LOME, Togo – Većina prodavnica na pijaci Edzranavo je zatvorena, ali kiosk butici niču na svim proširenjima njenih popločanih hodnika. Haljine, bokserice, kravate, tregeruše i grijači za uši vise sa golih greda poput zavjesa.
Jednog martovskog jutra Amah Ayivi, dizajner i prodavac odjeće, brljao je po gomili radničkih odijela, rukama ukrašenim masivnim srebrnim prstenjem. “Možete da pregledate sve ovo i nađete samo jedan komad, ili nula, ili 20”, govori dok prebira po stvarima i nadvikuje se sa prodavcima.
Ayivi kaže da traži “old school i vintage, dobre boje i materijale” koje će kasnije poslati u Pariz i preprodati kao svoju marku Marché Noir.
Pijaca Edzranavo, otvorena šest dana nedeljno, centar je polovne odjeće u Lomeu. Roba mahom dolazi iz Evrope. Togo je 2016. uvezao 54 miliona dolara vrijednu polovnu robu, navodi Opservatorija ekonomske kompleksnosti. Većina je donirana. Kada odjeća stigne, sortira se, prepakuje i prodaje u balama.
Dok uvoznici obezbjeđuju povoljnu odjeću za siromašne mušterije, također potkopavaju lokalne tekstilne industrije. Prošle godine, Istočnoafrička zajednica, organizacija šest zemalja, uvela je visoke poreze na uvoz polovne robe sa idejom da do 2019. ona bude zabranjena.
Organizacija se nadala da će na taj način zaštititi i podstaći razvoj lokalnih tekstilnih industrija. Kancelarija američkog trgovinskog predstavnika zaprijetila je da će izbaciti te zemlje iz trgovinskog sporazuma sa afričkim zemljama ako ne ukinu poreze. Samo je Ruanda ostala pri restrikcijama i u martu su Sjedinjene Države saopštile da su suspendovale zemlju iz sporazuma.
Nigerija je dugo zabranjivala uvoz sekond hend odjeće. Ali je to samo uticalo na potražnju. Polovna odjeća je krijumčarena u Nigeriju, i u Lomeu Nigerijci dominiraju preprodajom. Viktor Chukvu, Nigerijac koji u Togu radi od 1983, ima butik na pijaci i skladište u blizini. “Moda uvijek vrati stare stvari”, kaže.
Marché Noir nudi vintage komade, afričke rukotvorine i originalne stvari za muškarce i žene. Za žene, Ayivi bira funky svilene haljine i suknje. Za muškarce je sklon uniformama: vojnim, radničkim i teksas na kojima ponekad štampa svoj logo.
“Nekada smo se zvali Marché Noir Pariz ali je sada Lome–Pariz”, kaže. “Promjenio sam ime jer radim odavde mnogo i želim da sačuvam svoj afrički identitet.” Lome je mjesto odakle većina njegovih vintage odjevnih komada stiže – čak i francuskih. Ali novac zarađuje u Francuskoj.
Ayivi na svoje učešće u modnoj industriji gleda kao na komentar konzumerizma. “Moda je previše brza. Previše stvari se pravi. Moramo da stvorimo stil onim šta imamo.”
Odjeća koju vrati u Evropu osvjetljava kanale kojima se kreće nakon što je prvi vlasnici odbace. “Vraćam je nazad da bih dokazao, da bih pokazao da je modna industrija pretjerana”, kaže.
Poslovni model Marché Noira hrani se tom pretjeranom produkcijom. Odjeća je jeftina tamo gdje je Ayivi kupuje. Komad poskupljuje kako se kontekst promjeni.
U Lomeu, vintage komadi koje traži su izašli iz mode. U Parizu, oni su moderni i puni stila. Odjeća koju Ayivi donosi odražava život proživljen između zemalja.
“U Africi, mnogo stila ima na ulicama. Klinci na ulicama, žene koje prodaju ribu, svi oni imaju stil koga nema nigdje drugdje. To nas inspiriše”, rekao je on.
Ayivi to naziva “afro estetikom”.
Uvođenje tradicionalnih afričkih tkanina u savremeni dizajn je veoma popularno kako na kontinentu, tako i u dijaspori. Maki Oh je uspešna nigerijska dizajnerka koja tradicionalne tehnike bojenja uključuje u svoje modele. MaXhosa by Laduma je južnoafrički brend koji radi nešto slično, inkorporirajući ksosa estetiku u svoju trikotažu.
“Želim to da donesem ovde u Evropu. Za dvije godine želim da ovo bude svuda, u svakom listu, na ulici”, kaže Ayivi.
(TBT, NYT)
