Nedavno je postalo jasno da je Izrael uključen u tajni rat protiv Irana u Siriji. Rat se uglavnom vodi sredstvima zračnih snaga, vjerovatno uz kombinaciju obavještajnih aktivnosti neophodnih kako bi se dostavile relevantne mete pilotima; postoje i dokazi da su ciljana ubistva dio izraelske taktike u Siriji. Cilj ove kampanje, kako su jasno istaknuli visoki zvaničnici poput premijera Benjamina Netanyahua i ministra odbrane Avigdora Liebermana, je potpuno povlačenje iranskih snaga i njihovih posrednika iz Sirije.
S obzirom na strategiju vlade, malo je vjerovatno da će se taj cilj ostvariti. No, njezin manji cilj da ometa napore Teherana da se konsolidira i učvrsti u Siriji je sasvim realan.
Izrael je provodio periodične napade protiv sirijskog režima i ciljeva Hezbollaha tokom građanskog rata u zemlji. Od ove godine, međutim, došlo je do velikog povećanja učestalosti takvih napada i početka direktnog ciljanja iranskih objekata i osoblja. Neizbježna propast sirijske pobune potaknula je ovu promjenu.
Sve dok je pobuna bila održiva, Izrael je bio zadovoljan posmatranjem sa strane. Izraelska vlada održavala je tek ograničen odnos s pobunjenicima na području Quneitre kako bi osigurala da rat ne dođe do granice s Golanskom visoravni, sporadično intervenirajući kako bi poremetila snabdijevanje oružjem Hezbollah u Libanu. Osim toga, Izrael je bio zadovoljan što je omogućio režimu Bashara al-Asada i Iranu i uglavnom sunitskim islamističkim pobunjenicima da se međusobno podvrgnu procesu međusobnog sažalijevanja.
Ove godine, međutim, postalo je jasno da će pobunjenici, zahvaljujući iranskoj i ruskoj intervenciji, biti poraženi. Izrael više nije mogao priuštiti luksuz relativnog nedjelovanja ako želi spriječiti konsolidaciju nezavisne infrastrukture vojne i političke moći Iranske revolucionarne garde (IRGC) na sirijskom tlu, u skladu s postojećim bazama u Libanu i Iraku. Izralesko direktno gađanje ove nove infrastrukture započelo je ubrzo nakon toga.
Teško je pratiti precizne konture ove kampanje, s obzirom na to da Izrael šuti oko preuzimanja odgovornosti za napade. Također je ponekad u interesu i Teherana i Assadovog režima izbjegavanje objavljivanja izraelskih napada.
No, jasno je da su se dosad daleko najveći sukobi odigrali 10. maja kada je, kao odgovor na iranske snage koje su ispalile rakete Fajr-5 prema izraelskim pozicijama na Golanskoj visoravni, Izrael pokrenuo opsežnu zračnu operaciju, gađajući iransku infrastrukturu širom Sirije. Ova operacija uključivala je 28 aviona i ispaljivanje 70 raketa, prema podacima ruskog ministarstva odbrane. Ciljevi su obuhvatali razne objekte koje je u Siriji održavao IRGC: vojni i logistički kompleks kojim upravlja Quds Force, elitna paravojna jedinica IRGC-a u Kiswahu; iranski vojni logor sjeverno od Damaska; skladišta oružja koja su pripadala jedinici Quds Force na međunarodnom aerodromu Damask i obavještajne sisteme i postrojenja povezana s ovom jedinicom.
No, Netanyahu je nedavno nagovijestio da kampanja nije završena. “Izraelske odbrambene snage nastavit će djelovati punom odlučnošću i snagom protiv pokušaja Irana da stacionira svoje snage i napredne oružane sisteme u Siriji”, izjavio je Netanyahu u južnom izraelskom gradu Dimoni 29. augusta.
Izgledalo je kao da Izrael izražava svoju odlučnost da djeluje nizom eksplozija prošlog vikenda na vojnom aerodromu Mezzeh kod Damaska. I pro-režimska web stranica Al Mayadeen i pro-pobunjenički sirijski opservatorij za ljudska prava pripisali su napad Izraelu, ali se on nije oglasio po tom pitanju. Sirijska državna televizija i službena novinska agencija SANA kasnije su odbacile navode da je došlo do izraelskog napada.
