Od kada je izbio rat u Siriji, nekoliko stranih diplomata
pokušavalo je preko pojedinih bošnjačkih lidera ostvariti kontakte s
vehabijama. Ako se većina njih libila dati takve usluge od straha da ih se i same
ne bi na taj način tretiralo, jedan broj njih je, vjerovatno to i prihvatio.
Tako da je velika vjerovatnoća da su neke zapadne diplomate ostvarile kontakte
sa vehabijskim autoritiema na Balkanu.
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Kako je objavio Dnevni list, a prenijeli i drugi mediji u BiH, pozivajući se na studiju Instituta
za sigurnosne studije Američkog ratnog koledža, stanje u BiH je alarmantno
zbog, kako se navodi u studiji, jačanja islamizma iza kojeg stoje vehabijsko-selefijske
grupacije.
Osvrćući se na
sve snažniji islamizam (vehabizam, selefizam), američki vojni obavještajci su
došli do zaključka sa je ključni problem BiH što dvadeset godina nakon rata još
uvijek nemamo osiguranu teritorijalnu cjelovitost BiH i njenu unutarnju
stabilnost, a to bi se, smatraju američki vojnoobavještajni analitičari,
“zacementiralo” ulaskom BiH u EU i NATO.
Što se tiče
vehabija, u studiji se navode procjene da ih ima oko 5000 koji žive u “selima
gdje se ne ulazi, poput sela Gornje Maoče”, ali i unutar gradova. Procjene su
rađene na osnovu broja onih koji idu u “saudijsku” džamiju kralja Fahda na
Alipašinom polju u Sarajevu, onih koji su došli na pokop vehabijskog vođe Jusufa
Barčića, na osnovu seminara, prema podacima policijskih agencija…
Američki
vojno-obavještajni analitičari navode kako u BiH imamo tri glavne islamske
skupine. Jedna je povezana s Muslimanskim bratstvom i ona sudjeluje u radu
institucija i zalaže se za zapadnjačke vrijednosti.
Druga skupina su
vehabije koji su povezani sa saudijskim fundamentalistima koji odbacuju
zapadnjačke vrijednosti i od kojih su neki povezani i s organizacijama koje se
smatraju terorističkim.
Treća skupina su
oni koji su izravno uključeni u terorističke aktivnosti i “džihad.” Navodi se
kako postoje i jake napetosti između ove tri skupine, ali i da im je jedna
ideja zajednička – uvođenje islamskog zakonika (šerijata) u BiH. Sve tri su,
navodi se u istoj studiji, povezane s bošnjačkim političkim i vjerskim
čelnicima.
Za Bakira
Izetbegovića se navodi kako je “sredio da se zemlja koja je nekad pripadala
Srbima da Saudijcima za izgradnju džamije kralja Fahda u Sarajevu”, kako je
“koordinirao izgradnjom trgovačkog centra u Sarajevu (Al Šidi) u kojem se ne
služi alkohol i svinjetina” i “dolazak banke (BBI) koja posluje po šerijatskim
propisima”, a “na sastanku s bivšim predsjednikom Irana Mahmoudom Ahmadinedžadom
u Kairu pozvao na bliže veze Bosne i Irana.”
Studija se čini vrlo objektivnom bez obzira što nas od nje obuzima jeza i diže
se kosa na glavi. Baš zato je i logično postaviti pitanje zbog čega se, onda,
ovako indolentno prema ovom problemu odnosi međunarodna zajednica, posebno SAD
čiji instituti operiraju sa ovakvim saznanjima.
Da se podsjetimo;
priča o mudžahedinima i grupama ekstremnih vehabija počinje sa sumnjama da ih
je u BiH instalirala međunarodne zajednica i to preko Hrvatske. Javno se
govorilo da su to učinile engleske objavještajne službe u kooperaciji sa hrvatskim
vojnim i obavještajnim službama. Nakadašnji hrvatski list Nacional izravno je
optuživao pokojnog Gojka Šuška koji je nadzirao ovu operaciju od koje je imao
visoku materijalnu korist. Čak je u ovom kontekstu spominjano i ime Šuškove
surpuge Đurđe.
