Shakespeare je ime koje znaju čak i oni koji, kako sami kažu, baš ne vole čitati. Najveći dramatičar svih vremena i jedan od najvećih pisaca svih vremena. Kako to kod najvećih uvijek i bude, uz Shakespeare se veže niz teorija zavjere koje proizlaze ponajviše iz toga što nitko ne može shvatiti da je jedna osoba relativno skromnog obrazovanja i početaka napisala toliko fantastičnih djela.
Od toga da je Shakespeare zapravo više različitih pisaca, preko toga da je to pseudonim Christophera Marlowea, pa sve do toga da je to zapravo pseudonim moćnog aristokrata koji je morao pisati – potajno.
Shakespeare kakvog poznajemo, piše Vintage News, možda niti nije postojao. Mnogi tvrde kako je autor (ili autorica) morao biti netko nevjerovatnog obrazovanja i vrlo elokventan ko poznaje zakone, tradicije dvora i aristokratsku politiku, te biti načitani “svjetski putnik”. Uvriježeni podaci o Shakespeareu ne uklapaju se u taj profil.
Rodio se u obitelji “nižeg statusa” u gradiću Stratford-upon-Avon i nema dokaza da su mu priuštili odlično (ili ikakvo) obrazovanje. Neki se povjesničari pitaju je li uopće mogao biti pismen. Navodno postoji samo šest autentičnih dokumenata na kojima je Shakespeare potpisao svoje ime, a nije sačuvan niti jedan rukopis ili original za kojeg se dokazalo da je pisan njegovom rukom.
Njegovi su potpisi jedva čitljivi i pisanje njegovog imena te raspored slova se mijenja u svakom od njih. Neki zato kažu da je čovjek imena Shakespeare bio nepismen, a da su njegovi radovi zapravo – nečiji tuđi radovi. Jedan od favorita jest njegov suvremenik, filozof i znanstvenik Francis Bacon.
Neki su teoretičari tvrdili kako su pronašli sličnosti između rada dvojice iz kojeg se da zaključiti da je zapravo samo jedna osoba autor, a Bacon je odlično poznavao pravo, dvor i diplomaciju.
Isaac Hull Platt čak ide tako daleko da tvrdi kako je Bacon ostavljao “mrvice” u svojim djelima koje ukazuju na Shakespeareov pravi identitet.
Opskurna latinska riječ koja se pojavljuje u djelu “Izgubljeni ljubavni trud” glasi honorificabilitudinitatibus mogla bi se, možda, prevesti kao anagram značenja Hi ludi F. Baconis nati tuiti orbi ili “ovi radovi, potomci F. Bacona, sačuvani su za svijet”.
Druga “struja” tvrdi kako nije riječ o Baconu već plemiću imena Edward de Vere, koji je sam bio pjesnik i mecena kazalištaraca.
Bio je fantastično obrazovan, načitan i mnogo je putovao (posebno po Italiji) i razumio se u politiku. Mnogi su apsolutno uvjereni kako je preuzeo ime Shakespeare kako bi se zaštitio od kritika drugih aristokrata. Drugi su potencijalni “kandidati” William Stanley, također plemić, te već spomenuti pjesnik i pisac Christopher Marlowe koji je, navodno, ubijen u tučnjavi u krčmi 1593. godine. Teoretičari zavjere tvrde da je “odglumio” smrt kako se ne bi morao suočiti sa optužbama da je ateist i dugovima, te da je samo nastavio pisati pod drugim imenom.
Iako ove teorije zabavljaju, nitko nema neki direktni dokaz da je iko od navedenih zaista autor djela koja pripisujemo Shakespeareu. S druge strane postoji mnoštvo dokaza da je u Londonu živio čovjek rođen u Stratford-upon-Avonu koji je bio uspješan pisac drama, tragedija i komedija te poezije, uz to i glumac te poduzetnik imena William Shakespeare koji nije imao razloga skrivati svoj pravi identitet.
(TBT)