Zračni napad na iranski konvoj u blizini Tanfa u južnoj Siriji 3. septembra slično je prošao bez ijednog službenog prihvatanja odgovornosti. U napadu je ubijen iranski državljanin i sedam Sirijaca, prema sirijskom opservatoriju za ljudska prava. Koalicija predvođena SAD-om u borbi protiv ISIL-a održava bazu u Tanfu, ali koalicija je odbila svaku uključenost u napad. Tanf je, naravno, daleko na istoku od prijelaza Quneitra i Golanske visoravni. Ali zabrinutost Izraela nije isključivo ili uglavnom oko graničnog područja. Čini se da se Izrael nije zabrinut samo oko fizičke infrastrukture, već i oko prelaska vojnih lica povezanih s Iranom preko granice između Iraka i Sirije.
Sredinom juna, desio se zračni napad na Harru, jugoistočno od Albu Kamala, na sirijsko-iračkoj granici. Meta napada bila je baza milicije Kataib Hezbollah, vodećih gerilskih snaga koje podržava Iran. Dvadeset i dva pripadnika ove organizacije ubijena su u napadu. Nijedna zemlja nije preuzela odgovornost za napad. Zapovjednik iranske milicije, kako citira Reuters, izjavio je kako su vjerovatno odgovorne Sjedinjene Države. Takva akcija, međutim, sasvim bi se protivila generalnom stavu SAD-u u vezi s iračkim šiitskim milicijama. Washington teži politički poraziti milicije, ali želi i izbjeći vojne sukobe među političkim elementima u Iraku. Konačno, iako se provjereno ne zna ko je počinio ubistva Aziza Asbera, direktora Sirijskog naučnoistraživačkog centra i istraživačkog centra u Masyafu i Ahmeda Isse Habiba, zapovjednika palestinskog odjela Sirijske vojne obavještajne službe, 5. i 18. augusta, spekulira se o mogućoj izraelskoj odgovornosti.
Ono što se stoga događa je, dakle, trajna kampanja koja ima za cilj poremetiti pokušaj Irana da konsolidira i produbi svoj projekt u Siriji. Hoće li izraelska kampanja uspjeti? Teško je vidjeti kako zemlja može ostvariti svoj najveći cilj potpunog iranskog povlačenja iz Sirije. Iranski angažman u Siriji je veoma velik, formalno utemeljen i dugotrajan. Teheran je uložio više od 30 milijardi dolara u zemlju tokom posljednjih sedam godina. Iranski je projekt također višeslojan. On uključuje stvaranje struktura u sklopu službenih sirijskih sigurnosnih snaga, kao što su Nacionalne odbrambene snage i razvijanje milicija. Zračni napadi i ciljana ubistva vjerovatno neće dovesti do strateške odluke Irana da preokrene smjer djelovanja te napusti sva ova ulaganja.
Možda je prikladnije posmatrati izraelsku kampanju kao jedan dio šireg, višestrukog nastojanja da zadrži i smanji iranske dobitke posljednjih godina širom regije. Nove sankcije i nastojanja ostalih država regije sačinjavaju dodatne frontove u ovoj kampanji.
S obzirom na dubinu i opseg iranskog ulaganja u Siriju i relativno sporadične (pa i agresivne) izraelske akcije, izgleda da predstoji dugo, otvoreno nadmetanje. Izraelska kampanja najviše podsjeća na pristup zemlje prema drugim problematičnim područjima na njezinim granicama, poput južnog Libana pod kontrolom Hezbollaha i Gaze pod kontrolom Hamasa. To je poznata metoda “rezanja trave” – iako se provodi na znatno većem travnjaku i upotrebljavajući širi i zamršeniji raspon opreme za tu svrhu.
(Čitajte u printanom izdanju The Bosnia Timesa)
(TBT, FP, Prijevod Jasmina S. Drljević)