Piše: Brian Winter, thebosniatimes.ba
Zaokret udesno u Brazilu doživjeli smo već mnogo puta. Tragova te prošlosti najviše ima u Riju, glavnom gradu zemlje od 1763. do 1960, gdje je u centru grada grandiozno zdanje ministarstva rata, vojna tvrđava na kraju plaže Kopakabana, vojna baza u naselju Urka s pogledom na slavnu Glavu šećera, kao i mnoge ulice nazvane po generalima, pukovnicima i diktatorima.
Tokom većeg dijela brazilske historije, sve do 1985, vojska je držala vlast ili učestvovala u njoj. Ona je bila garant mira i reda. Intervenirala je kada bi civilni lideri zabrljali. Ponadali smo se da su ta vremena prošla s Hladnim ratom. Ali kriza koja traje već 4 godine navela je mnoge građane Brazila da ponovo razmotre nezamislivo. Zbog eksplozije kriminala, najgore recesije u prethodnih 100 godina, neprestanih skandala u prijestolnici Braziliji i straha od još jedne nesposobne lijeve vlade, veći dio zemlje panično zahtijeva red.
Sve to je pomoglo Jairu Bolsanaru, bivšem kapetanu koji u predizbornim anketama vodi sa 10 posto u odnosu na drugoplasiranog rivala. Bilo da pobijedi već u prvom krugu u nedjelju 7. oktobra ili da 28. oktobra odmjeri snage sa Fernandom Haddadom iz Radničke partije, skoro je izvjesno da je Bolsanaro sljedeći predsjednik Brazila. On više nije u uniformi, ali cijelom svojom pojavom jasno stavlja do znanja da je savremeni nasljednik duge tradicije vojnika na vlasti u Brazilu.
Sjetimo se njegove nekadašnje retorike. Tu su fetišizacija diktature 1964-85, odobravanje mučenja ljevičara i drugih političkih protivnika, zalaganje za ukidanje parlamenta. Bolsanaro je za svog budućeg zamjenika izabrao Hamiltona Mourea, penzionisanog generala koji je već prijetio “samoudarom” kojim bi vojska pomogla predsjedniku da preuzme veća ovlaštenja. Bolsanarovi saradnici kažu da će većinu ministarstava, između ostalih ministarstvo odbrane i prosvjete, kao i predsjednički kabinet, voditi vojno osoblje. U svojoj septembarskoj reportaži, portal UOL je među ključnim figurama koje će kreirati politiku eventualne Bolsanarove vlade izbrojao 9 penzionisanih generala i samo jednog civila.
Pa dobro, i Donald Trump je doveo penzionisane generale u svoj kabinet. Moguće je da nova vojna vlada u Brazilu ne bi bila tako represivna kao prošla. Bolsanaro tvrdi da će poštovati institucije pozivajući se na 27 godina staža u parlamentu kao dokaz da poštuje značaj tog doma. Sem toga, činjenica je da su građansko društvo, pravosuđe i druge institucije danas daleko jače nego prije 3 decenije. I sama vojska se promijenila i manje je autoritarna. Neki njeni pripadnici nemaju visoko mišljenje o Bolsanaru.
Ali ako bude izabran Bolsanaro će pred sobom imati slabo društvo nesklono poštovanju ljudskih prava i demokratije. Poslije serije kriza svega 8% građana Brazila smatra da je predstavnička demokratija dobar oblik uređenja. Brazil je po tome na posljednjem, 38. mjestu liste Pew Research Centera. Blizu 40% ispitanika misli da bi vojna hunta bila dobra za Brazil.
Čak i ako Bolsanaro izgubi čini se da probuđeni duhovi prošlosti neće nestati. Ako pobijedi, možda ćemo dobiti osvetoljubiv i krvav režim. Bolsanarova retorika nije slabila ni u posljednjoj etapi kampanje. Krajem augusta je na nacionalnoj televiziji izjavio da kriminalci “nisu normalni ljudi” i da policajci “koji ubiju 10, 15 ili 20 tih ljudi sa 10 ili 30 metaka zaslužuju orden, a ne suđenje”. Bolsanaro je već dobio svoje sljedbenike imitatore. Joao Doria, izgledni kandidat za guvernera Sao Paola, izjavio je da će policija pod njegovom upravom “pucati da ubije”. Prije dvije sedmice, osnivačica Facebook grupe “Žene ujedinjene protiv Bolsanara” teško je prebijena u napadu 3 muškarca koji su je sačekali ispred njene kuće u Riju. Kako se bliže izbori, poslanici iz redova ljevice u Riju svjedoče o naglom porastu prijetnji smrću i drugih oblika zastrašivanja.
Mnogi misle da je sve već gotovo i prave planove. Ove nedjelje sam bar od desetoro ljudi čuo da pomišljaju na odlazak iz zemlje. Jedan mi je rekao da mu je kćerka učestvovala na Maršu žena protiv Bolsanara prošle subote. “Bojim se da će odrastati u vrlo teškim vremenima”, rekao je odmahujući glavom. Jedan aktivista kaže da već podučava kolege tajnim oblicima komunikacije u strahu od pojačanog nadzora obavještajnih službi. Novinari su zabrinuti zbog pritisaka na samocenzuru. “Već smo gledali ovaj film u Brazilu”, kaže mi jedan urednik. “Nisam mislio da ćemo morati živjeti u njemu.”
(TBT, Americas Quarterly)