Kirgistan – Američki tim koji igra brutalnu verziju poloa na Svjetskim nomadskim igrama ne očekuje da će taj sport postati olimpijski.
Zašto ne?
“Koristimo mrtvu kozu”, kaže jedan član tima.
Igra kok-boru, gdje se koristi obezglavljen leš koze, bila je glavna atrakcija jednonedjeljnog međunarodnog sportskog takmičenja koje je u septembru održano u u Kirgistanu.
Tu su još i bacanje kostiju, lov sa orlovima i 17 načina hrvanja, uključujući i hrvane uz jahanje konja bez sedla, gdje se slabiji takmičar obično grčevito drži za glavu životinje dok gledaoci sa nestrpljenjem čekaju da tresne na zemlju.
Organizatori se nadaju da će na ovaj način oživjeti nomadske tradicije, naročito tradicije naroda centralne Azije čije su kulture decenije sovjetske kolektivizacije a onda i globalizacija dovele do ivice uništenja.
Iako se mnogo vrhunskih sportista takmiči, kvalifikacije su bile lake: svako ko se prijavio online mogao je da učestvuje. Najveći dio češkog tima je grupa prijatelja koji su tražili lakši sport da u njemu učestvuju. Otkrili su ordo ili bacanje kostiju, gdje osam igrača koristi komad kravlje kosti kako bi iz kruga u pijesku izbacili komade ovčijih kostiju. (Teže je nego što zvuči.) Kod kuće, međutim, nisu uspjeli da pronađu odgovarajuće koske za vježbanje.
Pa kako su onda naučili da igraju? Samo su mislili o tome, priznaju Česi koji nisu osvojili medalje.
Nadmetanja su organizovana na dva nevjerovatna mjesta – na hipodromu koji je izgrađen specijalno za ove igre na jezeru okruženom planinskim vjencem Tjan Pan i na širokom proplanku planinske visoravni gdje je podignuto nekih hiljadu jurti.
Sa strijelcima na konjima i mirisnim dimom pečenja sa ražnja, proplanak je zaista podsjećao na scenu iz nekog prohujalog doba.
Poslije 72 godine komunističke dominacije – i više od dvije decenije od pada Sovjetskog Saveza – Kirgistan i susjedne zemlje i dalje pokušavaju da sebe definišu.
“Želimo da oživimo naš historijski identitet”, kaže Kanat Amankulov, kirgistanski ministar omladine i sporta.
Igre bi trebalo i da privuku turiste u ovu siromašnu, mahom muslimansku zemlju od šest miliona stanovnika.
Naglasak na nomadskim tradicijama pokazuje da je Kirgistan dio veće turkijske civilizacije i pomaže odupiranju netolerantnoj vehabijskoj struji islama koju su ovde doveli sveštenici koji su se obrazovali u Saudijskoj Arabiji.
Igre su skromno počele 2014. kada se takmičilo oko 600 sportista iz 19 zemalja. Treće izdanje bijenalnog događaja privuklo je 1.976 takmičara iz 74 zemlje.
Timske uniforme, koje se prikazuju na paradi takmičara, kreću se od profesionalnih do improvizovanih. Nemci su nosili crne trenerke sa nekoliko pari lederhozena dok su Pakistanci nosili zelene prsluke i šalove.
Drugi timovi su izgledali kao da su tu zalutali iz obližnjeg kafea: muškarac sa maramom Estonije nosio je farmerke i bijelu majicu.
Aida Akmatova (32) usavršila je svoje gađanje lukom i strijelom nogama u cirkusu. Na Igrama, takmičila se u konkurenciji streličarstva na konjima. “Ovo nije samo još jedno takmičenje već ključan događaj u mom životu”, rekla je ona.
Ove godine, Igre su posjetili i važni gosti poput turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana i mađarskog premijera Viktora Orbana.
Ulan Subanov, 27-godišnji računovođa iz Biškeka, kaže: “U globalizovanom svijetu ljudi zaboravljaju svoju kulturu, ono što ih izdvaja. Interesantnije je živjeti u svijetu sa različitim zemljama i različitim kulturama. Neće biti dobro ako cijeli svijet postane New York.”
(TBT, NYT)