Bošnjački vjerski
i politički zvaničnici su se ograđivali od svega kao da nisu „ni luk jeli, ni
luk mirisali!“ Međutim, opozicioni mediji, posebno Dani i Slobodna Bosna, tada
su uporno objavljivali informacije, najvjerovatnije dobivene iz stranih ambasada,
SAD-a i Njemačke, o vezama Alije Izetbegovića i dr. Mustafe Cerića sa
najekstremnijim liderima i(li) ideolozima Talibana i Al Qaide.
Navodno je Bil
Klinton nakon poptisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma naredio Aliji
Izetbegoviću da svi strani ratnici (mudžahedini) moraju napusti zemlju, za šta mu je ovaj i dao obećanje.
Kako onda
danas obavještajne službe operiraju sa podacima da vehabijska zajednica, džemat
ili mreža u BiH broji oko 5000 sljedbenika, ideološke sabraće mudžahedina? Bez
obzira na (ne)tačnost ove informacije nepobitna je činjenica da veoma velik
broj Bošnjaka boravi i želi da ide na ratište u Siriji ili Iraku.
Znači li to da
su vehabije zaista toliko moćne da su već postale nezaobilazan i politički faktor
u BiH? Mnogi će se složiti da je tako! Ako je tako, znači li to da i
međunarodna zajednica mora računati i na njih i njihove interese u BiH?
Vjerovatno! Ako je politika evropskih zemalja postala takva da nakon
mnogobrojnih terorističkih napada koji se pripisuju islamskim ekstremistima
treba stvari rješavati za pregovaračkim stolom, kao što je već učinjeno u
Afganistanu gdje se pregovara sa Talibanima, zašto se, onda, ne bi pregovaralo
i paktiralo sa vehabijama u BiH?!
Od kada je izbio
rat u Siriji, nekoliko stranih diplomata pokušavalo je preko pojedinih
bošnjačkih lidera ostvariti kontakte s vehabijama. Ako se većina njih libila
dati takve usluge od straha da ih se i same ne bi na taj način tretiralo, jedan
broj njih je, vjerovatno to i prihvatio. Tako da je velika vjerovatnoća da su
neke zapadne diplomate ostvarile kontakte sa vehabijskim autoritiema na
Balkanu.
Ako se pogleda
danas geopolitička mapa svijeta gdje su vehabijsko-selefističke militantne
organizacije aktivne, od Libije i Sirije do Afganistana, lahko je uočiti da je
to fronta bivšeg prosovjetskog utjecaja. Bivši ambasador Saudijske Arabije u
BiH izjavio je za BHT1 kako CIA, dakle SAD, stoji iza Talibana, pa i Al
Qaide koji su protivnici saudijskog režima. To se prvenstveno mislilo na Afganistan
kao kolijevku novog talasa islamskih militanata koji je obuhvatio cijeli Bliski
istok, Afriku, pa i Balkan.
Primarno, oštrica
njihove ideologije i ubojitost njihovog militantizma okrenuta je prema „bezbožnićkim
režimima“ kakvi su bili u zemljama tzv. socijalističkog lagera, pa tako i BiH.
Stoga ima nešto čudno u ponašanju vehabija u BiH, bar kad je u pitanju njihova
propaganda i ideološki diskurs, u posljednje vrijeme. Nakon što su promtno i
militantno reagirali prema Hrvatima odmah nakon uspostavljanja primirja, naglo
su se ušutjeli. Danas provehabijski portali i daije svoju srdžbu iskaljuju
prema istoku, počevši od RS-a pa do Ukrajine. Uočljivo je da vehabijska srdžba
koincidira sa političkom srdžbom zapadnih diplomata prema Vladimiru Putinu koji
bi mogao kucnuti ruskom čizmom i na Balkanu.
Iako bošnjački politički
i vjerski vrh svoju vanjsku politiku primarno vezuje sa politikom Turske, oni imaju
dijametralno različit odnos prema Putinu. Ista je situacija i kad je u pitanju
politika Turske i Rusije prema Siriji, zar ne?
