BERKELEY, Kalifornija – Ideja da je pisac neko ko se muči, sam u sobi, opremljen samo odlučnošću i inspiracijom, uskoro bi mogla da postane prevaziđena. Robin Sloan piše svoju knjigu uz pomoć softvera iz kućne radinosti koji završava njegove rečenice dodirom “tab” dirke na tastaturi.
Vjerovatno je prerano dodati “romanopisac” podužoj listi poslova koje će vještačka inteligencija eliminisati. Ali ako gledate Sloana ko radi, brzo vam postane jasno da je programiranje vrlo blizu tome da redefiniše kreativnost.
Sloan, koji je dobio pozitivne kritike za svoj debi “Mr. Penumbra's 24-Hour Bookstore” radi tako što napiše djeliće teksta koje onda sebi pošalje u vidu poruka i onda ih prerađuje u duže pasuse. Njegov novi roman je smješten u Kaliforniji u ne tako dalekoj budućnosti gdje se priroda vraća iz mrtvih. Nedavno, pisac je zapisao ovu bilješku. “Bizoni su se vratili. Krda duga 50 milja”.
Da bi proširio misao on piše “Bizoni su se skupili u kanjonu” i onda pritiska tab. Kompjuter analizira nekoliko posljednjih rečenica i dodaje “ispod golog neba”.
Sloanu se to dopada. “Da li bih sam napisao ‘golo nebo’? Možda, a možda i ne”.
Nastavlja: Bizoni su dvije godine putovali tamo-vamo. Kompjuter predlaže da ubaci granice grada.
“Nisam uopšte o tome razmišljao, ali je to interesantan prijedlog”, rekao je pisac. Njegov softver nema grandioznu etiketu vještačke inteligencije. To je mašinsko učenje koje mu olakšava pisanje, nudi njegove riječi i njegovu maštu. Na jednom nivou pomaže mu da radi ono što novi pisci uvijek rade – da zaroni u djela onih koje želi da imitira.
“Pročitao sam bezbroj knjiga i riječi tokom godina koje su se sve slile u moj mozak i povezale na nepoznate i neočekivane načine i onda neke stvari izađu”, rekao je Sloan. “Ishod nije ništa drugo nego funkcija unijetih podataka”.
Ali ti podaci mogu da se poguraju u određenom pravcu. Prije 25 godina, konsultant za elektronski nadzor Scott French je uz pomoć ojačanog Maca imitirao seksom natopljene priče Jacqueline Susann. French je napisao hiljade kompjuterskih pravila o tome kako bi se određeni likovi iz Susanninih knjiga ponašali.
Frenchu i njegovom Macu je bilo potrebno osam godina da završe priču. “Just This Once” je objavljeno iako se nije našlo na listi bestselera uz Susanninu “Dolinu lutaka”.
Mnogi drugi su eksperimentisali sa fikcijom koja ide u pravcu AI.
Botnik Studios su koristili program koji predviđa koji će tekst biti unijet kako bi napisali četiri strane prilično divlje fanovske fikcije vezane za Harrya Pottera. Alibaba grupa, kineska kompanija za online trgovinu, je u januaru saopštila da je njihov softver prvi put bio bolji od ljudi na globalnom testu čitanja sa razumjevanjem. Ako mašine mogu da čitaju onda mogu i da pišu.
Sloan je to želio i sam da vidi. Sa Internet arhive je pokupio bazu podataka tekstova: izdanja magazina Galaxy i If koji su bili posvećeni naučnoj fantastici i izlazili su 1950ih i 1960ih.
Ti originalni magazini bili su prepuni stereotipa i klišea pa je Sloan unaprijedio svoju alatku digitalnim kopijama tekstova Johna Steinbecka, Dashiella Hemmetta, Joan Didion, Phillipa K. Dicka i drugih; pjesmama Johnnya Casha, usmenim historijama Silikonske doline, starim člancima iz Wired-a, glasilom Kalifornijskog odjeljenja za lov i ribolov i drugim.
Sloan je završio svoj pasus:
“Bizoni su formirali kolonu dugu pedeset milja, ne pod svježinom sunca, okupljeni u kanjonu ispod golog neba. Putovali su dvije godine, tamo-vamo unutar granica grada. Prolazili su najudaljenijim predgrađima, frkćući i mumlajući i na kratko su bili smetnja prije nego što su se opet vratili na početak, u krugu koji je bio uništen i sada opet rekonstruisan”.
“Dopada mi se ali je i dalje primitivno”, rekao je pisac. “Sada ću ga uglancati da izgleda kao radijski kristal od prije jednog vijeka”.
(TBT, NYT)
