukupnom zbiru na nivou zemlje osvojili 8 odsto više glasova, što pokazuje koliko aktuelni predsjednik može koštati Republikansku partiju. Mladi glasači i Južnoamerikanci izašli su na izbore u velikom broju da bi glasali protiv njega. Zbog njega su žene i stanovnici predgrađa odlučili da svoje povjerenje daju Demokratskoj partiji. Tako su demokrati uspjeli da osvoje mjesto u Senatu u Nevadi, dok je razlika u Texasu bila manja nego ikada. Njegova pobjeda na predsjedničkim izborima inspirisala je mnoge žene i predstavnike manjina da se kandiduju, zbog čega je sadašnji Kongres po svom sastavu rodno i etnički najraznovrsniji u historiji.
Ipak, to nije bio poraz kakav su mnogi željeli ili vjerovali da ga Trump zaslužuje.
Kada je Trump pobjedio 2016, bilo je ljudi koji su mislili da će na mjestu predsjednika raditi drugačije nego što je u kampanji najavljivao i da mu zato treba pružiti priliku. Za one koji tada nisu bili sigurni, više nema nikakve sumnje. On jeste bigot.
Ovo je bila jedinstvena kampanja po tome što se odvijala u periodu intenzivnog terora bijelih nacionalista kojima je predsjednikova retorika pružila ako ne opravdanje, onda bar kontekst. Predsjednikova reakcija nije bila da zauzda sopstvenu ksenofobiju, mizoginiju i lične napade. On ih je umjesto toga pojačao. I sve vrijeme je doslijedno lagao o svemu.
Budući da više nema nikakve sumnje, ne može biti ni poricanja. Čini se da veliki dio američkog izbornog tijela s lakoćom zanemaruje Trumpov karakter i bez većih probavnih smetnji glasa za sve što on predstavlja. Na jednom skupu u Georgiji okupljeni su vikali: „U zatvor s njom“, ali nisu mislili na Hillary već na ženu koja je sudiju Bretta Kavanaugha optužila za seksulano zlostavljanje. Za ovo ne možemo da krivimo Rusiju, FBI i WikiLeaks.
Dakle, zemlja nije u cjelini stala iza Trumpove agende, ali je nije ni odbacila. Pošteno govoreći, od nje se to formalno nije ni tražilo. Trump nije bio na glasačkim listićima. Demokrati svoje napade nisu usmjeravali na predsjednikove politike i izjave. Kandidati su se uglavnom fokusirali na zdravstvenu zaštitu i lokalne probleme i nisu se bavili njegovim lažima o karavanu azilanata koji putuju kroz Mexico ili najavom da će ukinuti automatsko pravo na državljanstvo za rođene na teritoriji SAD. Nisu govorili ni o opozivu predsjednika.
Ovdje u Wisconsinu odakle sam pratio izbore djecu odvojenu od roditelja na granici gotovo niko nije pomenuo. Uz malobrojne izuzetke, demokrati nisu ponudili pozitivniju, nadom ispunjenu alternativu Trumpovoj distopijskoj viziji svijeta. U tom smislu nisu bili dobar provodnik za energiju stvorenu u masovnim demonstracijama poslije Trumpovog uspona na vlast. Ali na izborima se ta energija dobrim dijelom spontano prelila u glasanje za demokrate.
Ovi izbori su normalizovali bijeli nacionalizam kao neprikrivenu ideologiju glavnog toka političkog života u SAD. Jedna od izbornih trka vođena je upravo sa tih pozicija. Predstavnik Iowe Steve King uporedio je migrante bez dokumenata sa stokom, a nedavno je podržao simpatizera nacista koji se kandidovao za gradonačelnika Toronta. King je pobjedio s razlikom od 8.500 glasova. Predsjednici u načelu loše prolaze na izborima za Kongres na polovini prvog mandata. Isto se dogodilo Obami i Clintonu. Trump se u tom pogledu ne razlikuje od njih. Potom su i Obama i Clinton osvojili drugi mandat. Sada postaje zamislivo da bi to moglo da uspije i Trumpu.
(TBT, The Guardian)
