JALANGBARA, Australija – Dok je nebo iznad Sjeverne Teritorije počelo da tamni, muškarci i žene su još jednom pregledali teren.
Vrijeme je večere za Dimuru rendžere, grupu mahom starosjedilaca Australije koji čiste zagađene plaže. Uskoro će jesti sveže uhvaćene plodove mora spremljene na otvorenoj vatri, poput svojih predaka.
Hilljadama godina, Jolngu aboridžini su živjeli u ovom dijelu Australije, loveći u šumama i ribareći u njenim vodama. Ali ova nekada netaknuta zemlja sada je zagađena. Hiljade kilograma plastičnog otpada ovdje se godišnje nasuče a u takozvane duh mreže – odbačen pecaroški najlon – se hvataju ugrožene životinje poput morskih kornjača, ajkula i dugonga.
Dimuru rendžeri su jedna od preko 100 starosjedilačkih grupa raširenih po kontinentu, koji štite zemlju svojih predaka kombinujući tradicionalne metode sa savremenom zaštitom okoline.
U Arnhemovoj zemlji duž zaliva Karpentarija, oni su nasljednici i upravitelji 8.500 kvadratnih kilometara zemlje i mora. Ručno pročešljavaju plaže, prikupljajući što je moguće više otpada. Sizifovski posao s obzirom da svakog dana novi talasi đubreta stignu do plaža.
Za ljude čija je kultura neraskidivo vezana za zemlju, zaštita prirodne okoline je od suštinskog značaja za očuvanje njihove historije. „Biti rendžer znači štititi svoju domovinu“, kaže Gata Pura Munungur, 28. „Ako izgubite svoju kulturu vi ste ništa“.
Jednog naročito napornog dana, rendžeri su radili na uklanjanju ogromne duh mreže. Koristili su sav alat koji imaju na raspolaganju – motorne testere, sajlu sa kamiona, čak i plimu – kako bi sklonili mrežu dugu stotinama metara i zakopanu metar ispod vode i pijeska.
Bila je to trka sa plimom i zalazećim suncem koju su morali da prekinu kada im je voda došla do članaka. Mreža će biti tamo i sutra pa će opet pokušati.
Za mnoge Aboridžine, kolonizacija je nasilno prekinula njihove veze sa zemljom prije više generacija. Starosjedilački narodi su raseljeni a njihova kultura proglašena otpadničkom. Desetine hiljada godina tradicionalnog upravljanja zemljom je okončano a rezultat toga je da su mnogi dijelovi zemlje sada ugroženi invazijom novih biljaka i životinja, šumskim požarima i nebrigom.
Posljednjih godina vlada je vratila više od 20 procenata zemlje – neke u okviru bivših parkova i rezervata – njenim starosjedilačkim vlasnicima. Od 2007. starosjedilačke rendžerske organizacije rade na zaštiti zemlje.
Poslije neuspješne borbe sa mrežom, rendžeri su zapalili vatru i zurili u isto more i nebo koji su inspirisali najsvetije priče njihovih predaka.
„Biti rendžer je izvor samopouzdanja. Osjećate se snažno“, kaže Terens Vunungmura, stariji rendžer. „Ovdje i dalje živimo na zemlji. Kultura je i dalje živa“.
(TBT, NYT)