Stoga bi se baš na
osnovu aktualne geopolitičke pozicije Sirije mogao objasniti i odnos vehabija i
aktualnog bošnjačkog režima, kojeg na međunarodnoj sceni predstavlja lider SDA
Bakir Izetbegović. Ne zato što je sirijski režim kreiran na dinastiji, odnosno
prelaskom vlasti sa harizmatičnohg oca Hafeza na sina Bašara, koliko na
pozicioniranju Bašara da se očuva na vlasti. Mada, mnogi analitičari tvrde da
je Sirija poslije smrti Hafeza, koji je bio jedan od najvećih stratega i
naozbiljniji protivnik Izraela na Srednjem istoku, krenula putem tranzicije ka
pluralizmu, uz sav rizik da dođe do političkih previranja, mogla izbjeći
građanski rat i krvoproliće. Ključni je
problem što je Bašar al-Asad u borbi za sopstveno prijestolje omogućio da ojačaju separatisčke
snage toliko da formiraju svoju vojsku, među kojima je najslabija Oslobodilačka
vojska Sirije, a najopakija ISIL. Tako da je već danas sudbina Sirije zapečaćena
jer će biti podijeljena na najmanje tri dijela!
Vodeći istu takvu
politiku SDA je u prvi plan stavila jačanje stranke vodeći bukvalo
ratnohuškačku kampanju protiv opozicije, a zanemarila jačanje države na način
suzbijanja negativnih trendova korupcije i vjerskog radikalizma. Tako da je
danas SDA u raljama opakih tajkuna i još opakijih vehabija. Koliko god su
oslabile državne institucije još više je slaba sama Islamska zajednica. Tako
da, ukoliko bi sad Bakir Izetbegović, skupa sa resi-ulemom Husejn ef.
Kavazovićem krenuo u reformu stranke, a potom i nekih segmenata društva,
izazvao bi protiv sebe vrlo močne i opake tajkune, a potom i vehabije. Pitanje
je da li bi se, na primjer, Islamska zajednica mogla odbraniti.
Mnogi bošnjački
intelektulaci proriču sektaški rat među Bošnjacima koji bi se odvio po ovom
scenariju. Neki skoro predviđaju da je stanje ksenofobije kod Bošnjaka takvo da
je takav rat već neizbježan!
Sve je ovo,
očito je po analizama/studijama, poznato i u krugovima međunarodne zajednice. I
stoga se može pretpostaviti da je jedan od razloga za paktiranje SDA sa
vehabijama samo odgađanje ovog sektaškog sukoba.
Tim prije što ni
međunarodna zajednica ne vidi alternativu ovom scenariju. Jer je međunarodna
zajednica pokušala ovaj problem islamskog radikalizma rješiti sa SDP-om i
Zlatkom Lagumdžijom. Lagumdžija je pao na prvom ispitu kada je kidnapovao tzv.
Alžirsku grupu i poslao ih u Gvantanamo.
Sada bi, nakon
ostrašćene kampanje protiv Fahrudina Radončića, najmoćnijeg opoziconog političara
i lidera SBB-a, bilo vrlo opasno prepustiti da on rješava ovaj gorući problem
kod Bošnjaka. Prvo jer je „na zubu“ radikalnih islamista, kako vehabija tako i
prizemnih bošnjačkih nacionalista. Zatim, ove grupacije su u sadejstvu sa
određenim diplomatama islamskih zemalja nakon prošlogodišnjih demonstracija u
BiH, bar kod dijela međunarodne zajednice, stvorile imidž da je Radončić
političar sklon autokratskim metodama, pa bi jedan čvrstorukaš poput njega
mogao izazvati direktne sukobe sa militantnim i moćnim vehabijskim
organizacijama i skupinama.
Ovakva
konstalacija odnosa, faktički, odgovara Izetbegoviću jer ga održava na
vlasti. Ako su vehabije postale džoker
sa kojim Izetbegović ima dobitnu kombinaciju opstanka na liderskoj poziciji
SDA, onda poražene snage u svijetu koje su, na primjer, nametnule embargo na
oružje Bošnjacima tokom agresije na BiH, vide izvanrednu priliku za svoj come
back na Balkan. Što su „namirisali“ i domaći pa i regionalni separatisti.
U ovakvom dramatičnom scenariju gdje su glavni akteri i saveznici islamski
radikali i srpsko-hrvatski separatisti, Bakir Izetbegović bi mogao biti
posljednji bošnjački lider koji je izgovarao fraze o cjelovitosti države Bosne
i Hercegovine!
/The Bosnia
Times/
PRILOG:
Nalosvnice nezavisnih medija u BiH koji su „terorizirali“ Aliju Izetbegovića,
želeći njegovu stranku (SDA) proglasiti
terorističkom organizacijom.
